Pomislite na težak izbor sa kojim ćete se suočiti u bliskoj budućnosti. To može biti između dve karijere - umetnika i računovođe - ili mesta za život - grada ili sela - ili čak između dve osobe sa kojom biste se venčali - možete oženiti Beti ili možete oženiti Lolitu. Ili to može biti izbor u vezi s tim da li imati dece, da li će se oboleli roditelj useliti kod vas, da li odgajati dete u veri po kojoj živi vaš partner ali ste vi ravnodušni prema njoj. Ili da li ćete donirati svoju životnu ušteđevinu u dobrotvorne svrhe. Verovatno je da je težak izbor na koji ste pomislili nešto veliko, nešto važno, nešto što vam je od značaja. Čini se da su teški izbori povodi za agoniju, zabrinutost, škrgutanje zubima. Ali mislim da smo pogrešno razumeli teške izbore i ulogu koju oni igraju u našim životima. Razumevanje teških izbora razotkriva sakrivenu moć koju svako od nas poseduje. Ono što čini izbor teškim jeste način na koji se alternative međusobno odnose. U slučaju lakog izbora, jedna alternativa je bolja od druge. Kod teškog izbora, jedna alternativa je bolja na neke načine, druga alternativa je bolja na druge načine, a nijedna nije bolja od druge celokupno gledano. Upinjete se oko toga da li da ostanete na svom trenutnom poslu u gradu ili da premestite svoj život radi izazovnijeg rada na selu jer je ostajanje bolje na neke načine, preseljenje je bolje na druge, a nijedno od njih nije bolje od drugog sveukupno. Ne treba misliti da su svi teški izbori veliki. Recimo da odlučujute šta ćete doručkovati. Možete jesti visoko vlaknaste cerealije od mekinja ili čokoladnu krofnu. Pretpostavimo da je ono što je važno za izbor ukus i zdrava svojstva. Žitarice su bolje za vas, krofna je boljeg ukusa, ali nijedno nije bolje od drugog sveukupno, težak izbor. Shvatanje da mali izbori mogu takođe biti teški može učiniti da se veliki teški izbori učine manje nesavladivim. Na kraju krajeva, uspevamo da rešimo šta ćemo doručkovati, tako da možda možemo da rešimo da li ostati u gradu ili premestiti se, radi novog posla, na selo. Takođe ne bi trebalo da mislimo da su teški izbori teški zato što smo mi glupi. Kada sam diplomirala na fakultetu, nisam mogla da se odlučim između dve karijere, filozofije i prava. Zaista sam volela filozofiju. Postoje neverovatne stvari koje možete naučiti kao filozof, i sve to iz udobnosti fotelje. Ali ja sam potekla iz skromne imigrantske porodice gde je moja ideja o luksuzu bila imati svinjski jezik i žele sendvič u mojoj kutiji za školski ručak, tako da je pomisao o provođenju mog celog života sedeći u fotelji samo razmišljajući, pa, to mi je delovalo kao vrhunac ekstravagancije i neozbiljnosti. Tako da sam izvadila svoj žuti notes, nacrtala sam liniju po sredini, i trudila sam se da smislim razloge za i protiv svake alternative. Sećam se da sam pomislila, samo kad bih znala kakav bi moj život u svakoj karijeri bio. Kada bi mi samo bog ili Netfliks poslao DVD moje dve moguće buduće karijere, bila bih spremna. Uporedila bih ih jednu pored druge, videla bih da je jedna bolja, i izbor bi bio lak. Ali nemam DVD, i pošto nisam mogla da odredim koja je bolja, učinila sam oni što mnogi od nas rade pri teškim izborima: odabrala sam najsigurniju opciju. Strah od toga da ću biti nezaposleni filozof me je odveo do toga da postanem advokat, i kao što sam otkrila, advokatura baš i nije odgovarala. To nije bilo ono što ja jesam. Tako da sam sada filozof, i izučavam teške izbore, i mogu vam reći da je strah od nepoznatog, mada je čest motivacioni standard u izlaženju na kraj sa teškim izborima, zasnovan na njihovom pogrešnom shvatanju. Greška je misliti da je kod teških izbora jedna alternativa zaista bolja od druge, ali smo mi isuviše glupi da bismo znali koja, i pošto ne znamo koja, mogli bismo bar da odaberemo najmanje rizičnu opciju. Čak i ako stavimo dve alternative