Znate, najdraža strana očinstva su mi
filmovi koje gledam.
Volim dijeliti svoje najdraže filmove sa svojom djecom.
Kad mi je kći imala četiri godine
zajedno smo gledali "Čarobnjaka iz Oza".
Mjesecima je potpuno vladao njenom maštom.
Njen najdraži lik bila je Glinda.
To joj je bio dobar izgovor za nošenje haljine sa šljokicama
i čarobnog štapića.
Kad više puta pogledate neki film
shvatite koliko je neobičan.
U današnje vrijeme živimo i odgajamo djecu
u jednoj vrsti industrijskog kompleksa usmjerenog na dječju maštu i spektakl.
No, "Čarobnjak iz Oza" se izdvajao.
Nije započeo taj trend.
Taj trend se raširio 40 godina kasnije,
zahvaljujući drugom filmu
koji je uključivao metalnog tipa
i dlakavog tipa
koji su preobučeni u neprijateljsku stražu spašavali djevojku.
Znate o čemu govorim? (Smijeh)
Da.
Velika je razlika između ova dva filma,
poatoji nekoliko velikih razlika
između "Čarobnjaka iz Oza"
i svih filmova koje gledamo danas.
Jedna je ta što u "Čarobnjaku iz Oza" ima
jako malo nasilja.
Majmuni su agresivni koliko i stabla jabuka.
Da je "Čarobnjak iz Oza" napravljen u današnje vrijeme,
čarobnjak bi rekao "Dorothy, ti si spasiteljica Oza
koju je najavilo proročanstvo.
Upotrijebi svoje čarobne cipele kako bi porazila
kompjuterski generiranu vojsku Zle vještice."
No, to se ne događa.
Druga posebnost "Čarobnjaka iz Oza"
za mene jest
ta što su svi najhrabriji
i najmudriji, pa čak i najnegativniji likovi
ženski.
Počeo sam to primjećivati
kada sam kćeri pokazao "Zvjezdane ratove",
što je bilo dosta godina kasnije i situacija je bila posve drukčija.
U tom periodu sam imao i sina.
Tada je imao samo tri godine.
Nije smio gledati film. Bio je premalen za to.
No, kako je bio drugo dijete,
razina nadzora brzo je pala. (Smijeh)
I tako je zalutao u sobu
i film se utisnuo u njega
kao što majka patka obilježuje svoje pače.
Mislim da ne razumije što se događa,
no on zasigurno upija sve to.
Pitam se što to točno on upija.
Usvaja li on teme hrabrosti,
ustrajnosti i odanosti?
Usvaja li on činjenicu da se Luke
priključuje vojsci kako bi svrgnuo vladu?
Usvaja li on činjenicu da
u svemiru postoje samo momci,
osim tete Beru i kraljevne,
koja je odlična, ali većinu filma provede čekajući
kako bi junaka nagradila medaljom i migom,
ne bi li mu zahvalila što je spasio svemir,
što je on i učinio uz pomoć
magije s kojom je bio rođen?
Usporedite to s 1939. godinom i "Čarobnjakom iz Oza".
Kako je Dorothy pobijedila u svom filmu?
Tako što se sprijateljila sa svima
i postala vođa.
U takvom svijetu bih radije odgajao svoju djecu.
Ozu, a ne u svijetu u kojem se momci biju
i u kojem moramo živjeti.
Zašto ima toliko mnogo Sile --veliko S, Sile --
u filmovima za našu djecu,
a toliko malo žute ciglane ceste?
Puno je dobrih radova o tome kako nasilni filmovi
s muškim likovima utječu na djevojčice.
Trebali biste ih pročitati. Veoma su dobri.
Nisam toliko puno čitao o tome kako to utječe na dječake.
Iz iskustva znam da
kraljevna Leia nije pružila odgovarajući primjer
koji bih bio mogao korisiti u pojašnjavanju svijeta odraslih
u kojem su oba spola jednako prisutna. (Smijeh)
Čini mi se da sam u trenu kada se odvijao
prvi poljubac u filmu
očekivao da će započeti odjavna špica
jer je poljubac označavao kraj filma, zar ne?
"Završio sam potragu. Osvojio djevojku."
"Zašto još stojite tamo?"
"Ne znam što bih trebao učiniti."
Ovi su filmovi snažno usmjereni
na pobjeđivanje negativaca
i osvajanje nagrade. Nema mnogo prostora
za druge vrste odnosa i putovanja.
Gotovo da govore da su momci
blesave životinje,
a da bi djevojke trebale sa sobom nositi ratnički kostim.
Postoji mnogo izuzetaka,
a ja ću braniti disneyjeve kraljevne pred bilo kime.
Ali, one ipak šalju poruku dječacima
da oni zapravo nisu ciljana publika.
Izvanredno podučavaju djevojčice
kako se boriti protiv patrijarhata,
ali ne pokazuju nužno i dječacima
kako bi se oni trebali obraniti od nje.
Za njih nema uzora.
Postoje sjajne žene koje
pišu nove priče za našu djecu.
No, koliko god da su Hermiona i Katniss
slojevite i divne,
ipak su likovi ratnih filmova.
I, naravno, najuspješniji filmski studio
svih vremena
i dalje izbacuje klasik za klasikom.
Svaki od njih je o
putovanju dječaka, ili muškarca, ili
dva prijatelja, ili oca i sina, ili
dva muškarca koji odgajaju djevojčicu.
Sve do ove godine
kada je napokon izašao film "Merida Hrabra".
Preporučam ga svima. Dostupan je i kao
video on demand (na zahtjev).
Sjećate li se što su rekli kritičari kad je "Merida Hrabra" izišla?
