Zamislite ovo: Ponedjeljak je ujutro, nalazite se u uredu, spremate se za dan na poslu, a taj neki čovjek kojeg kao znate, niže iz hodnika, došeće ravno u vaš odjeljak i ukrade vam stolac. Ne kaže ni riječ — samo se otkotrlja s njim. Ne daje vam nikakvu informaciju zašto je uzeo vaš stolac od svih drugih stolaca koji su tamo. Ne uviđa činjenicu da možda trebate svoj stolac da bi obavili i nekakav posao danas. Ne biste to otrpjeli. Digli bi frku. Slijedili bi tog čovjeka nazad u njegov odjeljak i rekli bi: "Zašto moj stolac?" Ok, a sad je utorak ujutro i nalazite se u uredu i u vašem kalendaru iskoči poziv na sastanak. (Smijeh) I dolazi od te žene koju kao znate, niže iz hodnika, a u nazivu sastanka se spominje neki projekt o kojem ste nešto malo čuli. Ali nema dnevnog reda. Nema informacije zašto ste pozvani na sastanak. Prihvaćate pozivnicu za sastanak i odete. I kad je to vrlo neproduktivno zasjedanje gotovo, vraćate se do svog stola, i stojite tamo i kažete: "Čovječe, želio bih ta dva sata nazad, isto koliko bih želio svoj stolac nazad." (Smijeh) Svaki dan, dopuštamo svojim suradnicima, koji su u inače vrlo, vrlo dragi ljudi, da nam kradu. A pričam o nečemu puno vrednijem od uredskog namještaja. Pričam o vremenu. Vašem vremenu. Zapravo, vjerujem kako smo usred globalne epidemije strašne nove bolesti znane kao MAS: Mindless Accept Syndrome (sindrom bezumnog prihvaćanja). (Smijeh) Primarni simptom sindroma bezumnog prihvaćanja je samo prihvaćanje poziva na sastanak iste minute što je iskočio u vaš kalendar. (Smijeh) te je nesvjestan refleks — ding, klik, bing — u kalendaru vam je, "Moram ići, već kasnim na sastanak." (Smijeh) Sastanci su bitni, je li tako? I suradnja je ključ uspjeha u svakom poduhvatu. I dobro vođen sastanak može uroditi zbilja pozitivnim, konkretnim rezultatima. Ali između globalizacije i prožetosti informatičkom tehnologijom, način na koji radimo se zbilja dramatično promijenio tijekom zadnjih nekoliko godina. I jadni smo. (Smijeh) I jadni smo ne zato što neki čovjek ne može dobro voditi sastanak, nego zbog MAS, našeg sindroma bezumnog prihvaćanja. koji je samouzrokovana rana. Zapravo, imam dokaz koji ukazuje da je MAS globalna epidemija. Da vam kažem zašto. Prije par godina, stavio sam video na Youtube, a u videu sam odglumio svaki strašan konferencijski razgovor moguć. Traje otprilike pet minuta, i ima sve one stvari koje mrzimo u zbilja lošim sastancima. Imamo predsjedavajućeg koji nema pojma kako voditi sastanak. Imamo sudionike koji nemaju pojma zašto su tamo. Cijela stvar se nekako uruši u taj suradnički sudar vlakova. I svi odlaze vrlo ljuti. Nekako je zabavno. (Smijeh) Bacimo brzi pogled. (Video) Naš je cilj danas doći do sporazuma o vrlo važnom prijedlogu. Kao grupa, moramo odlučiti ako — blup blup — Bok, tko se upravo spojio? Bok, Joe je. Danas radim od doma. (Smijeh) Bok Joe. Hvala što si nam se pridružio danas, odlično. Baš sam bio govorio, imamo puno ljudi u pozivu kroz koji bi htjeli proći, pa ajmo preskočiti prozivku a ja ću prijeći ravno na stvar. Naš je cilj danas doći do sporazuma o vrlo važnom prijedlogu. Kao grupa, moramo odlučiti ako — blup blup — (Smijeh) Bok, tko se u pravo spojio? Ne? Mislio sam da sam čuo bip. (Smijeh) Zvuči poznato? Da, i meni također zvuči poznato. Nekoliko tjedana nakon što sam to stavio online, 500.000 ljudi iz desetaka zemalja, mislim desetaka zemalja, je pogledala ovaj video. I tri godine kasnije, i dalje dobija tisuće pregleda svaki mjesec. Blizu je milijunu trenutno. I zapravo, neke od najvećih kompanija na svijetu, kompanije za koje ste čuli ali ih neću imenovati, me pitalo za dopuštenje za korištenje ovog videa u njihovim treninzima za novake da nauče svoje nove djelatnike kako ne voditi sastanak u njihovoj kompaniji. A ako brojevi — milijun pregleda i što ga koriste sve te kompanije — nisu dovoljan dokaz da imamo globalni problem sa sastancima, ima puno, puno tisuća komentara objavljenih online nakon što se pojavio video. Tisuće je ljudi pisalo stvari poput: "OMG, to je bio moj dan danas!" "To je bio moj dan svaki dan!" "Ovo je moj život." Jedan je čovjek napisao, "Smješno je zato jer je točno. Jezivo, tužno, depresivno točno. Nasmijalo me da sam plakao. I plakao. I još malo plakao." (Smijeh) Ovaj je jadni čovjek napisao: "Moja svakodnevnica do mirovine ili smrti, šmrc." To su pravi citati. I zbilja je tužno. Zajednička tema koja se vrti kroz sve te komentare je to temeljno vjerovanje da smo nemoćni učiniti išta drugo nego ići na sastanke i trpjeti kroz te loše vođene sastanke i živjeti u čekanju novog dana. Ali istina jest, uopće nismo nemoćni. Zapravo, lijek za MAS je točno tu u našim glavama. Točno nam je pod prstima, doslovno. To je nešto što zovem ¡No MAS! (Smijeh) Što, ako se dobro sjećam svog srednjoškolskog Španjolskog, znači nešto kao: "Dosta više, prestani!" Evo kako No MAS radi. Zbilja je jednostavno. Prije svega, slijedeći put kad dobijete pozivnicu za sastanak koja ne sadrži puno informacija, kliknite tipku 'privremeno ne znam'! U redu je, dopušteno je, zato i postoji. Odmah je do tipke 'prihvaćam'. ili tipku 'možda', ili koja je god tipka raspoloživa da ne prihvatite odmah. Potom, čujte se s osobom koja vas je zvala na sastanak. Recite im da ste vrlo uzbuđeni da im podržite rad, pitajte ih koji je cilj sastanka, i recite im da ste zainteresirani naučiti kako im možete pomoći da ostvare cilj. A ako to radimo dovoljno često, i ako to radimo s uvažavanjem, ljudi mogu početi biti malo promišljeniji u načinu na koji sastavljaju pozivnice za sastanke. A vi možete donositi promišljenije odluke o njihovom prihvaćanju. Ljudi možda zbilja počnu slati i dnevni red. Zamislite! Ili bi mogli ne imati konferencijski razgovor sa 12 ljudi u kojem raspravljaju stanje kad bi mogli samo poslati brzi email i tako riješiti stvar. Ljudi bi baš mogli i promijeniti svoje ponašanje, jer ste vi to učinili. I možda bi vam i vratili vaš stolac, također (Smijeh) No MAS! Hvala vam! (Pljesak)