jednu pored druge sa potpunim informacijama, izbor i dalje može biti težak. Teški izbori su teški ne zbog nas ili našeg neznanja; oni su teški zato što nema najbolje opcije. Sad, ako nema najbolje opcije, ako vaga ne naginje u korist jedne od alternativa u odnosu na drugu, onda sigurno alternative moraju biti podjednako dobre. Dakle možda je za teške izbore ispravno reći da su oni između jednako dobrih opcija. To ne može biti ispravno. Ako su alternative podjednako dobre, trebalo bi da samo baciš novčić između njih, a deluje pogrešno misliti, evo kako treba odlučivati između karijera, mesta za život, ljudi za ženidbu ili udaju: baci novčić. Postoji još jedan razlog za mišljenje da teški izbori nisu izbori između jednako dobrih opcija. Uzmimo da imate izbor između dva posla: možete biti investicioni bankar ili grafički umetnik. Postoji mnoštvo stvari koje su značajne u takvom izboru, kao što je uzbudljivost posla, postizanje finansijke sigurnosti, imati vremena za podizanje porodice, i tako dalje. Možda vas karijera umetnika dovodi nadomak novih oblika slikarskog izražavanja. Možda vas bankarska karijera postavlja nadomak novih oblika finansijske manipulacije. Zamislite dva posla kako god hoćete tako da nijedan nije bolji od drugog. Sada pretpostavimo da malo poboljšamo jedan od njih. Pretpostavimo da banka, mameći vas, doda 500 dolara mesečno na vašu platu. Da li dodatni novac sada čini bankarski posao boljim od umetničkog? Ne nužno. Veća plata čini bankarski posao boljim nego što je bio ranije, ali to možda nije dovoljno da učini da biti bankar bude bolje od toga da se bude umetnik. Ali ako poboljšanje jednog od poslova njega ne čini boljim od drugog, onda dva prvobitna posla nisu mogla biti jednako dobra. Ako počnete sa dve stvari koje su jednako dobre, i poboljšate jednu od njih, sada ona mora biti bolja od druge. To nije slučaj sa opcijama u teškim izborima. Dakle sada imamo zagonetku. Imamo dva posla. Nijedan nije bolji od drugog, niti su podjednako dobri. Pa kako bi trebalo da odaberemo? Nešto izgleda da je ovde krenulo naopako. Možda je sam izbor problematičan i poređenje je nemoguće. Ali to ne može biti ispravno. Nije da pokušavamo da odaberemo između dve stvari koje se ne mogu uporediti. Procenjujemo odlike dva posla, na kraju krajeva, ne odlike broja devet i tanjira prženih jaja. Poređenje celokupnih odlika dva posla je nešto što možemo napraviti, i često ga i pravimo. Mislim da zabuna nastaje zbog nepromišljene pretpostavke koju donosimo o vrednostima. Mi, ne znajući, pretpostavljamo da su vrline kao što su pravičnost, lepota, dobrota, srodne naučnim kvantitetima, kao što su dužina, masa i težina. Uzmite bilo koje poredbeno pitanje koje ne uključuje vrednost, kao što je koji je od dva kofera teži. Postoje samo tri mogućnosti. Težina jednog je veća, manja ili jednaka težini drugog. Svojstva kao što je težina mogu biti predstavljena realnim brojevima - jedan, dva, tri i tako dalje - i postoje samo tri moguća poređenja između bilo koja dva realna broja. Jedan broj je veći, manji ili jednak drugome. Nije tako sa vrednostima. Kao post-prosvetiteljska bića, skloni smo da pretpostavimo da naučno mišljenje ima odgovor na sve od značaja u našem svetu, ali svet vrednosti se razlikuje od sveta nauke. Stvari jednog sveta mogu biti izražene realnim brojevima. Stvari drugog sveta ne mogu. Ne bi trebalo da pretpostavimo da svet "jeste", dužina i težina, ima istu strukturu kao svet "treba", onoga što bi trebalo činiti. Dakle, ako ono što nam je važno - radost deteta, ljubav koju osećate prema svom partneru - ne može biti predstavljeno realnim brojevima, onda nema razloga verovati da kod izbora postoje samo tri mogućnosti - da je jedna alternativa bolja, gora ili ista kao i druga. Moramo da uvedemo novu, četvrtu relaciju osim biti bolji, gori ili isti, koja