Ljubavi i laži krijesnica

Biloginja Sara Lewis je provela posljednjih 20 godina proučavajući čaroliju i čudo krijesnica. U ovom šarmantnom govoru, govori nam o tome kako i zašto bube produciraju svoje tihe iskre, što se događa kada dvije krijesnice vode ljubav i zašto je jedna grupa krijesnica poznata pod nazivom "krijesnica-vampir" (to nije lijepo). Saznajte više zapanjujućih činjenica o krijesnicama u Sarinim fusnotama u nastavku.

Kao znanstvenica, ali i kao ljudsko biće

pokušavam se podložiti

divljenju.

Mislim da je Jason Webley to sinoć nazvao

"zavjerom bivanja dijelom čarolije".

Stoga, sva sreća da mi karijera biologa

dozvoljava dublje uronjavanje u živote

nekih zbilja divnih stvorenja

na našoj planeti:

krijesnica.

Sada, znam da za mnoge od vas krijesnice

mogu pobuditi neka zbilja lijepa sjećanja:

djetinjstvo, ljeto,

čak i druge TED govore.

Možda nešto ovakvo.

Moje zavođenje u svijet krijesnica

započelo je kada sam bila u srednjoj školi.

Jedne večeri, sjedila sam u dvorištu

u Sjevernoj Karolini

i, odjednom, ove tihe iskre

uzdigle su se oko mene

i počela sam se zapitkivati:

Kako ova stvorenja stvaraju svjetlost

i što ovo svo treperenje predstavlja?

Razgovaraju li međusobno?

I što se događa nakon što se svjetla ugase?

Imala sam sreće da pronađem odgovore

na neka od ovih pitanja

dok sam otkrivala taj noćni svijet.

Sada, ako ste ikad vidjeli

ili ikad čuli za krijesnice,

onda znate kako magično mogu preobraziti

naš svakodnevni krajolik u nešto

eterično i nadzemaljsko.

I ovo se događa diljem zemlje,

poput padina Smoky Mountainsa

koje sam vidjela kako se
preobražavaju u živući slap svjetlosti

jezivim sjajem ovih
plavih duhova - krijesnica.

Ili poput rijeke uz cestu
koju sam posjetila u Japanu

dok je rađala usporene,
plutajuće bljeskalice

ovih Genji krijesnica.

Ili poput stabala mangrova u Maleziji

koje sam noću promatrala kako cvatu,

ali ne cvijećem,

već svjetlošću tisuću
- (Bip!Bip!) - krijesnica,

treperući zajedno

zapanjujućom sinkronijom.

Ovi me svjetlosni krajolici

i dalje ispunjavaju divljenjem

i vežu me uz čaroliju

svijeta prirode.

I, za mene je čudesno da su stvorene

od ovih malenih insekata.

Osobno, krijesnice su šarmantne.

Karizmatične su.

Slavljene su u umjetnosti

i poeziji stoljećima.

Kako sam putovala svijetom,

upoznala sam puno promišljenih ljudi

koji bi mi rekli da je Bog smjestio
krijesnice na Zemlju

kako bi ljudi uživali.

I druga stvorenja u njima mogu uživati.

Mislim da su ovi ljupki
insekti uistinu čudesni

jer tako predivno isijavaju

kreativnu improvizaciju evolucije.

Oblikovani su dvjema snažnima

silama evolucije:

prirodna selekcija, borbom za opstanak

i spolna selekcija,

borbom za priliku reproduciranja.

Kao ovisnica o krijesnicama,
prethodnih 20 godina

su za mene bile poprilično
uzbudljiva vožnja.

Sa svojim studentima na Sveučilištu Tufts

i nekim drugim kolegama

otkrila sam puno novih
činjenica o krijesnicama:

udvaraju se jedne drugima
i imaju spolne odnose,

izdaju i ubijaju.

Stoga bih danas s vama htjela podijeliti

samo nekoliko pripovijetki koje smo donijeli

s naših zbirnih avantura

u ovom skrivenom svijetu.

Krijesnice pripadaju predivnoj

i raznolikoj grupi insekata
- tvrdokrilcima.

Širom svijeta postoji više
od 2 000 vrsta krijesnica

koje su se evoluirale značajno raznolike

znakove udvaranja,

tj. različite načine
pronalaska i privlačenja partnera.

Prije otprilike 150 milijuna godina,

prve krijesnice su vjerojatno
izgledale ovako.

Letjele su danju

i nisu sjale.

Umjesto toga, mužjaci su
koristili svoja fantastična ticala

kako bi nanjušili mirise svojih ženki.

