Znate, moj omiljeni deo očinstva su filmovi koje mogu da gledam. Volim da podelim omiljene filmove sa svojom decom i kad mi je ćerka imala četiri godine, gledali smo zajedno "Čarobnjak iz Oza". U potpunosti je vladao njenom maštom mesecima. Njen omiljeni lik je bila Glinda, naravno. Dao joj je sjajan izgovor da nosi svetlucavu haljinu i štapić. Znate, ukoliko gledate film dovoljno puta, počnete shvatati koliko je neobičan. Živimo u današnjici i odgajamo svoju decu, u nekoj vrsti spektakularnog industrijskog kompleksa dečije fantazije. Ali "Čarobnjak iz Oza" je stajao sam. Nije započeo takav trend. Četrdeset godina kasnije se trend zaista prihvatio, sa, zanimljivo, drugim filmom gde jedan metalni lik i krznati lik spašavali devojku obučeni kao neprijateljski čuvari. Da li znate o čemu pričam? (Smeh) Da. Postoji velika razlika između ova dva filma, nekoliko zaista značajnih razlika između filma "Čarobnjak iz Oza" i svih filmova koje danas gledamo. Jedna od njih je vrlo malo nasilja u "Čarobnjaku iz Oza". Majmuni su agresivni koliko i drveće jabuke. Ali mislim da je "Čarobnjak iz Oza" snimljen danas, čarobnjak bi rekao: "Doroti, ti si spasilac Oza koga je pročanstvo predskazalo. Upotrebi svoje magične cipele da poraziš kompjuterski stvorene armije zle veštice." Ne dešava se to tako. Još jedna stvar koja je zaista jedinstvena kod "Čarobnjaka iz Oza" jeste ta što su svi herojski, mudri, čak i zli likovi ženski likovi. Ovo sam počeo da zapažam kada sam pokazao "Star Wars" svojo ćerki, što je bilo godinama kasnije i situacija je bila drugačija. Tad sam imao već i sina. On je imao samo 3 godine tad. Nismo mu dozvolili da gleda. Bio je previše mlad za to. Ali on je bio drugo dete i nivo nadzora je opao. (Smeh) Ušetao je unutra i to je na njega imalo uticaj kao što mama-patka ima na svoje pače i mislim da ne razume šta se dešava, ali je potpuno obuzet time. Pitam se čime je obuzet. Da li shvata pojmove hrabrosti, upornosti i lojalnosti? Da li shvata da se Luk priključuje vojsci da bi srušio vladu? Da li zaključuje da postoje samo momci u univerzumu, izuzev Tetke Beru i naravno, ove princeze koja je zaista kul ali koja nekako stalno čeka tokom filma da bi mogla da nagradi heroja medaljom i namigne mu da mu se zahvali što je spasao svemir što on čini magijom sa kojom je rođen. Uporedite ovo sa 1939. i "Čarobnjakom iz Oza". Kako Doroti pobeđuje? Tako što se sprijatelji sa svima i liderstvom. U takvom svetu želim da odgajam svoju decu - Oz, je l' tako? - a ne svet momaka u tučama, u kome nekako i moramo biti. Zašto ima toliko nasilja, sa velikim N kod nasilja, u filmovima za našu decu, i tako malo Puteva od žutih cigala? Postoji mnogo sjajnih dela o uticaju koje imaju filmovi muškog nasilja na devojke, i trebalo bi da ih pročitate. Veoma su dobre. Nisam pročitao kako momci shvataju ove poruke. Znam iz ličnog iskustva da Princeza Leja nije dala adekvatan kontekst koji bih mogao upotrebiti u navigaciji sveta odraslih koji je mešovit. (Smeh) Znate, postojao je svojevrstan momenat prvog poljupca kad sam zaista očekivao da će početi špica jer to je kraj filma, zar ne? Ispunio sam zadatak, dobio sam devojku. Zašto još uvek stojiš tu? Ne znam šta bi trebalo da radim. Filmovi su veoma, veoma fokusirani na pobedu nad zlikovcima i dobijanje nagrade i nema mnogo mesta za ostale veze i putovanja. To je otprilike kao da, ako ste dečak, onda ste blentava životinja, a ako ste devojčica, morate nositi svoj ratnički kostim. Mislim, postoji gomila izuzetaka i zaštitiću sve Diznijeve princeze pred bilo kim od vas. Ali oni šalju poruku i dečacima. Dečaci nisu baš ciljna publika. Oni čine fenomenalan posao podučavajući devojčice kako da se zaštite protiv patrijarhata, ali ne pokazuju nužno i dečacima kako bi oni trebalo da se zaštite od patrijarhata. Nema uzora za njih. I takođe imamo sjajne žene koje pišu nove priče za našu decu I koliko god da su trodimenzionalne i izvrsne Hermiona i Katnis, ovo su i dalje ratni filmovi. I naravno, najuspešniji studio svih vremena nastavlja da izbacuje klasik za klasikom, u svakom od njih se radi o putovanju dečaka ili muškarca ili dva muškarca koji su prijatelji ili muškarca i njegovog sina ili dva muškarca koji odgajaju devojčicu. Do, kao što i mnogi od vas pomišljaju, ove godine kad su se konačno pojavili sa filmom "Brave". Preporučujem svima vama. Ima ga na videu. Sećate se šta su kritičari rekli kad se "Brave" pojavio? "Ah, ne mogu da verujem, Piksar je napravio film o princezi". Veoma je dobar. Ne dozvolite da vas to zaustavi. E