Pomislite na težak izbor sa kojim
ćete se suočiti u bliskoj budućnosti.
To može biti između dve karijere -
umetnika i računovođe -
ili mesta za život - grada ili sela -
ili čak između dve osobe sa kojom
biste se venčali -
možete oženiti Beti
ili možete oženiti Lolitu.
Ili to može biti izbor u vezi s tim
da li imati dece,
da li će se oboleli roditelj
useliti kod vas,
da li odgajati dete u veri
po kojoj živi vaš partner
ali ste vi ravnodušni prema njoj.
Ili da li ćete donirati svoju životnu
ušteđevinu u dobrotvorne svrhe.
Verovatno je da je težak izbor
na koji ste pomislili
nešto veliko, nešto važno,
nešto što vam je od značaja.
Čini se da su teški izbori povodi
za agoniju, zabrinutost,
škrgutanje zubima.
Ali mislim da smo pogrešno
razumeli teške izbore
i ulogu koju oni igraju u našim životima.
Razumevanje teških izbora
razotkriva sakrivenu moć
koju svako od nas poseduje.
Ono što čini izbor teškim jeste način
na koji se alternative međusobno odnose.
U slučaju lakog izbora,
jedna alternativa je bolja od druge.
Kod teškog izbora,
jedna alternativa je bolja na neke načine,
druga alternativa je bolja
na druge načine,
a nijedna nije bolja od druge
celokupno gledano.
Upinjete se oko toga da li da ostanete
na svom trenutnom poslu u gradu
ili da premestite svoj život radi
izazovnijeg rada na selu
jer je ostajanje bolje na neke načine,
preseljenje je bolje na druge,
a nijedno od njih nije bolje od drugog
sveukupno.
Ne treba misliti
da su svi teški izbori veliki.
Recimo da odlučujute šta ćete doručkovati.
Možete jesti visoko vlaknaste
cerealije od mekinja
ili čokoladnu krofnu.
Pretpostavimo da je ono što je
važno za izbor
ukus i zdrava svojstva.
Žitarice su bolje za vas,
krofna je boljeg ukusa,
ali nijedno nije bolje
od drugog sveukupno,
težak izbor.
Shvatanje da mali izbori
mogu takođe biti teški
može učiniti da se veliki teški izbori
učine manje nesavladivim.
Na kraju krajeva, uspevamo da rešimo
šta ćemo doručkovati,
tako da možda možemo da rešimo
da li ostati u gradu
ili premestiti se,
radi novog posla, na selo.
Takođe ne bi trebalo da mislimo
da su teški izbori teški
zato što smo mi glupi.
Kada sam diplomirala na fakultetu,
nisam mogla da se odlučim
između dve karijere,
filozofije i prava.
Zaista sam volela filozofiju.
Postoje neverovatne stvari
koje možete naučiti
kao filozof,
i sve to iz udobnosti fotelje.
Ali ja sam potekla iz skromne
imigrantske porodice
gde je moja ideja o luksuzu
bila imati svinjski jezik i žele sendvič
u mojoj kutiji za školski ručak,
tako da je pomisao o provođenju
mog celog života
sedeći u fotelji samo razmišljajući,
pa, to mi je delovalo kao vrhunac
ekstravagancije i neozbiljnosti.
Tako da sam izvadila svoj žuti notes,
nacrtala sam liniju po sredini,
i trudila sam se da smislim razloge
za i protiv svake alternative.
Sećam se da sam pomislila,
samo kad bih znala kakav bi moj život
u svakoj karijeri bio.
Kada bi mi samo bog
ili Netfliks poslao DVD
moje dve moguće buduće karijere,
bila bih spremna.
Uporedila bih ih jednu pored druge,
videla bih da je jedna bolja,
i izbor bi bio lak.
Ali nemam DVD,
i pošto nisam mogla da odredim
koja je bolja,
učinila sam oni što mnogi od nas rade
pri teškim izborima:
odabrala sam najsigurniju opciju.
Strah od toga da ću biti
nezaposleni filozof
me je odveo do toga da postanem advokat,
i kao što sam otkrila,
advokatura baš i nije odgovarala.
To nije bilo ono što ja jesam.
Tako da sam sada filozof,
i izučavam teške izbore,
i mogu vam reći da je strah od nepoznatog,
mada je čest motivacioni standard
u izlaženju na kraj sa teškim izborima,
zasnovan na njihovom pogrešnom shvatanju.
Greška je misliti da je kod teških izbora
jedna alternativa zaista bolja od druge,
ali smo mi isuviše glupi
da bismo znali koja,
i pošto ne znamo koja, mogli bismo bar
da odaberemo najmanje rizičnu opciju.