Kod nekih drugih krijesnica,
samo ženke svijetle.

Privlačno su splasnute i bez krila,

stoga se svake večeri popnu na grane

i vedro sjaje satima

kako bi privukle svoje leteće,
ali neosvijetljenje mužjake.

Kod nekih drugih krijesnica, oba spola

koriste brze, vedre bljeskalice
kako bi pronašli svog partnera.

Ovdje, u Sjevernoj Americi,

imamo više od 100 različitih
vrsta krijesnica

koje imaju izvanrednu
sposobnost isijavanja energije

iz svojeg tijela

u obliku svijetla.

Kako to rade?

Čini se potpuno magično,

ali ovi se bioluminiscentni signali

izdižu iz pažljivo orkestriranih
kemijskih reakcija

koje se zbivaju u unutrašnjosti
fenjera krijesnice.

Glavna zvijezda je
enzim koji se zove luciferaza

koji je na tečaju evolucije

dokučio način kako omotati svoje sitne ruke

oko još sitnije molekule zvane luciferin

čineći proces toliko uzbudljivim

da, u krajnosti, stvara svjetlost.

Nevjerojatno.

Ali kako su ova bistra svjetla mogla

koristiti neku proto - krijesnicu?

Kako bismo odgovorili na
ovo pitanje, trebamo pogledati

u obiteljski album kako bismo
vidjeli neke slike beba.

Krijesnice potpuno preobražavaju
svoja tijela dok odrastaju.

Provode veliku većinu svog životnog vijeka,

i do dvije godine,

u ovoj formi ličinke.

Njihov glavni cilj je,
kao i mojim tinejdžerima,

hraniti se i rasti.

Svjetlo krijesnice nastalo je

u mladosti.

Svaka ličinka krijesnice može sjati,

čak i kad to odrasli ne mogu.

Ali koja je poanta

biti tako primjetan?

Pa, znamo da ovi maloljetnici

proizvode neukusne kemikalije

koje im pomažu da
prežive svoje dugo djetinjstvo,

stoga mislimo da su se ova svjetla
prvenstveno razvila kao upozorenje,

neonski znak koji govori:
"Otrovno! Ne prilazi!"

svakom potencijalnom predatoru.

Bilo je potrebno nekoliko milijuna godina

da se ova vedra svjetla

razviju u pametni komunikacijski alat

koji se može koristiti ne samo
za odbijanje potencijalnih predatora,

nego i za privlačenje
potencijalnih partnera.

Izbačene spolnom selekcijom,

neke krijesnice sada,

poput ovog ponosnog mužjka,

razvijaju sjajni, novi fenjer
koji svijetli u mraku

i koji im omogućuje da svoje udvaranje

dovedu na potpuno novu razinu.

Ove odrasle krijesnice žive
samo nekoliko tjedana

i tada su mislima fokusirane samo na seks,

tj. na pokretanje svojih gena

u novu generaciju krijesnica.

Sada možemo pratiti ovog mužjaka u polje

u kojem se pridružuje
stotinama drugih mužjaka

koji također pokazuju
svoje znakove udvaranja.

Nevjerojatna je pomisao da
su ti svjetlosni zasloni,

kojima se mi ovdje,

ali i diljem svijeta divimo,

zapravo tihe ljubavne pjesme

mužjaka krijesnica.

Oni lete i isijavaju svoja srca.

Meni je to jako romantično.

Međutim, u međuvremenu, što je sa ženkama?

Pa, one ljenčare tamo dolje

važući svoje opcije.

Biraju između gomile mužjaka,

stoga su vrlo izbirljive.

Kada ženka vidi svjetlo

posebno privlačnog mužjaka,

ona će svoj fenjer usmjeriti
u njegovom pravcu

i dati mu "povratni bljesak".

To je njezin "Dođi ovamo!" znak.

Stoga on dolijeće bliže
i zasvijetli joj ponovno.

Ako joj se i dalje sviđa,

brzo će započeti konverzaciju.

Ova stvorenja pričaju svoju ljubav

jezikom svjetlosti.

No, što zapravo ove
ženke smatraju privlačnim?

Odlučili smo provesti neke
ankete o mišljenjima krijesnica

kako bismo to saznali.

Kada smo ispitivali ženke
koristeći trepćuća LED svjetla,

otkrili smo kako preferiraju mužjake

koji daju dugotrajne bljeskalice.

(Smijeh) (Pljesak)

Znam da se pitate

što ovim mužjacima daje njihov seksipil.

