Draw My Life - Markiplier

Evo ga! Mala priča mog života. Prošao sam kroz mnogo toga ali sam
zahvalan na tomu što jesam. Hvala vam svima na podršci !

Pretplatite se danas za još više genijalnih videa: http://bit.ly/N9m47z

Lajkajte moju Facebook stranicu: https://www.facebook.com/markiply
Pratite me na Twitteru: https://twitter.com/#!/markiplier

Pozdrav svima! Znam da ste me tražili da napravim ovaj video tako da sam
odlučio proslaviti svojih 1000 videa sa ovom posebnom pričom o meni! Nadam se da ćete uživati jer ovo je kako sam postao osoba koja sam danas !
Kao mnoge istinite priče ima svoje dobre i loše strane, ali na kraju krajeva to je ono što me je napravilo boljom osobom. Tako da uživajte !

Livestream-ovi: http://www.twitch.tv/markiplier
Majce: : http://markiplier.spreadshirt.com/

Besplatna muzika: http://audiomicro.com/royalty-free-music
Zvučni efekti: http://audiomicro.com/sound-effects

Pozdrav svima! Markiplier ovdje, puno hvala svima što ste bili samnom kroz ovih 1000 videa.

Teško je uopće zamisliti kako smo došli do ovdje, stvarno sam želio napraviti nešto posebno za svojih 1000 pretplatnika.

Err, ne 1000 pretplatnika, tisućiti video. Mislim da će vem ovaj video objasniti kako sam došao do ovdje od točke A to toćke B.

I kako ste mi VI promijenili život. Ovakve stvari su mi stvarno važne zato što vam govore kako sam postao osoba koja jesam.

Stvarno cijenim to što ste tu uz mene.

I krećemo !

Rođen sam na otoku u sred Pacifika po imenu O`ahu koji je 3. najveći otok na Hawaii-ma.

I dom gradu Honolulu, gdje sam rođen u vojnoj bazi.

Moj otac je bio vojnik, bio je u vijsci 23 godine prije nego što je otišao u mirovinu.

Navodno, dok je bio stacionirani u Koreji upoznao je moju majku. Česta priča, koliko sam čuo.

Rezultat toga sam bio ja. Prekrasna beba.

To...Nije baš lijepo ali moje umjetničke vještine nisu najbolje.

Uglavnom, usprkos tome, rođen sam, i rođen sam fenomenalan. I snažan.

Bio sam ogromna beba, na što me majka podsjećala svako malo.

Bio sam težak 4kg i 672 grama, pa su me tako nazvali Mark.

Sve mišići, naravno, NE SUMNJAJTE U MENE !

Ubrzo nakon što sam se rodio, moj otac je otišao u mirovinu i zaposlio se kao dizajner za neko knjigovodstvo.

Kako god bilo, završili smo u Cincinnatiu u Ohiu od svih mjesta.

Nisam siguran zašto, mislim da nismo imali nikakve rodbine tamo.

Kako god bilo, doselili smo se u tu fenomenalnu kuću sa ogromnim dvorištem

Koje je vodilo u nevjerovatnu šumu gdje smo se ja

i moj brat igrali većinu vremena. Mislim, ako nismo bili na kompjutoru

bili smo u šumi igrali se uz potok, skupljali punoglavce, rezali lozu i mahali sa njom.

Mislim, bili smo jako povezani u toj šumi i to je jedna od stvari koje mi najviše nedostaju

šta se tiče kuće, ali kada nismo bili u šumi igrali smo se na tom magičnom

stroju zvanom računalo s kojim nas je moj otac upoznao dok smo bili jako mali.

Mislim, ozbiljno, to me je toliko iznenadilo u to vrijeme zato što

nisam mogao živjeti bez toga.

Govorio nam je priće kako su prva računala bila toliko velika da su zauzimala cijele sobe

ali ja sam bio zapanjen što je mogao raditi to što je.

