Bankar u Londonu šalje poslednji tržišni izveštaj svojim kolegama u Hong Kongu za manje od sekunde. Samo jednim klikom, mušterija u Njujorku naručuje elektroniku iz Pekinga, transportovanu preko okeana u nekoliko dana teretnim avionom ili brodom. Obim i brzina kojom se robe i informacije kreću planetom, jedinstvene su u istoriji. Ali globalna razmena je starija nego što mislimo, doseže preko 2000 godina unazad, putanjom od oko 8000 km, poznatom kao "Put svile". Put svile nije jedan put, već mreža više puteva koji su se postepeno pojavljivali tokom vekova, povezivajući se sa raznim naseljima, i jedni sa drugima, nit po nit. Prve poljoprivredne civilizacije su smeštene u izolovanim mestima oko plodnih rečnih dolina, njihovo putovanje je bilo ograničeno okolnim terenom i strahom od nepoznatog. Ali kako su se razvijali, otkriili su da su aridne pustinje na njihovim granicama bile nastanjene, ne demonima iz narodnih priča, već nomadskim plemenima na konjima. Skiti, koji su se kretali od Mađarske do Mongolije, su stupili u kontakt sa civilizacijom Grčke, Egipta, Indije i Kine. Ovi susreti su često bili nasilni. Ali i kroz napade i sukobe, kao i sa trgovinom i zaštitom trgovaca na putu u zamenu za carinu, nomadi su počeli da razmenjuju robu, ideje i tehnologiju između naroda koji nisu bili u direktnom kontaktu. Jedan od najvažnijih ogranaka ove mreže puteva je bio persijski Kraljevski put, kojeg je završio Darije prvi, u petom veku pre nove ere. Pružajući se bllizu 3000 km, od reke Tigar do Egejskog mora, njegove redovne usputne stanice omogućavale su da roba i poruke putuju oko 1/10 vremena koje je inače bilo potrebno jednom putniku. Sa osvajanjem Persije Aleksandra Velikog, i širenjem do Centralne Azije kroz osvajanje gradova kao što je Samarkand, i osnivanje novih kao što je Aleksandrija Eshata, mreža grčke, egipatske, persijske i indijske kulture i trgovine se pružala istočnije nego ikada, gradeći temelj mosta između Kine i zapada. Ljudi su ovo shvatili u drugom veku pre nove ere, kada je ambasador po imenu Šeng Čian, poslat da pregovara sa nomadima na zapadu, vratio vladaru dinastije Han sa pričama o prefinjenoj civilizaciji, naprednoj trgovini i egzotičnoj robi van zapadnih granica. Ambasadori i trgovci su poslati ka Persiji i Indiji da razmene svilu i žad za konje i pamuk, zajedno sa vojnicima da bi osigurali njihov put. Istočni i zapadni putevi su se vremenom spojili u integrisani sistem preko čitave Evroazije, omogućavajući kulturnu i trgovinsku razmenu dalje nego ikada. Kineska roba je dospela do Rima, uzrokujući odliv zlata, što je dovelo do zabrane trgovinom svile, dok je rimsko staklo bilo visoko cenjeno u Kini. Vojne ekspedicije u Centralnoj Aziji, takođe su praćene susretima kineskih i rimskih vojnika. Moguće je da je tako preneta veština upravljanja samostrelom u zemlje zapada. Potražnja za egzotičnom i stranom robom i profitom koju je donosila, očuvala je sve delove Puta Svile netaknutim, čak i kada se raspalo Rimsko carstvo. a kineske dinastije pale i bile ponovo osnovane. Čak i mongolske horde, poznate po pljačkama i otimanju, aktivno su štitile trgovinske rute, umesto da ih ometaju. Zajedno sa robom, ove rute su isto tako omogućile razmenu tradicije, izuma, ideologija i jezika. Osnovan u Indiji, budizam je migrirao u Kinu i Japan, da bi tamo postao dominantna religija. Islam se širio od Arabijskog poluostrva do Južne Azije, mešajući se sa narodnim verovanjima, i vodeći do novih religija, kao što je sikizam. Barut je pronašao svoj put od Kine do Srednjeg istoka, i tako skovao budućnost Osmanskog, Safavidskog i Mogulskog carstva. Na neki način, uspeh Puta svile je vodio do njegove propasti, jer su nove pomorske tehnologije, kao što je kompas, pronašle put do Evrope, čineći stare kopnene puteve zastarelim. U međuvremenu, propast Mongolskog carstva je praćen povlačenjem Kine iz međunarodne trgovine. Bez obzira na to što stare veze i putevi nisu potrajali, promenili su svet zauvek, i nije bilo moguće vratiti se unazad. Evropljani su, tragajući za novim morskim putevima i bogatstvom koje je čekalo u Istočnoj Aziji, doveli do velikih geografskih otkrića, i širenja do Afrike i Amerike. Danas, globalna povezanost oblikuje naše živote kao nikada do sada. Kanadski potrošači kupuju majice napravljene u Bangladešu, japanska publika prati britanske tv programe, a Tunižani koriste američki softver da bi pokrenuli revoluciju. Uticaj globalizacije na kulturu i ekonomiju je neosporiv. Ali bilo koje da su prednosti i mane, ovo je daleko od novog fenomena. I mada su planine, pustinje i okeani koje su nas nekad razdvajale sada lako premostivi supersoničnim vozilima, prekookeanskim komunikacijskim kablovima, i signalima koji su usmereni putem svemira, a ne karavanima koji putuju mesecima, ništa od toga ne bi bilo moguće bez pionirskih kultura, čijim trudom je stvoren Put svile: prva svetska mreža u istoriji.