Čak i ako stavimo dve alternative
jednu pored druge
sa potpunim informacijama,
izbor i dalje može biti težak.
Teški izbori su teški
ne zbog nas ili našeg neznanja;
oni su teški zato što nema
najbolje opcije.
Sad, ako nema najbolje opcije,
ako vaga ne naginje u korist
jedne od alternativa
u odnosu na drugu,
onda sigurno alternative moraju biti
podjednako dobre.
Dakle možda je za teške izbore
ispravno reći
da su oni između jednako dobrih opcija.
To ne može biti ispravno.
Ako su alternative podjednako dobre,
trebalo bi da samo baciš novčić
između njih,
a deluje pogrešno misliti,
evo kako treba odlučivati između karijera,
mesta za život, ljudi za ženidbu
ili udaju: baci novčić.
Postoji još jedan razlog za mišljenje
da teški izbori nisu izbori
između jednako dobrih opcija.
Uzmimo da imate izbor između dva posla:
možete biti investicioni bankar
ili grafički umetnik.
Postoji mnoštvo stvari koje su značajne
u takvom izboru,
kao što je uzbudljivost posla,
postizanje finansijke sigurnosti,
imati vremena za podizanje porodice,
i tako dalje.
Možda vas karijera umetnika dovodi
nadomak novih oblika
slikarskog izražavanja.
Možda vas bankarska karijera
postavlja nadomak
novih oblika finansijske manipulacije.
Zamislite dva posla kako god hoćete
tako da nijedan nije bolji od drugog.
Sada pretpostavimo
da malo poboljšamo jedan od njih.
Pretpostavimo da banka, mameći vas,
doda 500 dolara mesečno na vašu platu.
Da li dodatni novac sada čini
bankarski posao
boljim od umetničkog?
Ne nužno.
Veća plata čini bankarski posao
boljim nego što je bio ranije,
ali to možda nije dovoljno da učini da
biti bankar bude bolje od toga
da se bude umetnik.
Ali ako poboljšanje jednog od poslova
njega ne čini boljim od drugog,
onda dva prvobitna posla
nisu mogla biti jednako dobra.
Ako počnete sa dve stvari
koje su jednako dobre,
i poboljšate jednu od njih,
sada ona mora biti bolja od druge.
To nije slučaj sa opcijama
u teškim izborima.
Dakle sada imamo zagonetku.
Imamo dva posla.
Nijedan nije bolji od drugog,
niti su podjednako dobri.
Pa kako bi trebalo da odaberemo?
Nešto izgleda da je ovde krenulo naopako.
Možda je sam izbor problematičan
i poređenje je nemoguće.
Ali to ne može biti ispravno.
Nije da pokušavamo da odaberemo između
dve stvari koje se ne mogu uporediti.
Procenjujemo odlike dva posla,
na kraju krajeva,
ne odlike broja devet
i tanjira prženih jaja.
Poređenje celokupnih odlika dva posla
je nešto što možemo napraviti,
i često ga i pravimo.
Mislim da zabuna nastaje
zbog nepromišljene pretpostavke
koju donosimo o vrednostima.
Mi, ne znajući,
pretpostavljamo da su vrline
kao što su pravičnost, lepota, dobrota,
srodne naučnim kvantitetima,
kao što su dužina, masa i težina.
Uzmite bilo koje poredbeno pitanje
koje ne uključuje vrednost,
kao što je koji je od dva kofera teži.
Postoje samo tri mogućnosti.
Težina jednog je veća, manja
ili jednaka težini drugog.
Svojstva kao što je težina
mogu biti predstavljena
realnim brojevima -
jedan, dva, tri i tako dalje -
i postoje samo tri moguća poređenja
između bilo koja dva realna broja.
Jedan broj je veći, manji
ili jednak drugome.
Nije tako sa vrednostima.
Kao post-prosvetiteljska bića,
skloni smo da pretpostavimo
da naučno mišljenje ima odgovor
na sve od značaja u našem svetu,
ali svet vrednosti
se razlikuje od sveta nauke.
Stvari jednog sveta
mogu biti izražene realnim brojevima.
Stvari drugog sveta ne mogu.
Ne bi trebalo da pretpostavimo
da svet "jeste", dužina i težina,
ima istu strukturu kao svet "treba",
onoga što bi trebalo činiti.
Dakle, ako ono što nam je važno -
radost deteta, ljubav koju osećate
prema svom partneru -
ne može biti predstavljeno
realnim brojevima,
onda nema razloga verovati
da kod izbora postoje
samo tri mogućnosti -
da je jedna alternativa
bolja, gora ili ista
kao i druga.
Moramo da uvedemo novu, četvrtu relaciju
osim biti bolji, gori ili isti,
koja opisuje šta se događa
u teškim izborima.