opisuje šta se događa u teškim izborima. Volim da kažem da su alternative na istom nivou. Kada su alternative na istom nivou, može veoma biti značajno koju ćete izabrati, ali jedna alternativa nije bolja od druge. Tačnije, alternative su u istom susedstvu vrednosti, u istom savezu vrednosti, dok su istovremeno veoma različite po vrsti vrednosti. Zato je izbor težak. Razumevanje teških izbora na ovaj način razotkriva nešto o nama što nismo znali. Svako od nas ima moć da stvori razloge. Zamislite svet u kome je svaki izbor sa kojim se suočavate lak izbor, odnosno, uvek postoji najbolja alternativa. Ako postoji najbolja alternativa, onda je ona ta koju treba odabrati, jer je sastavni deo racionalnosti činiti bolju stvar radije nego goru, izabrati ono za šta imaš više razloga da odabereš. U takvom svetu, imali bismo najviše razloga da nosimo crne čarape umesto rozih čarapa, da jedemo žitarice umesto krofni, da živimo u gradu radije nego na selu, da oženimo Beti umesto Lolite. Svet pun isključivo lakih izbora bi nas potčinio razumu. Kada razmislite o tome, suludo je verovati da su razlozi koji su vam dati propisivali da imate najviše razloga da se bavite tačno tim hobijima kojima se bavite, da živite tačno u toj kući u kojoj živite, da radite tačno taj posao na kome radite. Umesto toga, suočili ste se sa alternativama koje su bile na istom nivou, teški izbori, i sačinili ste razloge za sebe da odaberete taj hobi, tu kuću i taj posao. Kada su alternative na istom nivou, razlozi koji su nam dati, oni koji određuju da li pravimo grešku, nemi su po pitanju toga šta treba činiti. Ovde, u prostoru teških izbora, omogućeno nam je da vežbamo našu normativnu moć, moć da stvaramo razloge sami za sebe, da učinimo sebe onakvom osobom za koju je život na selu poželjniji od urbanog života. Kada biramo između opcija koje su na istom nivou, možemo da uradimo nešto zaista veoma izvanredno. Možemo da postavimo same sebe iza opcije. Evo gde ja stojim. Evo ko sam ja. Ja sam za bankarstvo. Ja sam za čokoladne krofne. Ovaj odgovor u teškim izborima je racionalni odgovor, ali nije propisan razlozima koji su nam dati. Umesto toga, podržan je razlozima koje smo stvorili. Kada kreiramo razloge za sebe da postanemo ovakva osoba umesto onakva, mi svesrdno postajemo ljudi kakvi jesmo. Moglo bi se reći da postajemo autori naših sopstvenih života. Dakle kada se suočavamo sa teškim izborima, ne treba da udaramo glavom o zid pokušavajući da shvatimo koja alternativa je bolja. Nema najbolje alternative. Umesto traganja za razlozima negde tamo, treba da potražimo razloge ovde: Ko ja treba da budem? Možda ćete odlučiti da budete neko ko nosi roze čarape, voli cerealije, bankar koji živi na selu, a ja mogu odlučiti da budem neko ko nosi crne čarape, urbani umetnik ljubitelj krofni. Ono što činimo u teškim izborima je u velikoj meri na nama samima. Sad, ljudi koji ne upražnjavaju svoju normativnu moć u teškim izborima su lutalice. Svi mi znamo takve ljude. Ja sam zalutala u advokaturu. Nisam postavila svoju podršku iza advokature. Nisam bila za advokaturu. Lutalice dopuštaju svetu da napiše priču njihovih života. Oni dopuštaju mehanizmima nagrade i kazne - tapšanjima po glavi, strahu, lakoći opcije - da odredi šta oni čine. Dakle, lekcija o teškim izborima odnosi se na to iza čega možete staviti svoju podršku, ili za šta možete biti, i kroz teške izbore, postati takva osoba. Daleko od toga da su izvor agonije i strepnje, teški izbori su dragocene prilike za nas da slavimo ono što je osobeno u vezi sa ljudskom situacijom, da razloga koji upravljaju našim izborima kao ispravnim ili neispravnim ponekad ponestane, i tu, u prostoru teških izbora, imamo moć da stvorimo razloge za sebe da postanemo karakteristični ljudi kakvi jesmo. A zbog toga teški izbori nisu kletva već božiji dar. Hvala vam. (Aplauz)