Da li zaista možete da znate ako dete laže?

Da li deca loše lažu? Da li mislite da lako možete da otkrijete njihove laži? Razvojni istraživač Kang Lee proučava šta se dešava sa njihovom fiziologijom kada deca lažu. Oni to rade često, počinju rano kao dvogodišnjaci, i zapravo su veoma dobri u tome. Lee objašnjava zašto bi trebali slaviti kada deca počnu da lažu i predstavlja novu tehnologiju za detektovanje laži, koja bi mogla jednog dana otkriti naše skrivene emocije.

Ćao.

Pitanje za publiku:

Da li ste lagali kad ste bili dete?

Ako jeste, molim vas podignite ruku.

Vau! Ovo je najiskrenija grupa ljudi
koju sam ikada sreo.

(Smeh)

Poslednjih 20 godina sam,

proučavao kako deca uče da lažu.

I danas ću podeliti sa vama

neka od saznanja koja smo otkrili.

Ali za početak, ispričaću vam priču
gospodina Ričarda Mesina,

koji je moj prijatelj i direktor
u jednoj osnovnoj školi.

Jednom je primio poziv telefonom

Pozivatelj je rekao,

"G. Mesina, moj sin Džoni neće doći
u školu danas

zato što je bolestan."

G. Messina pita,

"Molim vas, recite ko je to."

A pozivatelj kaže,

"Ja sam moj otac."

(Smeh)

Tako ova priča --

(Smeh)

sumira veoma lepo
tri česta ubeđenja koja imamo

o deci i laganju.

Jedan, deca lažu samo

nakon što pođu u osnovnu školu.

Dva, deca loše lažu.

Mi odrasli možemo lako otkriti
njihove laži.

I tri, ako deca lažu
od malih nogu,

mora da imaju neku
karakternu manu,

i postaće patološki lažovi
kad odrastu.

Pa, ispada da

sva tri navedena ubeđenja su pogrešna.

Igrali smo igre pogađanja

sa decom širom sveta.

Na primer,

U ovoj igri pitali smo decu
da pogode brojeve na kartama.

I kada im kažemo da ako pobede,

dobiće veliku nagradu.

Ali u sred igre,

pod nekim izgovorom napustimo sobu.

I pre nego što odemo,

kažemo im da ne vire u karte.

Naravno,

mi imamo skrivene kamere u sobi

i posmatramo svaki njihov pokret.

Pošto je želja za pobedom
u igri tako jaka,

više od 90 procenata dece će viriti

čim napustimo sobu.

(smeh)

Osnovno pitanje je:

Kada se vratimo i pitamo decu

da li su ili nisu virili,

da li će deca koja su virila priznati

ili lagati o svom prestupu.

Saznali smo da bez obzira na pol,
zemlju, religiju,

sa dve godine starosti

30 posto laže,

70 posto kaže istinu o svom prestupu.

Sa tri godine starosti

50 posto laže, 50 posto kaže istinu.

Sa četiri godine,

više od 80 posto laže.

A posle četiri pune godine,

većina dece laže.

Tako da kao što vidite,

laganje je tipičan deo
razvoja.

I neka deca počinju da lažu

već sa dve godine života.

Ajde sada da pogledamo izbliza mlađu decu.

Zašto neka, ali ne sva, mala deca lažu?

Prilikom kuvanja,
trebaju vam dobri sastojci

da biste napravili dobru hranu.

A dobro laganje zahteva
dva ključna sastojka.

Prvi ključni sastojak je
teorija uma,

ili sposobnost čitanja misli.

To jest sposobnost znati

da različiti ljudi imaju različito
znanje o istoj situaciji

i sposobnost da razlikujete
ono što ja znam

od onoga što vi znate.

Čitanje misli je važno za laganje

zato što je osnova laganja da ja znam

da ti ne znaš

da ja znam.

Znači ja mogu da te slažem.

Drugi glavni sastojak za dobro laganje
samokontrola.

