Kako pronaći posao koji ćete voljeti

Scott Dinsmore dao je otkaz na poslu koji ga je činio nesretnim te je sljedeće četiri godine života proveo pitajući se kako pronaći posao koji bi ga ispunio srećom i koji bi bio značajan. Dijeli s nama ono što je naučio u ovom prividno jednostavnom govoru o traganju za onim što nam je važno - i o upuštanju u takav posao.

Ajme, kakva čast! Uvijek sam se
pitao kako će ovo izgledati.

Prije osam godina dobio sam
najgori poslovni savjet u životu.

Prijatelj mi je rekao:

"Nemoj razmišljati o tome
koliko voliš trenutni posao.

Usredotoči se na 'bildanje' životopisa."

Vratio sam se s kratkotrajnog
boravljenja u Španjolskoj

i pridružio se tvrtci Fortune 500.
Pomislih: "Ovo je sjajno.

Imat ću ogroman utjecaj na svijet."

Ima sam tolike ideje, a tijekom
otprilike dva mjeseca,

primijetio sam da oko 10:00 svakog jutra
imam snažnu potrebu

udarati glavom kroz monitor računala.

Ne znam je li se itko ikada
tako osjećao.

Ubrzo sam primijetio da su svi
konkurenti s našeg područja

već automatizirali moju ulogu.

Upravo sam tad dobio ovaj mudar savjet
o bildanju životopisa.

Dok sam razmišljao

s kojeg ću se prozora baciti
i začiniti malo stvari,

pročitao sam jedan sasvim drugačiji
savjet Warrena Buffetta koji je rekao:

"Prihvatiti posao radi bildanja životopisa
je kao čuvati se za seks u starosti."

(Smijeh)

Kad sam to čuo, to je bilo to.

Za dva tjedna, dao sam otkaz
i otišao sam s jednom namjerom:

pronaći nešto što ću zabrljati.
Bio sam tolika faca.

Htio sam imati neki utjecaj, bilo kakav.

Ubrzo sam saznao da nisam jedini:

preko 80 % ljudi

ne uživa u svom poslu.

Vjerojatno ste vi drugačiji,

no to je prosjek do kojeg je Deloitte
došao u istraživanjima.

Htio sam otkriti
po čemu se razlikuju ljudi

koji rade strastvene
poslove koji mijenjaju svijet

i svakog se jutra
bude nadahnuti

od ovih drugih 80 %

koji vode živote tihog očajavanja.

Počeo sam intervjuirati ljude
koji se bave inspirativnim poslovima,

čitao sam knjige
i provodio analize slučaja.

Ukupno 300 knjiga
o smislu i karijeri i sve ovo,

samo potpuno uronjenje
iz sebičnih razloga -

htio sam pronaći posao
koji ne mogu ne raditi;

pronaći ono što je za mene.

No, dok sam se time bavio,
sve me više ljudi pitalo:

"Ti proučavaš karijere.

Ne volim svoj posao.
Možemo li ručati zajedno?

Pristao bih, ali bih ih morao upozoriti -

tada je moja stopa
davanja otkaza isto bila 80 %.

Od ljudi s kojima sam ručao,
80 % dalo je otkaz

u roku od dva mjeseca.

Ponosio sam se time, a nije
da sam imao neke posebne moći,

samo sam postavljao jednostavno pitanje:

"Zašto se bavite poslom kojim se bavite?"

Često sam dobivao odgovore poput:

"Pa... netko mi je rekao da bih trebao.

Shvatio sam da se puno ljudi oko nas

uspinje ovim ljestvama
na koje ih je netko drugi uputio,

pa te ljestve završe
naslonjene na krivi zid

ili ni na kakav zid.

Što sam više bio među tim
ljudima i uvidio taj problem,

dosjetio sam se da stvorimo zajednicu,

mjesto na kojem bi se ljudi
osjećali prihvaćeno

i u kojem bi se stvari
mogle drugačije raditi,

hoditi neutabanim stazama,
gdje bi se to pozdravljalo

i gdje bi se i druge
inspiriralo na promjenu.

To se kasnije pretvorilo
u pokret "Živi svoju legendu".

Objasnit ću to malo kasnije.

Dolazeći do ovih zaključaka,
primijetio sam

tri jednostavne stvari

zajedničke svim tim strastvenim ljudima
koji mijenjaju svijet -

bili vi Steve Jobs ili pak

osoba koja vodi uličnu pekarnicu,

ali bavite se poslom
koji vas utjelovljuje.