Nisam niti znao za internet tada.

Bilo je nekoliko igara na računalu ako PRAVO iskustvo je

bilo kada sam dobio Super Nintendo za Božić.

Mislim, ta stvar je zaslužna za to što smo ja i moj brat toliko bliski danas

jer smo igrali toliko igara na njemu. Moj brat je na lijevoj strani.

Njegovo ime je Tom, ja sam na desnoj strani, kao što vidite još sam uvijek fenomenalan ali

on je stvarno super lik i mislim da nebi bio to što jesam danas bez njega.

Nažalost nije sve bilo tako lijepo tada. Moji roditelji su se dosta svađali

i kada kažem svađali stvarno mislim to, moj je otac počeo uzvraćati.

Umm, ona nije bila sretna gdje je i, pa, mi nismo razumijeli zašto

ali smo se pokušali omesti igrajući igre. Znate, pokušali smo to ignorirati kada smo mogli.

Ali s vremenom je i to prestalo raditi. Bilo je neizbježno ali razvod je napokon došao.

Bili smo dosta tužni ali smo bili još više tužni vidjeti našeg oca

kako se zatvorio, mislim, bili smo bez novca.

Pola prihoda je nestalo stoga smo morali prodati kuću i nismo mogli kupiti toliko igara

koliko prije pa smo stoga dosta izgubili u gameingu ali barem

smo mogli zadržati računalo i to je zapravo ono što je stvorilo

moju ljubav prema računalima i tehnologiji. Trebao bih i napomenuti

kako sam bio glupo dijete. Ja i moj brat smo imali natjecanje

gdje smo pokušali skočiti što dalje sa stepenica

i vidjeti tko može sletjeti na jastuk na dnu.

Trebao sam pobijediti ali sam završio sa razbijenom glavom na zadnjoj stepenici.

Ovo će imati više smisla kasnije, jer kako sam već spomenuo

prije, bio sam GLUPO dijete. Kada smo se iselili iz kuće,

više nisam mogao ići u privatnu školu u koju smo išli

i to je bilo sasvim u redu sa mnom, zato što me nije bilo briga,

i to je sve što sam znao. Nisam znao niti čemu služe ormarići kada sam došao u novu školu.

Mislim, skoro sve mi je bilo nepoznato i nisam

imao izlaza, nisam više išao u šumu, izgubio

sam više-manje sve prijatelje i morao sam početi iznova.

Bilo je to dosta mračno doba za mene jer nisam imao pojma što sam radio.

U svakom slučaju, stekao sam nove prijatelje ali slučajno sam

napravio još nešto glupo, imao sam natjecanje: "koliko daleko

možeš skočiti sa penjalica" i trebao sam pobijediti...

ali sam završio na podu...potrgane ruke

onako,stvarno jako, kosti i stvari su bile posvuda

ALI ovo je ustvari bila dobra stvar. (ono tamo je moj brat, šokiran)

ali ovo je dobra stvar jer sam stekao još nekoliko

prijatelja, i možda se pitate: "Kako se to dogodilo ?"

Pa dogodilo se ovako, imao sam gips na ruci

i nisam mogao raditi stvari kao našiljiti olovku. Tako je

jedan fenomenalan lik imenom Drew odlučio pomoći.

Drew je bio visok i crvenokos ali je svejedno bio odličan.

Isto tako me ubacio u svoj bend. Gdje sam

stekao još više prijatelja. I gdje sam razvaljivao

sa svojom trubom. HUCHA !

Konačno nakon zabavljanja okolo duže vrijeme moj otac je našao

nekoga s kime se slagao, ona je više-manje

najpristojnija osoba koju je moj otac poznavao i njezino ime je Dee.