To je sposobnost da kontrolišete govor,
facijalnu ekspresiju

i govor tela,

tako da možete da kažete uverljivu laž.

I saznali smo da mlada djeca

koja imaju bolju sposobnost čitanja misli
i samokontrole

počinju da lažu ranije

i mnogo su sofisticiraniji u laganju.

I kako izgleda, ove dvije sposobnosti
su također esencijalne za sve nas

za dobro funkcionisanje u našem društvu.

Zapravo, deficit u sposobnosti čitanja
misli i samokontrole

su povezani sa ozbiljnim
razvojnim problemima,

kao što su ADHD i autizam.

Tako da ako otkrijete da vaš dvogodišnjak
govori svoju prvu laž,

umjesto da budete zabrinuti,

trebali biste slaviti.

(smjeh)

zato što to znači da je vaše dijete
postiglo stupanj

tipičnog razvoja.

Sada, da li djeca loše lažu?

Da li mislite da možete lako
da otkrijete njihove laži?

Da li biste željeli da probate?

Da? U redu.

Pokazaću vam dva snimka.

U snimcima,

djeca će odgovoriti na
istraživačevo pitanje,

"Da li si virio?"

Pokušajte mi reći

koje dijete laže

a koje govori istinu.

Ovo je dijete broj jedan.

Da li ste spremni?

Odrasli: Da li si virio?
Dijete: Ne

Kang Lee: Ovo je dijete broj 2.

Odrasli: Da li si virio? Dijete: Ne.

U redu, ako mislite
da dijete broj 1 laže,

molim vas podignite ruku.

A ako mislite da dijete broj 2
laže, molim vas podignite ruku.

U redu, činjenica je da

dijete broj 1 govori istinu,

dijete broj 2 laže.

Izgleda da su mnogi od vas
loši detektori dječjih laži.

(Smjeh)

Igrali smo sličnu vrstu igara

sa mnogo, mnogo odraslih
iz svih životnih pozicija.

I pokazali smo im mnoge snimke.

U polovini snimaka djeca su lagala.

U drugoj polovini snimaka
djeca su govorila istinu.

Da vidimo kako su se odrasli prošli.

Pošto ima jednak broj onih koji lažu
i onih koji govore istinu,

ako pogađate nasumice,

imate 50 procenata šanse
da ćete pogoditi.

Tako da ako je vaša tačnost oko 50
procenata,

to znači da ste loš detektor
dječjih laži.

Pa počnimo od diplomaca i studenata prava,

koji tipično imaju
ograničena iskustva sa djecom.

Oni ne mogu da otkriju kada dječje laži.

Njihov učinak je oko slučajnog.

A socijalni radnici,
i advokati dječjih prava,

koji rade sa djecom svakodnevno?

Mogu li oni otkriti dječje laži?

Ne, ne mogu.

(Smjeh)

A sudije,

carinici

i policajci,

koji se bave ljudima koji lažu
svakoga dana?

Mogu li oni otkriti dječje laži?

Ne, ne mogu.

A roditelji?

Mogu li roditelji otkriti lađi tuđe djece?

Ne, ne mogu.

A mogu li roditelji otkriti laži
svoje sopstvene djece?

Ne, ne mogu.

(Smjeh) (Aplauz)

Sada možete pitati

zašto su dječje laži tako teške
za otkriti.

Da navedem primer moga sina Nejtana.

Ovo je njegov izraz lica

kada laže.

(Smjeh)

Kada djeca lažu,

njihov izraz lica je obično neutralan.

Ali, iza ovog neutralnog izraza lica,

dijete zapravo doživljava mnogo emocija,

kao strah, krivnja, stid

i možda malo lažovskog uzbuđenja.

(Smjeh)

Nažalost, takve emocije su ili
kratkotrajne ili skrivene.

Tako da su uglavnom neprimjetne za nas.

Tako u poslednjih 5 godina,

pokušavali smo naći načina da otkrijemo
te skrivene emocije.