sad, skoro nijedan od ovih filmova nije položio Bekdel test. Ne znam da li ste čuli. Još nije upalilo, ali možda danas pokrenemo pokret. Alison Bekdel je ilustrator stripova i sredinom 80-tih je snimila razgovor vođen sa jednim prijateljem, o ocenjivanju filmova koje su videli. Jako je jednostavno. Samo tri pitanja treba da postavite: Da li ima više od jednog ženskog lika u filmu koji ima tekst? Dakle, pokušajte da ispunite taj kriterijum. Da li ove žene pričaju međusobno u filmu? I da li razgovaraju o nečemu drugom osim o momku koji se obema sviđa? (Smeh) Je l' tako? Hvala vam. (Alpauz) Hvala vam puno. Dve žene koje postoje i pričaju jedna s drugom o stvarima. Dešava se. Video sam to i do sad sam retko viđao u filmovima koje znamo i volimo. U stvari, ove nedelje sam otišao da vidim veoma kvalitetan film, "Argo". Da? Kandidat za Oskara, sjajno prolazi na blagajnama, pokazatelj šta je kvalitetan holivudski film. Ali pada na Bekdel testu. Ne mislim da bi trebalo, jer većina filma, ne znam da li ste gledali, ali većina filma se odigrava u ambasadi gde se muškarci i žene skrivaju za vreme talačke krize. Imamo nekoliko scena sa muškarcima kako imaju duboke, smirene razgovore u skrovištu i veliki momenat za jednu od glumica je da virne kroz vrata i kaže: "Dolaziš u krevet, dragi?" To vam je Holivud. Dakle, da pogledamo brojke. 2011., sto najpopularhijih filmova, Šta vi mislite koliko od njih ima zapravo ženske protagoniste? Jedanaest. Nije loše. Nije veliki procenat kao što je broj žena koje smo upravo izabrali za Kongres, to je dobro. Ali postoji broj koji je veći od ovog, koji će iznenaditi ovu salu. Prošle godine, Njujork Tajms je objavio studiju koju je vlada sprovela. Evo šta kaže. Jedna od pet žena u Americi kaže da je bila seksualno zlostavljana nekad u svom životu. Ne mislim da je to krivica popularne zabave. Ne mislim da filmovi za decu imaju išta sa tim. Čak ni ne mislim da muzički spotovi ili pornografija imaju direktnu vezu sa tim, ali nešto ne ide kako treba i kad čujem tu statistiku, jedna od stvari na koje pomislim je, to je mnogo seksualnih siledžija. Ko su ovi momci? Šta oni uče? Šta ne uspevaju da nauče? Da li oni prihvataju priču da je posao muškaraca heroja da poraze zlikovca nasiljem i onda pokupe nagradu, a to je žena koja nema prijatelje i ne govori? Da li mi upijamo tu priču? Znate, kao roditelj sa privilegijom da odgajam ćerku, kao i svi vi koji radite istu stvar, smatramo ovakav svet i ovu statistiku veoma alarmantnom i mi želimo da ih pripremimo. Imamo sredstva na raspolaganju kao što je žensko zajedništvo i nadamo se da će pomoći, ali zapitao sam se, da li će ih žensko zajedništvo zaštititi ako u isto vreme, aktivno ili pasivno, učimo svoje sinove da održe svoju momačku moć? Mislim, smatram da je lista filmova na Netflixu jedan od načina da uradimo nešto jako važno. I ovde većinom govorim očevima. Mislim da moramo pokazati našim sinovima jednu novu definiciju muževnosti. Definicija muževnosti se već izobrazila. Čitali ste o tome kako nova ekonomija menja uloge negovatelja i onih koji zarađuju pare. Svi smo toga svesni. Naši sinovi će morati da pronađu neki način prilagođavanja ovome, ovim novim međusobnim odnosima i mislim da ih zaista moramo naučiti i pokazati im, kako je pravi muškarac neko ko veruje svojim sestrama i poštuje ih i želi da bude u njihovom timu i protivi se pravim lošim momcima, a to su muškarci koji žele da zlostavljaju žene. I mislim da je naš zadatak na Netflix listi da tražimo takve filmove koji su položili Bekdel test, ako ih možemo pronaći i da pronađemo heroine, koje postoje, koje pokazuju hrabrost, koje spajaju ljude i teraju naše sinove da se poistovete sa tim heroinama i kažu: "Želim da budem u njihovom timu," jer će oni biti u njihovom timu. Kad sam pitao svoju ćerku ko je njen omiljeni karakter u "Ratovima zvezda", znate šta je rekla? Obi-Van. Obi-Van Kenobi i Glinda. Šta je kod njih slično? Možda nije samo svetlucava haljina. Mislim da su ovi ljudi stručnjaci. Mislim da su upravo oni ti u filmu koji znaju više od ostalih i vole da dele svoje znanje sa drugim ljudima, da im pomognu da dostignu svoj potencijal. Oni su vođe. Volim takvu vrstu potrage za svoju ćerku i volim takvu vrstu potrage za svog sina. Želim više takvih potraga. Želim manje potraga u kojima je mom sinu rečeno "Izađi i bori se sam", i više potraga u kojima on vidi da je njegov posao da se pridruži timu, možda timu koji vode žene, da pomogne ljudima da postanu bolji i da budu bolji ljudi, kao što je "Čarobnjak iz Oza". Hvala vam.