Zamislite ovo:
Ponedjeljak je ujutro,
nalazite se u uredu,
spremate se za dan na poslu,
a taj neki čovjek kojeg
kao znate, niže iz hodnika,
došeće ravno u vaš odjeljak
i ukrade vam stolac.
Ne kaže ni riječ —
samo se otkotrlja s njim.
Ne daje vam nikakvu informaciju
zašto je uzeo vaš stolac
od svih drugih stolaca koji su tamo.
Ne uviđa činjenicu
da možda trebate svoj stolac
da bi obavili i nekakav posao danas.
Ne biste to otrpjeli.
Digli bi frku.
Slijedili bi tog čovjeka
nazad u njegov odjeljak
i rekli bi:
"Zašto moj stolac?"
Ok, a sad je utorak ujutro
i nalazite se u uredu
i u vašem kalendaru
iskoči poziv na sastanak.
(Smijeh)
I dolazi od te žene
koju kao znate, niže iz hodnika,
a u nazivu sastanka se spominje
neki projekt o kojem ste nešto malo čuli.
Ali nema dnevnog reda.
Nema informacije
zašto ste pozvani na sastanak.
Prihvaćate pozivnicu za sastanak i odete.
I kad je to vrlo
neproduktivno zasjedanje gotovo,
vraćate se do svog stola,
i stojite tamo i kažete:
"Čovječe, želio bih ta dva sata nazad,
isto koliko bih želio svoj stolac nazad."
(Smijeh)
Svaki dan, dopuštamo svojim suradnicima,
koji su u inače vrlo, vrlo dragi ljudi,
da nam kradu.
A pričam o nečemu
puno vrednijem od uredskog namještaja.
Pričam o vremenu. Vašem vremenu.
Zapravo, vjerujem kako
smo usred globalne epidemije
strašne nove bolesti znane kao MAS:
Mindless Accept Syndrome
(sindrom bezumnog prihvaćanja).
(Smijeh)
Primarni simptom
sindroma bezumnog prihvaćanja
je samo prihvaćanje poziva na sastanak
iste minute što je iskočio u vaš kalendar.
(Smijeh)
te je nesvjestan refleks — ding,
klik, bing — u kalendaru vam je,
"Moram ići, već kasnim
na sastanak." (Smijeh)
Sastanci su bitni, je li tako?
I suradnja je ključ
uspjeha u svakom poduhvatu.
I dobro vođen sastanak može uroditi
zbilja pozitivnim, konkretnim rezultatima.
Ali između globalizacije
i prožetosti informatičkom tehnologijom,
način na koji radimo
se zbilja dramatično promijenio
tijekom zadnjih nekoliko godina.
I jadni smo. (Smijeh)
I jadni smo ne zato što neki čovjek
ne može dobro voditi sastanak,
nego zbog MAS, našeg
sindroma bezumnog prihvaćanja.
koji je samouzrokovana rana.
Zapravo, imam dokaz koji ukazuje
da je MAS globalna epidemija.
Da vam kažem zašto.
Prije par godina, stavio sam
video na Youtube, a u videu
sam odglumio svaki strašan
konferencijski razgovor moguć.
Traje otprilike pet minuta,
i ima sve one stvari koje
mrzimo u zbilja lošim sastancima.
Imamo predsjedavajućeg koji
nema pojma kako voditi sastanak.
Imamo sudionike koji
nemaju pojma zašto su tamo.
Cijela stvar se nekako uruši
u taj suradnički sudar vlakova.
I svi odlaze vrlo ljuti.
Nekako je zabavno.
(Smijeh)
Bacimo brzi pogled.
(Video) Naš je cilj danas doći do
sporazuma o vrlo važnom prijedlogu.
Kao grupa, moramo odlučiti ako —
blup blup —
Bok, tko se upravo spojio?
Bok, Joe je. Danas radim od doma.
(Smijeh)
Bok Joe. Hvala što si nam
se pridružio danas, odlično.