"Ne možemo vjerovati da je Pixar napravio
film s kraljevnom."
Nemojte da vas to obeshrabri. Film je jako dobar.
Gotovo nijedan od ovih filmova
nije prošao Bechdel test.
Ne znam jeste li čuli za to.
Još nije postalo jako poznato i popularno,
no možda danas započnemo pokret.
Allison Bechdel je crtačica stripova.
Sredinom 1980-ih snimila je razgovor
s prijateljicom o ocjenjivanju filmova koje su pogledale.
Jako je jednostavan. Treba postaviti tri pitanja.
Postoji li u filmu više od jednog lika
koji je ženski i ima tekst.
Pokušajte zadovoljiti taj kriterij.
Razgovaraju li te žene međusobno tijekom filma?
Je li tema njihova razgovora nešto drugo osim
tipa koji im se objema sviđa. (Smijeh)
Zar ne? Hvala. (Pljesak)
Puno vam hvala.
Dvije žene koje postoje i razgovaraju
o drugim temama.
To se događa. Uvjerio sam se.
Ipak, vrlo rijetko to viđam u filmovima
koje znamo i volimo.
Ovaj tjedan pogledao sam
vrlo kvalitetan film, "Argo".
Kandidat za Oscara, odlično prolazi u kinima,
primjer kvalitetnog Hollywoodskog filma.
Ali ne prolazi Bechdel test.
Ne bi ni trebao, jer velik dio filma -
ne znam jeste li ga pogledali - ali, veliki dio filma
se odvija u veleposlanstvu gdje se muškarci i žene
skrivaju tijekom talačke krize.
Jako je puno prizora u kojima muškarci
vode duboke, tjeskobne razgovore u tom skrovištu,
a veliki trenutak za jednu od glumica je
kada proviri iza vrata i upita "Dolaziš li u krevet, dušo?"
To vam je Hollywood.
Pogledajmo brojke.
2011. godine, od 100 najpopularnijih filmova,
koliko mislite da je imalo glavne ženske likove?
Jedanaest. Nije loše.
Nije jednako procentu žena koje smo
upravo izabrali za Kongres.
No, postoji jedan veći broj
koji će vas zaprepastiti.
Prošle godine, New York Times objavio je studiju
koju je provela vlada.
Evo što je pisalo.
Jedna od pet žena u Americi
kaže da je tijekom života bila
seksualno napastovana.
Ne smatram da je za to kriva popularna zabava i
da dječji filmovi imaju ikakve veze s time.
Čak ne smatram da su
glazbeni spotovi i pornografija izravno povezani s time.
No, nešto ne štima
i kada čujem te brojke,
jedna od stvari na koje pomislim jest
da ima mnogo seksualnih napadača.
Tko su ti tipovi? Što to oni uče?
Što to ne uspijevaju naučiti?
Usvajaju li oni priču kako je
zadatak muškog junaka poraziti negativca nasiljem,
a potom pokupiti nagradu, koja je žena
bez prijatelja i koja ne govori?
Upijamo li mi tu priču?
Znate,
kao roditelj koji ima povlasticu
odgajati kćer,
kao i svi vi koji to radite,
smatramo ovaj svijet i ove brojke vrlo uznemirujućima
i želimo ih pripremiti.
Na raspolaganju su nam alati poput "girl power",
i nadamo se da će nam to pomoći.
No moram se upitati, hoće li ih
"girl power" zaštititi
ako, u isto vrijeme, aktivno ili pasivno
učimo svoje sinove da očuvaju svoj "boy power"?
Mislim da je Netflix queue
jedan od načina da postignemo nešto vrlo važno,
a ovdje se posebno obraćam očevima.
Mislim da trebamo pokazati sinovima
novu definiciju muškosti.
Ta se definicija već izvrće naglavačke.
Čitali ste kako novi gospodarski sustav
mijenja uloge odgajatelja i privređivača.
Sve se to izvrće.
Naći će sinovi stoga trebati pronaći način
da se tome prilagode, neku novu vezu među sobom.
Mislim da je na nama da im pokažemo,
da im budemo uzor,
kako je pravi muškarac
netko tko vjeruje svojim sestrama,
poštuje ih, želi biti na njihovoj strani
i koji će se usprotiviti pravim negativcima,
a to su muškarci koji žele zlostavljati žene.
Naš posao u Netflix queueu
jest da potražimo filmove koji prolaze Bechdel test,
ako ih možemo pronaći, i da potražimo junakinje
koje postoje,
koje pokazuju istinsku hrabrost i spajaju ljude
te da potaknemo svoje sinove da se
poistovjete s tim junakinjama
i da kažu "Želim biti na njihovoj strani",
jer će one biti na njihovoj strani.
Kada sam pitao kćer tko joj je najdraži lik iz
"Zvjezdanih ratova",
znate li što mi je rekla?
Obi-Wan.
Obi-Wan Kenobi i Glinda.
Što ovo dvoje imaju zajedničko?
Možda ne samo šljokičastu haljinu.
Njih dvoje su stručnjaci.
To je dvoje ljudi
koji znaju više od ikoga drugog u filmu
i vole dijeliti svoje znanje s drugima
kako bi im pomogli da dosegnu svoj potencijal.
Oni su vođe.
Sviđa mi se takva zadaća za moju kćer,
a i za mog sina.
Volio bih da je više takvih zadaća.
Želio bio da je manje onih zadaća
koje govore mom sinu
"Idi i bori se sam",
a više onih gdje vidi da je njegov zadatak
pridružiti se ekipi,
koju možda predvode žene,
kako bi pomogao drugima da postanu i
budu bolji ljudi,
poput Čarobnjaka iz Oza.
Hvala.