Podijelit ću ih s vama
kako bismo ih mogli koristiti kao leće

za ostatak dana, a možda i života.

Prvi dio ovog strastvenog radnog okvira
u tri koraka

jest postati stručnjak o sebi
i naučiti razumijevati sebe same

jer ako ne znate što tražite,

nikad to nećete naći,

a to nitko neće učiniti umjesto nas.

Nema kolegija na faksu
na temu strasti, smisla i karijere.

Ne znam kako to nije
dvostruko obvezan kolegij,

ali nemojte da počnem o tome.

Više vremena provodite
birajući TV za sobu u kampusu

nego birajući glavni predmet
i područje proučavanja.

No, na nama je da to odgonetnemo,

a za to nam je potreban okvir.
Treba nam plan napada.

Prvi je korak pronaći jake strane
koje su svojstvene samo nama.

Što volimo raditi svakog dana,
bez obzira na sve,

neovisno o tome plaćaju li nas za to
ili ne, nešto na čemu nam zahvaljuju?

"Tragatelj za snagama 2.0" knjiga je,
ali i online-pomagalo.

Preporučujem ga za pronalaženje
stvari koje vam prirodno leže.

Zatim, što je naš okvir ili
hijerarhija za donošenje odluka?

Je li nam stalo do ljudi,
naše obitelji, zdravlja

ili postignuća, uspjeha, svega toga?

Moramo znati što nas to pokreće
u donošenju odluka,

da znamo od čega nam je duša satkana

kako je ne bismo prodali
za nešto do čega nam uopće nije stalo.

Sljedeći korak naša su iskustva.

Svi mi imamo ta iskustva.
Naučimo nešto novo svakog sata svakog dana

o tome što volimo, što mrzimo,

u čemu smo dobri, u čemu smo loši.

Ako ne posvetimo vrijeme na opažanje toga

i na asimiliranje tog učenja

i ne primjenjivanje naučenoga
do kraja života, sve je uzalud.

Svakog dana, svakog tjedna,
svakog mjeseca, svake godine

malo vremena posvetim
osvrćući se na postignuća,

poraze i na ono što želim
ponovno napraviti,

što mogu dodati u svoj život.

Štoviše, kako vidite ljude,
pogotovo danas,

koji vas inspiriraju, rade ono
zbog čega vi kažete:

"Ajme, vidi Jeffa.
I ja želim biti poput njega!"

Zašto to govorite? Vodite dnevnik.

Zapišite što vas to na njima inspirira.

Neće se raditi o cijelom njihovom životu,

ali što god vas inspirira,
zapišite to.

Nakon nekog vremena
imat ćete skladište stvari

koje možete primijeniti na svoj život
i strastvenije postojati

te ostaviti veći trag.

Kad sve te stvari počnemo spajati,

možemo definirati
što nam uspjeh zaista znači,

a to je nemoguće
bez tih različitih dijelova.

Završimo u situaciji u kojoj
živimo po scenariju života

koji žive svi koji se uspinju
ovim ljestvama za propast.

To je pomalo nalik Wall Streetu 2,
ako je to tko gledao.

Radnik pita velikog direktora banke
na Wall Streetu:

"Koja je tvoja cifra? Svatko je ima -

cifra zbog koje će sve ostaviti
kad je dosegnu."

Rekao je: "Odgovor je jednostavan - više."

I samo se nasmiješio.

To je tužno stanje u kojem se nalaze

oni koji se ne potrude
pronaći ono što im je bitno,

oni koji pokušavaju dosegnuti nešto
što im ništa ne znači,

ali ipak to rade jer im svi govore
da to tako moraju.

Kad sastavimo ovaj okvir,

možemo naći stvari koje nas ispunjavaju.

Prije ovoga da vam je strast
bila pod nosom

ili u vašoj potencijalnoj struci,
možda biste je odbacili

jer je nemate kako prepoznati.

No, jednom kad to učinite,
vidite nešto što odgovara vašim snagama,

vašim vrijednostima, vama kao osobi,

pa se uhvatite toga,
odlučite napraviti nešto po tom pitanju,

slijediti svoj san i pokušati
ostaviti trag pomoću njega.

Živi svoju legendu i pokret
koji smo stvorili

ne bi postojali da nisam imao tu
vodilju za prepoznati:

"Ovo je nešto čime se želim baviti
i promijeniti nešto."

Ako ne znamo što tražimo,
nikad to nećemo naći,

ali kad imamo ovaj okvir, tu vodilju,

možemo prijeći na sljedeći korak -
to nisam ja -

raditi nemoguće i napredovati.

