Kako znate da ste stvarni?

Pitanje je očito,
sve dok ne pokušate odgovoriti na njega,

ali, shvatimo ga ozbiljno.

Kako, zaista, znate da postojite?

U svojim 
"Meditacijama o prvoj filozofiji",

René Descartes je pokušao dati
odgovor na upravo to pitanje,

rušeći sve svoje prethodno
stvorene pojmove i mišljenja,

kako bi počeo iznova od temelja.

Sve njegovo znanje dobiveno je
osjetilnom percepcijom svijeta.

Baš kao i vaše, zar ne?

Znate da gledate ovaj video
svojim očima, slušate ga svojim ušima.

Vaša osjetila pokazuju vam 
kakav je svijet.

Ona vas ne varaju,
osim ponekad.

Možete zamijeniti osobu na velikoj
udaljenosti za neku drugu

ili biti sigurni da ćete uhvatiti
loptu u letu,

a onda ona padne na tlo ispred vas.

No, hajde, upravo sada i upravo ovdje,

znate da je ono što se
nalazi pred vama stvarno.

Vaše oči, vaše ruke,
vaše tijelo: to ste vi.

Samo bi luđak to zanijekao,
a vi znate da niste ludi.

Svatko tko sumnja u to zasigurno sanja.

Oh ne, a što ako sanjate?

Snovi se čine stvarnima.

Možete vjerovati da plivate, letite

ili se borite protiv čudovišta
svojim golim rukama,

dok vaše stvarno tijelo leži na krevetu.

Ne, ne, ne.

Kada ste budni, znate da ste budni.

Ah! Ali kada niste,
ne znate da niste,

tako da ne možete dokazati da ne sanjate.

Možda tijelo koje percipirate kao vlastito
ustvari ne postoji.

Možda je sva stvarnost,
čak i njeni apstraktni pojmovi,

poput vremena, oblika, boje
i broja, lažna,

sve je samo obmana

zlog genija!

Ne, ozbiljno.

Descartes se pita možete li osporiti
mogućnost da vas je zli, genijalni demon

prevario da mislite
da je stvarnost stvarna.

Možda vas je ovaj
đavolski obmanjivač nasamario.

Svijet, vaše percepcije njega,
vaše vlastito tijelo.

Ne možete dokazati
da nisu samo izmišljeni,

a bez njih kako možete postojati?

Ne možete! 
Dakle, ne postojite.

Život je samo san,

a kladim se da vi ne
veslate kroz njega veselo, zar ne?

Ne, veslate umorno

poput nasamarenog, nepostojećeg
blesana kakav i jeste/niste.

Smatrate li to uvjerljivim?

Jeste li uvjereni?

Ako niste, dobro;
ako jeste, još bolje,

jer, bivajući uvjerenima,

dokazali biste
da ste uvjereno biće.

Ne možete biti ništa
ako mislite da ste nešto,

čak i ako mislite
da je to nešto ništa,

jer bez obzira što mislite,
vi ste stvar koja misli,

ili, kako je Descartes to sročio,
"mislim, dakle postojim",

a tako i vi postojite, zaista.

(Zvuk avionskog motora)