Imao sam crnog psa. On se zvao depresija. Kad god bi se crni pas pojavio, Osetio bi se prazno i život bi se nekako usporio. Mogao je da me iznenadi sa posetom bez razloga ili posebne prilike. Crni pas naterao me je da izgledam i da se osećam starije nego što jesam. I dok je izgledalo da ostatak sveta uživa u životu, ja sam sve to mogao da vidim kroz crnog psa Aktivnosti koje su mi obično donosile zadovoljstvo, odjednom su prestale. On je voleo da kvari moj apetit. On je progutao moju memoriju i sposobnost da se koncentrišem. Raditi bilo šta ili ići bilo gde sa crnim psom zahteva super ljudsku snagu. U socijalnim situacijama, on bi namirisao samopouzdanje koje imam i oterao bi ga. Moj najveći strah je bio da me razotkriju. Brinuo sam da će me ljudi osuđivati. Zbog sramote i stigme crnog psa ja sam stalno bio zabrinut da će me razotkriti. Tako da sam uložio ogromnu količinu energije da bih ga prikrio. Čuvanje emocionalne laži je iscrpljujuće. Crni pas je mogao da me natera da mislim i kažem negativne stvari. On je mogao da me učini iritantnim i teškim za druženje. On bi uzimao moju ljubav i sahranjivao moju intimnost. On je voleo više od svega da me budi više puta i sa negativnim razmišljanjem. On je isto tako voleo da me podseća koliko ću iscrpljen biti sledećeg dana. Imati crnog psa u Vašem životu nije isto kao i osećati se malo loše, tužno ili nesrećno... ono što je najgore je potpuna lišenost osećanja. Kako sam stario crni pas je postajao sve veći i počeo je da se pojavljuje svuda sve vreme. Ja bih ga terao sa bilo čim za šta sam mislio da će ga oterati. Ali češće se dešavalo da on preovlada i padanje je postalo lakše od ponovnog ustajanja. Tako da sam postao poprilično dobar u lečenju samog sebe... što nikada nije zaista pomoglo. Na kraju sam se osetio potpuno izolovano od svega i svih. Crni pas je konačno uspeo da otme moj život. Kada izgubiš svu radost iz života možeš početi da se pitaš šta je poenta svega. Srećom to je bilo vreme kada sam potražio profesionalnu pomoć. Ovo je bio moj prvi korak ka oporavku i glavna prekretnica u mom životu. Naučio sam da nije bitno ko ste Vi crni pas pogađa milione i milione ljudi; to je jednaka mogućnost za sve. Ja sam takođe naučio da nema srebrnog metka ili magične pilule. Lekovi mogu pomoći nekima, a drugima će možda trebati potpuno drugačiji pristup. Ja sam takođe naučio da biti emocionalno iskren i autentičan sa onima koji su nam bliski, može potpuno promeniti sve. Ono što je najvažnije, ja sam naučio da se ne plašim crnog psa i dresirao sam ga sa nekoliko novih svojih trikova. Što ste više umorni i pod stresom jače on laje, tako da je važno da naučite kako da utišate svoj um. Klinički je dokazano da redovno vežbanje može biti isto tako efikasno kod lečenja blage do umerene deresije kao i antidepresivi. Zato idite u šetnju ili trčite i ostavite psa za sobom. Vodite dnevnik Vašeg raspoloženja; zapisivanje Vaših misli na papir može biti katarzično i često je pronicljivo. Takođe vodite računa o stvarima na kojima ste zahvalni. Najvažnija stvar koju treba da zapamtite je da nije bitno koliko loše može da bude... ukoliko preuzmete prave korake, pričate sa pravim ljudima, dani crnog psa će proći. Ne bih rekao da sam zahvalan za crnog psa, ali on je bio neverovatan učitelj. On me je naterao da procenim i pojednostavim svoj život. Ja sam naučio da, pre nego da bežim od problema, je bolje da ih prihvatim. Crni pas će možda uvek biti deo mog života, ali on nikada neće više biti zver koja je bio. Mi imamo sporazum. Ja sam naučio da putem znanja, strpljenja, discipline i humora i najgori crni pas može biti izlečen. Ukoliko Vam je teško, nikada se nemojte plašiti da pitate za pomoć. Tu apsolutno nema mesta za sramotu jedina sramota je da propustite život.