Sada ćemo vidjeti što se događa

kada svjetlo nestane.

Prva stvar koju otkrivamo je

da kada se mužjak i ženska ovako spoje,

ostaju zajedno čitavu noć,

a kada smo zavirili unutra

da vidimo što bi se moglo događati,

otkrili smo iznenađujuć obrat

u seksu krijesnica.

Dok se pare,

mužjak je zauzet dajući ženki

ne samo svoju spermu,

već i hranjivi paket

zvan "svadbeni dar".

Možemo zumirati kako
bismo pogledali izbliza

ovo parenje.

Zapravo možemo vidjeti dar -

prikazan je ovdje crvenom bojom -

kako se proslijeđuje od mužjaka ženki.

Ono što ovaj dar čini toliko vrijednim

jest to da je prepun proteina

koje će ženka koristiti
kako bi opskrbljivala svoja jajašca.

Dakle, ženke drže svoj pogled na nagradi

dok odmjeravaju svoje potencijalne partnere.

Otkrili smo da ženke koriste
male svjetlosne signale

kako bi predvidjele koji mužjak

ima najveći dar za ponuditi

jer će on pomoći ženki
da izliježe više jaja

i, u konačnici, lansira
više svojih potomaka

u sljedeću generaciju.

Dakle, nije sve slatkoća i svjetlost.

Romantika krijesnica je riskantna.

Najvećim dijelom, ove odrasle krijesnice

ne budu pojedene jer, kao njihova mladunčad,

mogu proizvesti toksine koji su odbojni

pticama i ostalim insektivorima,

ali negdje na tom putu,

jedna posebna grupa krijesnica

je nekako izgubila metabolički stroj

potreban za proizvodnju
toksina kojima bi se obranila.

Ova rupa u evoluciji,

koju je otkrio moj kolega Tom Eisner,

navela je ove krijesnice

na to da iznesu svoja svjetla u noć

sa podmuklom namjerom.

Takozvani "femme fatale"

Jim Lloyda, drugog kolege,

ove ženke su dokučile kako naciljati

mužjake drugih vrsta krijesnica.

Stoga, lov započinje s predatorom -

ona je prikazana ovdje dolje lijevo -

gdje mirno sjedi

i prisluškuje udvaračke razgovore

namijenjenog plijena,

a evo kako bi to moglo zvučati.

Prvo mužjak plijen
zasvijetli: "Voliš li me?"

Njegova ženka odgovara: "Možda.".

Potom on opet zasvijetli.

Ali, ovog puta, predator se ušulja u odgovor

koji pametno oponaša
ono što je druga ženka rekla.

Ona ne traži ljubav: ona traži toksine.

Ako je dobra, može namamiti ovog
mužjaka dovoljno blizu

da ga dosegne i zgrabi,

a on nije samo svjetlosna užina.

U narednih sat vremena, ona polako

ispija krv iz ovog mužjaka

ostavljajući samo neke krvave ostatke.

U nemogućnosti da
proizvedu vlastite toksine,

ove ženke piju krv

ostalih krijesnica i time
dobile zaštitne kemikalije.

Dakle, predstavljam
vam krijesnicu - vampira

nastalu prirodnom selekcijom.

Još imamo puno za naučiti o krijesnicama,

ali čini se kako će mnoge
priče ostati neispričane

jer, diljem svijeta, populacije krijesnica

prestaju svijetliti.

Glavni krivac: gubitak staništa.

Gotovo svugdje, polja i šume,

mangrove i livade koje
krijesnice trebaju da prežive.

daju se za razvoj i širenje.

Postoji još jedan problem:
pobijedili smo tamu,

ali u procesu smo prolili
toliko dodatnog svjetla

da to narušava živote ostalih stvorenja,

a krijesnice su posebno
osjetljive na oskvrnjenje svjetlosti

jer to zamagljuje signale

pomoću kojih one pronalaze svoje partnere.

Trebamo li zaista krijesnice?

Na kraju krajeva, one su
samo jedna mala trunka

u zemaljskoj raznolikosti.

Ipak, svaki put kad je
jedna vrsta izgubljena,

to je poput gašenja sobe pune svijeća

jednu po jednu.

Možda ne primjećujete

kada prvih nekoliko
plamenja prestane treperiti,

ali, na kraju ostanete sjediti u tami.

Kako zajedno radimo na budućnosti planete,

nadam se da ćemo pronaći način

kako bismo osigurali da
ova bistra svjetla nastave sjati.

Hvala vam.

(Pljesak)