Ljudi nešto ne rade iz dva razloga.

Prvi - govore si da nešto ne mogu

ili im drugi ljudi govore da to ne mogu.

Kako bilo, počnemo
vjerovati u to

ili odustanemo ili se nečega
nikada ni ne uhvatimo.

No, sve je bilo nemoguće
dok to netko nije učinio.

Za svaki izum,
za svaku novu stvar u svijetu

ljudi su prvo mislili da je luda.

Roger Bannister i četverominutna milja;
bilo je fizički nemoguće

pretrčati milju u četiri minute

sve dok to Roger Bannister nije učinio.

Što se onda dogodilo?

Dva mjeseca kasnije,
16 ljudi postiglo je isto.

Stvari koje se nama čine nemoguće

često su tek prekretnice
koje treba doseći

napredovanjem.

To vjerojatno najviše započinje
s fizičkim tijelom i formom

jer to možemo kontrolirati.

Ako ne mislite
da možete istrčati milju.

pokažete si da možete preći
milju ili dvije

ili maraton ili izgubite 2 kg ili što već,

shvatite da se samouvjerenost gomila

i može se proširiti na ostatak
vašeg svijeta.

Ušlo mi je u naviku
to raditi s prijateljima.

Imamo malu grupu.
idemo na fizičke pustolovine

i nedavno sam se našao
u opasnom položaju.

Strahovito se bojim duboke,
tamne, modre vode.

Ne znam ima li još tko takav strah.

Mene prati otkad sam pogledao
Ralje 1, 2, 3 i 4 po 6 puta

kad sam bio dijete.

Ali sve iznad ovoga, ako je mutno -
već ga sad osjećam.

Kunem se, nešto je unutra.

Čak i jezero Tahoe, njegova svježa voda,
potpuno neopravdan strah,

smiješan, ali tu je.

No, prije tri godine bio sam na tegljaču

na zaljevu San Francisca.

Taj dan bilo je kiše, oluje i vjetra,
ljudima je pozlilo na brodu

i ja sam sjedio u ronilačkom odijelu,
gledao kroz prozor

smrtno prestrašen misleći
kako ću otplivati u smrt.

Pokušat ću preplivati
preko mosta Golden Gate.

Pretpostavljam da su neki ljudi u ovoj
prostoriji to već radili.

Sjedim ja tamo s prijateljem Jonathanom
koji me nagovorio na to,

prilazi mi i vidi u kakvom sam stanju

i kaže: "Scott, pa što je najgore
što se može dogoditi?

Imaš odijelo, nećeš potonuti.

Ako ne budeš mogao, samo skoči
na jedan od 20 kajaka.

Usto - ako psina i napadne,
zašto bi izabrala tebe,

a ne drugih 80 ljudi u vodi?"
Hvala, puno si mi pomogao.

Ali reče: "Ozbiljno,
samo se zabavi. Sretno."

I zaroni i otpliva. Dobro.

Ispada da je to bodrenje upalilo
i osjetio sam se potpuno mirno

i mislim da je to bilo zato što je
Jonathanu bilo 13 godina.

(Smijeh)

I od 80 ljudi koji su taj dan plivali,

65 imalo je između devet
i trinaest godina.

Zamislite kako biste svom svijetu
drugačije pristupili

da ste s devet godina otkrili
da možete preplivati milju i pol

u vodi temperature 13°C
od Alcatraza do San Franciska.

Čemu biste sve rekli "da"?

Od čega ne biste digli ruke?
Što biste isprobali?

Završavam s plivanjem,
dolazim do Aquatic parka,

izlazim iz vode

i, naravno, pola djece već je otplivalo,

pa me bodre i jako su uzbuđeni.

Mozak mi se sledio.
ako je netko plivao Zaljevom,

pokušavam si otopiti lice
i gledam druge kako završavaju.

Ugledam jednog dječaka
I nešto je izgledalo krivo;

samo je ovako mlatarao ručicama.

Jedva je uspijevao udahnuti malo zraka
prije nego što je opet zaronio.

Primijetio sam da ga
drugi roditelji gledaju

i kladim se da su mislili isto što i ja:

evo zašto ne treba dopustiti
devetogodišnjaku da pliva od Alcatraza.

Nije bio umoran.

Iznenada, dva su roditelja
potrčala, zgrabila ga,

stavila na ramena i ovako ga vukla,

potpuno mlohavog.