Baš sam bio govorio, imamo puno ljudi
u pozivu kroz koji bi htjeli proći,
pa ajmo preskočiti prozivku
a ja ću prijeći ravno na stvar.
Naš je cilj danas doći do
sporazuma o vrlo važnom prijedlogu.
Kao grupa, moramo odlučiti ako —
blup blup —
(Smijeh)
Bok, tko se u pravo spojio?
Ne? Mislio sam da sam čuo bip. (Smijeh)
Zvuči poznato?
Da, i meni također zvuči poznato.
Nekoliko tjedana nakon
što sam to stavio online,
500.000 ljudi iz desetaka zemalja,
mislim desetaka zemalja,
je pogledala ovaj video.
I tri godine kasnije, i dalje dobija
tisuće pregleda svaki mjesec.
Blizu je milijunu trenutno.
I zapravo, neke od najvećih
kompanija na svijetu,
kompanije za koje ste čuli
ali ih neću imenovati,
me pitalo za dopuštenje za korištenje
ovog videa u njihovim treninzima za novake
da nauče svoje nove djelatnike kako
ne voditi sastanak u njihovoj kompaniji.
A ako brojevi —
milijun pregleda i
što ga koriste sve te kompanije —
nisu dovoljan dokaz da imamo
globalni problem sa sastancima,
ima puno, puno tisuća
komentara objavljenih online
nakon što se pojavio video.
Tisuće je ljudi pisalo stvari poput:
"OMG, to je bio moj dan danas!"
"To je bio moj dan svaki dan!"
"Ovo je moj život."
Jedan je čovjek napisao,
"Smješno je zato jer je točno.
Jezivo, tužno, depresivno točno.
Nasmijalo me da sam plakao.
I plakao. I još malo plakao."
(Smijeh)
Ovaj je jadni čovjek napisao:
"Moja svakodnevnica do
mirovine ili smrti, šmrc."
To su pravi citati.
I zbilja je tužno.
Zajednička tema koja
se vrti kroz sve te komentare
je to temeljno vjerovanje
da smo nemoćni
učiniti išta drugo
nego ići na sastanke
i trpjeti kroz te
loše vođene sastanke
i živjeti u čekanju novog dana.
Ali istina jest,
uopće nismo nemoćni.
Zapravo, lijek za MAS
je točno tu u našim glavama.
Točno nam je pod prstima, doslovno.
To je nešto što zovem ¡No MAS!
(Smijeh)
Što, ako se dobro sjećam
svog srednjoškolskog Španjolskog,
znači nešto kao:
"Dosta više, prestani!"
Evo kako No MAS radi.
Zbilja je jednostavno.
Prije svega, slijedeći put
kad dobijete pozivnicu za sastanak
koja ne sadrži puno informacija,
kliknite tipku 'privremeno ne znam'!
U redu je, dopušteno je,
zato i postoji.
Odmah je do tipke 'prihvaćam'.
ili tipku 'možda', ili koja je god
tipka raspoloživa da ne prihvatite odmah.
Potom, čujte se s osobom
koja vas je zvala na sastanak.
Recite im da ste vrlo uzbuđeni
da im podržite rad,
pitajte ih koji je cilj sastanka,
i recite im da ste zainteresirani naučiti
kako im možete pomoći da ostvare cilj.
A ako to radimo dovoljno često,
i ako to radimo s uvažavanjem,
ljudi mogu početi
biti malo promišljeniji
u načinu na koji sastavljaju
pozivnice za sastanke.
A vi možete donositi promišljenije
odluke o njihovom prihvaćanju.
Ljudi možda zbilja počnu
slati i dnevni red. Zamislite!
Ili bi mogli ne imati konferencijski razgovor
sa 12 ljudi u kojem raspravljaju stanje
kad bi mogli samo poslati
brzi email i tako riješiti stvar.
Ljudi bi baš mogli i promijeniti
svoje ponašanje, jer ste vi to učinili.
I možda bi vam i vratili
vaš stolac, također (Smijeh)
No MAS!
Hvala vam!
(Pljesak)