Mislim, slagao sam se s njom jer nam je kupila PS2,

i bio sam poprilično uzbuđen u to vrijeme, ali je

napravila nešto što mi nismo mogli dugo vremena, nasmijala je

mog oca. I to je bila najvažnija stvar

što je mogla napraviti. Od tada srednja škola

je bila lagana. Prolazio sam kroz razrede,

znate, dobro, bio sam dobar učenik. Stekao sam

odlične prijatelje, u bendu i izvan njega. Igrao sam neke

odlične igre, znate. Bio sam stvarno sretan s onime što sam igrao, kao npr., Half Life 2 itd.

I imao sam curu tu i tamo, znate.

I to je uvijek zabavno kada ste mlada osoba

koja prvi put prolazi kroz čuda veze i ljubljenja itd.

Bilo je to odlično. Sve u svemu stvari

su se počele odvijati nabolje u tom periodu gdje nismo imali ništa

i nikakve igre, i nekako smo nesretno

prolazili kroz život, i tako, stvari su se tako odvijale

sve dok nisam krenuo na fakultet. Bio sam stvarno uzbuđen što

sam mogao ići sam. Ali tada, moj otac je donio

loše vijesti. Stavio je papir preda me i pustio

me da čitam bez ikakvog govora, bio sam pametno

dijete stoga sam razumio sve što je pisalo, sve

stručne riječi, ali najvažnija stvar je bila

napisana velikim slovima: "RAK", i to stvarno loša

vrsta raka. Tako da je to bilo jako teško vrijeme za mene zato što

sam izgubio svoj cilj. Sve se činilo jasno

prije ali sada je sve tako rečeno

bježalo od mene. Mislio sam da znam

što želim raditi, a to su video igre. Želio sam

to raditi, ali se moj otac nije slagao s time, ali ja sam mislio da

ću to raditi. Međutim, počeo sam shvaćati da to možda

neće uspjeti, stoga sam to stavio na stranu

i fokusirao sam se na inženjering. Prvo sam upisao

niskogradnju pa sam se premjestio na biomedicinski inžinjering

zato što su imali medicinski program ali ni to

nije išlo. Nisam to htio raditi. Pa sam se vratio na

inženjering. Razmišljao sam: "Pa, ako želim raditi

što ja želim, onda su to video igre." i nikako se

nisam mogao odlučiti što ću raditi u životu. Bio sam na

križanju i samo sam se živcirao.

Godinu kasnije svi smo bili kod kuće na ljeto i mom

ocu je rak sve više štetio i nije više bio ista osoba.

Jednog jutra nas je pomajka probudila,

vrištala je, i mi smo brzo došli niz stepenice...

Moj otac je umirao. Njegove zadnje riječi koje mi je rekao su

bile: "Puno te volim, sine". I umro je dok sam mu držao ruku.

Nakon toga sam bio još više zbunjen nego prije.

Zato što sam bio toliko u inženjeringu da sam mislio kako

više ne mogu odustati i bio sam zarobljen u tim

poslovima gdje si sjedio 8 sati dnevno,

radio posao dužine 2 sata i onda ništa.

Bilo je grozno i nisam želio to raditi

do kraja života. Nisam imao vrijeme za video igre. Nisam

imao izlaza. Nisam znao što da radim, pa sam

prolazio kroz godine. I izlazio sam van za raznim curama

dok nisam jednom naišao na curu koja mi se sviđala, bila

je super i dobra, njezino ime će biti... Barbara.

Tako ćemo ju nazvati. Njezino ime će biti

Barbara sa C. Uglavnom, doveo sam ju pred majku

s kojom sam živio jer nakon što mi je otac umro nisam imao

svoj stan, a ona to nije dozvolila što me razljutilo.

Ona je bila isto zbunjena. Bio sam jako ljut zato što je

majka bila toliko ljuda da me izbacila iz kuće.

Ima još toga za reći ali ovo je uglavnom to.