Iznenada su još malo prošetali

i spustili ga u njegova kolica.

I složio je ruke kao najveći pobjednik.

Još uvijek osjećam toplinu
i energiju tog dječaka

kad je uspio.

Vidio sam ga ranije tog dana u kolicima,

samo što nisam znao da će plivati.

Mislim, gdje li će tek
on biti za 20 godina?

Koliko mu je ljudi reklo da on to ne može,
da će umrijeti ako pokuša?

Dokažete drugima
da su u krivu, kao i sebi,

da možete raditi malene korake

prema onom što je za vas moguće.

Ne morate biti
najbrži maratonac na svijetu,

usmjerite se na vlastite nemogućnosti,

a to počinjete malim koracima.

Najbolji način da to učinite

jest da se okružite strastvenim ljudima.

Najbrži način da ostvarite nešto
što mislite da je nemoguće

jest da se okružite ljudima
koji to već rade.

Citat Jima Rohna kaže:

"Svatko od nas je prosjek petero ljudi
s kojima se najviše druži."

Nema boljeg načina

da se maknete od toga što ste danas
do onoga što želite biti

od izbora pravih ljudi
koji će biti na vašoj strani.

Oni sve mijenjaju, to je dokazano.

G. 1898. Norman Triplett napravio je
istraživanje s gomilom biciklista

te je mjerio njihove rekorde unutar grupe

i pojedinačno.

Otkrio je da biciklist u grupi
uvijek brže vozi.

To je otada zapaženo i na ostalim poljima

i svaki put dokazuje istu stvar -

bitni su ljudi kojima ste okruženi,
a okolina je sve.

Na vama je da je kontrolirate
jer zna i loše utjecati.

Osamdeset posto ljudi ne voli svoj posao,

što znači da većina ljudi oko nas,
ne ovdje, ali svugdje drugdje,

potiču na nerad i sprječavaju nas
u ostvarivanju stvari koje su nam bitne.

Moramo paziti na takvu okolinu.

Našao sam se u takvoj situaciji

prije nekoliko godina.

Je li itko od vas imao hobi ili strast
u koji ste potpuno unijeli i sebe

i sve svoje vrijeme i žarko željeli
od toga napraviti posao,

ali nikoga nije bilo briga,
pa niste ništa zaradili?

Proživljavao sam to četiri godine dok sam
pokušavao stvoriti ovaj pokret

kojim bih pomagao ljudima da rade ono
što ih uistinu zanima i inspirira

i činio sam sve
što sam mogao

i samo je troje ljudi zanimalo što radim.

Svi su sada tu: moja mama, tata
i supruga Chelsea.

Hvala vam na podršci!

(Pljesak)

Evo koliko sam to žarko želio - tijekom
četiri godine posao nije nimalo porastao

i planirao sam odustati od njega,

no baš tada

preselio sam u San Francisco
i počeo upoznavati zanimljive ljude

koji su vodili lude pustolovne živote,

poslove i web-stranice i blogove

stvorene oko njihovih strasti
te su znatno pomagali ljudima.

Jedan od mojih prijatelja,
član osmeročlane obitelji,

prehranjuje cijelu svoju obitelj

pisanjem bloga dvaput tjedno.

Upravo su se vratili iz Europe
nakon mjesec dana provedenih tamo.

To me izbezumilo. Zar to uopće postoji?

To me strašno inspiriralo.

Umjesto da sam odustao od sna,
odlučio sam ga ozbiljnije shvatiti.

Potrudio sam se
da svoje vrijeme posvetim,

svaki mogući sat, maltretirajući te ljude,

družeći se s njima, ispijajući pivo,
vježbajući, što god.

Nakon četiri godine nikakvog rasta

unutar šest mjeseci druženja
s tim ljudima,

zajednica Živi svoju legendu
porasla je desetostruko.

U sljedećih 12 mjeseci,
porasla je 160 puta.

A danas 30 000 ljudi iz 158 zemalja

mjesečno koriste naša pomagala
za karijeru i povezivanje.

Ti ljudi tu su zajednicu složili
od strastvenih ljudi

koji su inspirirali ostvarivanje mog sna

za Živi svoju legendu prije toliko godina.

Ljudi sve mijenjaju baš zbog toga.

Znate, pitate što se događalo.

Četiri godine nisam znao
nikoga na tom području,

nisam znao ni da postoji,
da ljudi to mogu raditi,

da možete imati takve pokrete.