Zatim smo otkrili.

Znamo da ispod kože našeg lica,

postoji bogata mreža krvnih sudova.

Kada iskusimo različite emocije,

protok krvi u našem licu se blago mijenja.

Ove promjene su regulirane od strane
autonomnog sistema

koji je izvan naše svjesne kontrole.

Promatranjem promena protoka krvi
u licu

možemo otkriti ljudske skrivene emocije.

Na žalost, takve promjene
u protoku krvi u licu

su suviše suptilne da se detektuju
golim okom.

Tako da bi otkrili
ljudske emocije na licu,

razvili smo novu tehnologiju snimanja

koju zovemo "transdermalno optičko
snimanje"

Da bismo to uradili koristimo običnu
video kameru da snimimo ljude

kada doživljavaju različite skrivene
emocije.

I onda koristeći našu tehnologiju
procesuiranja slike,

možemo da ekstrahujemo transdermalne slike
promena protoka krvi u licu.

Gledajući u transdermalne video slike,

sada možemo lako videti

promjene u protoku krvi u licu
asocirane sa raznim skrivenim emocijama.

I koristeći ovu tehnlogiju,

možemo otkriti skrivene emocije
povezane sa laganjem,

i tako detektovati kada ljudi lažu.

Možemo to učiniti neinvazivno,

na daljinu, jeftino,

sa tačnošću od oko 85 procenata,

što je nogo bolje od slučajnosti.

Čak šta više, otkrili smo
Pinokijev efekat.

Ne, ne ovaj Pinokijev efekat.

(Smjeh)

Ovo je pravi Pinokijev efekat.

Kada ljudi lažu,

protok krvi u licu
na obrazima se smanjuje

a na nosu se povećava.

Naravno, laganje nije jedini slučaj

koji će prizvati naše skrivene emocije.

Pa se onda pitamo,

pored toga što detektuje laži,

kako naša tehnologija može da se upotrebi?

Jedna primjena je u obrazovanju.

Na primer, koristeći ovu tehnologiju,
možemo pomoći ovom nastavniku matematike

da otkrije studenta u učionici

koji možda doživljava visok novo stresa
u vezi teme koju nastavnik predaje

tako da može da mu pomogne.

Također ovo možemo iskoristiti u zdravstvu

Na primjer, svakog dana se čujem sa
roditeljima preko Skajpa,

koji žive hiljade milja daleko.

I koristeći ovu tehnologiju,

ne samo da mogu da otkrijem šta se dešava
u njihovim životima

već istovremeno mogu pratiti broj otkucaja
srca, nivo stresa,

njihovo raspoloženje i da li ili ne
oni osjećaju bol.

I možda u budućnosti,

njihov rizik od srčanog udara ili
hipertenzije.

I možda ćete pitati:

Možemo li to iskoristiti da otkrijemo
emocije političara?

(Smjeh)

Na primjer, tokom debate.

Pa, odgovor je da.

Koristeći TV snimak,

mogli bi otkriti broj otkucaja
njihovog srca,

raspoloženje i stres,

i možda u budućnosti,
da li nas lažu ili ne.

Ovo također možemo koristiti u
marketinškom istraživanju,

da na primjer otkrijemo

da li ljudi vole ili ne, određene
potrošačke proizvode.

Možemo ovo koristiti i prilikom
zabavljanja.

Tako na primjer,

ako se vaš partner smješi

ova tehnologija vam može pomoći da
utvrdite

da li joj se zapravo sviđate

ili samo hoće da bude fina prema vama.

A u ovom slučaju,

samo pokušava da bude fina prema vama.

(Smjeh)

Transdermalna tehnologija optičkog
snimanja

je u svojim ranim fazama razvoja.

Mnoge nove primene za koje trenutno
ne znamo će se tek ustanoviti.

Ipak, jedno zasigurno znam,

to da laganje nikada više neće
biti isto.

Hvala puno.

Xie xie.

(Aplauz)