I tako je ona bila ljuta, ja sam bio ljut i otišao sam

uzeo stan jer sam imao posao,

onaj dosadni, ali je bio posao. Nažalost

nakon što sam našao stan moj šef mi je rekao 3 dana prije

da sam trebao doći na sastanak na koji nisam

trebao doći. To me je još više razljutilo, no nisam

se izderao na šefa, profesionalnost i tako to, ali na kraju dana

ostajao sam bez novca i moja cura mi nije pomagala

i onda se ona počela ljutiti na mene jer nisam

bio sposoban nizašto drugo. Nemogu se točno

sjetiti zašto je bila ljuta, a to je bilo često, ali uskoro je

to uzrokovalo raskol u vezi, a stres me je počeo

razarati. Bio sam sve tužniji i tužniji nego prije i

jednostavno nisam mogao biti više u vezi ali, kada smo se

rastali bio sam sam u stanu i nisam znao

što da radim. Imao sam bol u boku koja

je postala užasna bol u boku. I ta

me bol ganjala sve dok se jedan dan nisam probudio

u tolikoj boli da sam morao u bolnicu. I tako sam otišao

u bolnicu gdje su mi rekli da mi je slijepo crijevo bilo

veličine lopte za plažu i da je to trebao operirati.

Isto tako su mi rekli da imam tumor veličine šake u nadbubrežnoj žlijezdi

i da je to trebalo isto operirati, ali kasnije. I tako

su to bile šokirajuće vijesti povrh svega što mi se već

dogodilo I bio sam pod tolikim stresom

ali sam nekako predurao to, zahvaljujući tome

što sam se pomirio sa mamom i moja pomajka je isto bila uz mene.

Operaciju su prošle dobro i završio sam oporavljajući se

u bolnici oko dva tjedna i imao sam mnogo vremena da

razmislim o svemu. Što sam više razmišljao više sam

se frustrirao. Jednostavno, sve se činilo kao

da je sve izvan moje kontrole i nisam imao izbora

I tako sam odlučio da je dosta i

da ću raditi što želim. Ali sam još uvijek bio u

bolnici i bio sam sve ljući svaki dan. ARGH ! I tako kada sam

napokon izašao iz bolnice odlučio sam da ću raditi

što želim i što sam odlučio je da ću raditi

smiješne videe. Uzeo sam novac od osiguranja

i kupio kameru. Nisam mogao puno raditi s

tom kamerom tada. I tako sam se fokusirao na nekoliko stvari

prije nego što sam započeo. Počeo sam dobivati bolje ocjene na faksu.

Posvetio sam se video igrama koje sam želio

igrati, i tako sam odlučio da želim napraviti

svoj identitet, na internetu, preciznije, na Youtube-u.

Tamo sam mogao napraviti kanal koji je zadovoljio moje potrebe.

Nije me bilo briga koliko pretplatnika imam u

početku jer samo sa nekoliko ljudi koji su me gledali

bio sam i više nego sretan jer sam ih mogao

zabaviti. Ali kako sam nastavio igrati stvari su se počele razvijati.

Broj pretplatnika je narastao i imao sam više pretplatnika

nego što sam mislio. Bio sam sretan što mi je bilo tko gledao videe.

I to mi je promijenilo život. To se dogodilo nedavno.

Prije nisam imao kontrolu ni nad čim.

I sada, mogu napokon raditi ono što volim. Hvala vam.

S poštovanjem, zahvalan sam na svemu što imam, podršku

koju ste mi pružili. Bio sam izgubljen. Nisam imao cilj.

Ali sada mogu promijeniti svijet, raditi dobro, skupljati novac

za dobrotvorne svrhe, raditi što god želimo da pomognemo

svijetu. Toliko sam zahvalan što ste se odlučili

da sam dostojan da se pretplatite na moj kanal. Tako da, s poštovanjem,

hvala vam, puno. Dugujem vam sve što imam sada.

I nikada ne bih ništa mijenjao.

Vi ste najbolji fanovi na svijetu. Hvala vam još jednom.

Puno.

I kao uvijek, vidjet ću vas, u sljedećem videu. Doviđenja !