I onda dođem u San Francisco
i svi oko mene to rade,

postalo je normalno, moj način
razmišljanja pomakao se od nemogućnosti

do obveznosti.

Baš onda kad se to dogodi,
nešto se promijeni u vama

i proširi se na cijeli vaš svijet.

Bez pokušavanja standardi
vam porastu s ovoga na ovo.

Ne morate mijenjati svoje ciljeve.
Morate samo promijeniti okolinu.

To je to, a upravo zbog toga uživam
u ovoj grupi ljudi,

idem na svaku TED-konferenciju,

gledam ih na iPad-u
dok idem na posao i sl.

To je grupa ljudi koja inspirira
na mogućnosti.

Imamo cijeli dan za druženje i još štošta.

Uglavnom, što se tiče
ova tri temeljna stupa,

svima je zajednička jedna stvar.

Svi su 100 % pod našom kontrolom.

Nitko vam ne može reći
da ne možete upoznati sebe,

niti da ne možete napredovati,

naučiti svoje nemogućnosti
i onda ih pobijediti.

niti da se ne možete okružiti
inspirativnim ljudima

ili da se ne možete maknuti
iz nepoticajne okoline.

Ne možete utjecati na recesiju

niti na dobivanje otkaza
ili na automobilsku nesreću.

Većina stvari nije u našim rukama.

Ove tri stvari jesu

i mogu promijeniti cijeli naš svijet
ako odlučimo učiniti nešto po tom pitanju.

To se počinje sve više rasprostanjivati.

Baš sam pročitao u Forbesu
da je američka vlada objavila da je

po prvi put u mjesec dana
više ljudi dalo otkaz

nego što ga je dobilo.

Mislili su da je to anomalija,
ali dogodilo se triput zaredom.

U vremenu u kojemu ljudi tvrde
da je okolina okrutna,

ljudi se protive ovom životu po scenariju,

svemu što vam drugi govore
da biste trebali

u zamjenu za stvari koje su njima bitne
i za posao koji ih inspirira.

Ljudi počinju biti svjesni mogućnosti,

shvaćaju da ih od mogućnosti sada odvaja
samo mašta.

To više nije klišej.

Nije važno što vas zanima,
kakvu strast imate, kakav hobi.

Ako volite plesti, možete pronaći
nekoga tko rastura u pletenju

i možete učiti od njih. Čisto ludilo!

To je cilj današnjeg dana -
naučiti nešto od govornika,

a mi ljude u pokretu "Živi svoju legendu"
svakodnevno profiliramo

jer obični ljudi čine izuzetne stvari,

a mi se time možemo okružiti

pa će nam to postati normalno.

Ne trebate biti Gandhi ili Steve Jobs
i raditi nešto potpuno ludo,

već morate raditi ono što je vama bitno

te ostavlja trag
kakav samo vi možete ostaviti.

Kad smo već kod Gandhija -
bio je liječeni odvjetnik,

tako su ga nazvali,

i pozvan je na službu višim ciljevima,
nečemu što mu je bilo bitno,

nije to mogao ne raditi.

Ovo je njegov citat po kojem živim:

"Prvo te ignoriraju, onda ti se smiju

pa se bore protiv tebe,
a onda ti pobijediš."

Sve je bilo nemoguće
dok to netko nije učinio.

Možete se družiti ili s ljudima
koji govore da je to nemoguće

i da ste glupi što uopće pokušavate

ili se okružiti ljudima
koji inspiriraju na mogućnost,

ljudi koji su u ovoj prostoriji.

Smatram da je naša odgovornost
pokazati svijetu

da ono što se čini nemoguće
može postati nova normalnost.

To se već počinje događati.

Kao prvo, radimo ono što nas inspirira

da možemo inspirirati druge da čine ono
što njih inspirira.

No, to ne možemo pronaći

ako ne znamo što tražimo.

Moramo raditi na sebi

s namjerom i doći do tih otkrića.

Ja zamišljam svijet u kojem 80 % ljudi
radi ono što vole.

Kako bi to izgledalo?

Kako bi izgledale inovacije? Kako biste se
odnosili prema ljudima oko vas?

Stvari bi se
počele mijenjati.

Za kraj imam još samo
jedno pitanje za vas,

a mislim da je to jedino pitanje
koje je bitno.

Koji to posao koji ne možete ne raditi?

Otkrijte ga, živite po njemu,

ne samo zbog sebe, već zbog svih oko vas

jer je to ono što pokreće
promjene u svijetu.

Koji to posao ne možete ne raditi?

Hvala vam.

(Pljesak)