Volim da kažem da su alternative
na istom nivou.
Kada su alternative na istom nivou,
može veoma biti značajno
koju ćete izabrati,
ali jedna alternativa nije bolja od druge.
Tačnije, alternative su
u istom susedstvu vrednosti,
u istom savezu vrednosti,
dok su istovremeno veoma različite
po vrsti vrednosti.
Zato je izbor težak.
Razumevanje teških izbora na ovaj način
razotkriva nešto o nama što nismo znali.
Svako od nas ima moć
da stvori razloge.
Zamislite svet u kome je svaki izbor
sa kojim se suočavate
lak izbor,
odnosno, uvek postoji
najbolja alternativa.
Ako postoji najbolja alternativa,
onda je ona ta koju treba odabrati,
jer je sastavni deo racionalnosti
činiti bolju stvar radije nego goru,
izabrati ono za šta imaš
više razloga da odabereš.
U takvom svetu,
imali bismo najviše razloga
da nosimo crne čarape umesto rozih čarapa,
da jedemo žitarice umesto krofni,
da živimo u gradu radije nego na selu,
da oženimo Beti umesto Lolite.
Svet pun isključivo lakih izbora
bi nas potčinio razumu.
Kada razmislite o tome,
suludo je verovati
da su razlozi koji su vam dati
propisivali da imate
najviše razloga da se bavite
tačno tim hobijima kojima se bavite,
da živite tačno u toj kući u kojoj živite,
da radite tačno taj posao na kome radite.
Umesto toga,
suočili ste se sa alternativama
koje su bile na istom nivou, teški izbori,
i sačinili ste razloge za sebe
da odaberete taj hobi,
tu kuću i taj posao.
Kada su alternative na istom nivou,
razlozi koji su nam dati,
oni koji određuju da li pravimo grešku,
nemi su po pitanju toga šta treba činiti.
Ovde, u prostoru teških izbora,
omogućeno nam je da vežbamo
našu normativnu moć,
moć da stvaramo razloge sami za sebe,
da učinimo sebe
onakvom osobom
za koju je život na selu
poželjniji od urbanog života.
Kada biramo između
opcija koje su na istom nivou,
možemo da uradimo nešto
zaista veoma izvanredno.
Možemo da postavimo same sebe iza opcije.
Evo gde ja stojim.
Evo ko sam ja.
Ja sam za bankarstvo.
Ja sam za čokoladne krofne.
Ovaj odgovor u teškim izborima
je racionalni odgovor,
ali nije propisan razlozima
koji su nam dati.
Umesto toga, podržan je razlozima
koje smo stvorili.
Kada kreiramo razloge za sebe
da postanemo ovakva osoba umesto onakva,
mi svesrdno postajemo ljudi kakvi jesmo.
Moglo bi se reći da postajemo autori
naših sopstvenih života.
Dakle kada se suočavamo
sa teškim izborima,
ne treba da udaramo glavom o zid
pokušavajući da shvatimo
koja alternativa je bolja.
Nema najbolje alternative.
Umesto traganja za razlozima negde tamo,
treba da potražimo razloge ovde:
Ko ja treba da budem?
Možda ćete odlučiti da budete
neko ko nosi roze čarape,
voli cerealije, bankar koji živi na selu,
a ja mogu odlučiti da budem
neko ko nosi crne čarape,
urbani umetnik ljubitelj krofni.
Ono što činimo u teškim izborima
je u velikoj meri
na nama samima.
Sad, ljudi koji ne upražnjavaju svoju
normativnu moć u teškim izborima
su lutalice.
Svi mi znamo takve ljude.
Ja sam zalutala u advokaturu.
Nisam postavila svoju podršku
iza advokature.
Nisam bila za advokaturu.
Lutalice dopuštaju svetu
da napiše priču njihovih života.
Oni dopuštaju mehanizmima
nagrade i kazne -
tapšanjima po glavi, strahu,
lakoći opcije -
da odredi šta oni čine.
Dakle, lekcija o teškim izborima
odnosi se na to iza čega
možete staviti svoju podršku,
ili za šta možete biti,
i kroz teške izbore,
postati takva osoba.
Daleko od toga
da su izvor agonije i strepnje,
teški izbori su dragocene prilike
za nas da slavimo ono što je osobeno
u vezi sa ljudskom situacijom,
da razloga koji upravljaju našim izborima
kao ispravnim ili neispravnim
ponekad ponestane,
i tu, u prostoru teških izbora,
imamo moć
da stvorimo razloge za sebe
da postanemo
karakteristični ljudi kakvi jesmo.
A zbog toga teški izbori nisu kletva
već božiji dar.
Hvala vam.
(Aplauz)