Možda ste čuli da u Kuranu, ideja raja jesu 72 device. I obećavam da ću se kasnije vratiti na te device. Ali zapravo, ovde na severozapadu, živimo veoma blizu pravoj kuranskoj slici raja, 36 puta definisanoj kao "vrtovi koji su prožeti tekućim potocima.". Pošto ja živim na splavu, na tekućoj pritoci jezera Junion, meni je to savršeno smisleno. Stvar je u tome, otkud ovo može biti novost za većinu ljudi? Znam mnoge dobronamerne nemuslimane koji su počeli da čitaju Kuran, ali su odustali, uznemireni njegovom različitošću. Istoričar Tomas Karlajl smatrao je Muhameda jednim od najvećih heroja na svetu, pa ipak, čak i on je nazvao Kuran "Najnapornijim štivom koje sam ikada uzeo, zamoran, zbunjuć, zbrkan.". (Smeh) Deo problema, ja mislim, jeste u tome što zamišljamo da se Kuran može pročitati kao što mi obično čitamo knjige - misleći da se možemo sklupčati uz nju jednog kišnog popodneva sa činijom kokica na dohvat, kao da je bog - a čitav Kuran je božiji glas koji se obraća Muhamedu - samo još jedan autor na listi best selera. Pa ipak zato što tako malo ljudi zapravo čita Kuran je upravo ono zbog čega ga je lako citirati - to jest, pogrešno citirati. Fraze i komadići uzeti iz konteksta su ono što ja zovem sažetom verzijom, koju favorizuju i muslimanski fundamentalisti i antimuslimanski islamofobi. I tako, prošlog proleća, dok sam se pripremala da počnem pisanje Muhamedove biografije, shvatila sam da moram da pročitam Kuran kako dolikuje - to jest, koliko god dolično to budem mogla. Moj arapski je do sada sveden na listanje rečnika, zato sam uzela četiri dobro poznata prevoda i odlučila da ih čitam paralelno, stih po stih zajedno sa transliteracijom i originalnim arapskim iz sedmog veka. E sad, imala sam prednost. Moja poslednja knjiga je bila o raskolu između Šiita i Sunita, i zbog toga sam radila dosta sa najranijim islamskim istorijama, pa sam znala događaje na koje se Kuran konstantno poziva, njegovu okvirnu odrednicu. Znala sam dovoljno, to jest, da bih znala da ću biti turistkinja u Kuranu - jedna od informisanih, čak i jedna od onih sa iskustvom, ali ipak stranac, agnostička Jevrejka koja čita tuđu svetu knjigu. (Smeh) Zato sam čitala polako. (Smeh) Odvojila sam tri nedelje za ovaj projekat, i to je, ono što mislim da se podrazumeva rečju oholost. (Smeh) Zato što se to pretvorilo u tri meseca. Odolela sam iskušenju da preskočim na kraj gde su kraća i očigledno mističnija poglavlja. Ali svaki put kad sam pomislila da počinjem da razumem Kuran - taj osećaj "sad kapiram" - bi iskliznuo preko noći. I vratila bih se ujutru pitajući se da li sam izgubljena u čudnoj zemlji. A opet, teren je bio veoma poznat. Kuran tvrdi da dolazi da obnovi poruke Tore i Jevanđelja. Tako da jedna trećina reprizira priče o biblijskim ličnostima kao što su Abraham, Mojsije, Jozef, Marija, Isus. Bog je bio potpuno poznat iz svoje pređašnje manifestacije kao Jahve - ljubomorno insistirajući na nemanju drugih bogova. Prisustvo kamila, planina, pustinjskih bunara izvora vratilo me je nazad u godinu koju sam provela lutajući Sinajskom pustinjom. A onda je tu bio jezik, njegova ritmičnost, podsetila me je na večeri provedene u slušanju beduinskih starešina koji recituju višesatne, duge narativne pesme potpuno iz sećanja. I onda sam počela da shvatam zašto se kaže da je Kuran stvarno Kuran samo na arapskom. Uzmimo Fatihah, sedam strofa dugo uvodno poglavlje koje je očenaš i "Šema Izrael" islama u kombinaciji. To je samo 29 reči na arapskom, ali 65 do 72 reči u prevodu. A opet, što više dodajete, više izgleda da fali. Arapski ima čaroban, skoro hipnotički kvalitet, koji bukvalno preklinje da bude slušan, umesto pročitan, doživljen, više nego analiziran. Želi da bude uzvikivan glasno, da oglasi svoju muziku u uhu i na jeziku. Tako da je Kuran na engleskom na neki način sopstvena senka ili kako je Artur Arberi nazvao svoju verziju, "interpretacija". Ali nije sve izgubljeno u prevodu. Kao što Kuran obećava, strpljenje je nagrađeno, i postoje mnoga iznenađenja - stepen ekološke svesti na primer i ljudi kao puki čuvari božijeg stvaranja, bez premca u Bibliji. I dok se Biblija obraća isključivo muškarcima, koristeći drugo i treće lice muškog roda, Kuran uključuje žene - govoreći, na primer, o muškarcima vernicima i ženama vernicama - časnim muškarcima i časnim ženama. Ili uzmimo neslavni stih o ubijanju nevernika. Da, zaista kaže to, ali u veoma određenom kontekstu: za očekivano osvanjanje svetog grada Meke gde je borba obično bila zabranjena. A dozvola je ograničena određenim uslovima. Ne kaže, morate ubiti nevernike u Meki, već možete, dozvoljeno vam je, ali samo nakon isteka perioda milosrdnog odlaganja i samo ako se ne može pronaći drugi dogovor i samo ako te sprečavaju da dođeš do Kabe, i samo ako te prvi napadnu. Čak i tada - bog je milostiv, oproštaj je uzvišen - i tako, u suštni, bolje je da to ne radiš. (Smeh) Ovo je možda najveće iznenađenje - koliko je Kuran fleksibilan, makar u umovima koji nisu fundamentalno nefleksibilni. "Neki od ovih stihova su određeni u svom značenju", kaže, "a drugi su dvosmisleni. Oni izopačeni u srcu će tražiti dvosmislene, pokušavajući da stvore neslogu dodavanjem svojih značenja. Samo bog zna pravo zančenje." Fraza "Bog je suptilan" se pojavljuje iznova i iznova. I zaista, ceo Kuran je daleko suptilniji nego što je većina nas navedena da misli. Kao, na primer, ta mala stvar o devicama i raju. Staromodni orijentalizam ovde stupa na scenu. Četiri puta upotrebljena reč Houris, predstavljena je kao tamnooke deve sa nateklim grudima, ili kao plavokose, prsate device. Ipak, sve što ima u originalnom arapskom je ta jedna reč: Houris. Nema otekle dojke ili bujnog poprsja na vidiku. (Smeh) Sad, ovo može biti način da se kaže čista bića - kao anđeli - ili može biti kao grčki "kurosi" ili "kore", večna mladost. Ali istina je da niko zapravo ne zna, i u tome je poenta. Zato što je Kuran prilično jasan kada kaže da ćeš biti, "nova tvorevina u raju", i da ćeš biti "ponovo napravljen u obliku koji ti je nepoznat", što mi deluje kao daleko privlačniji izgled od device. (Smeh) A taj broj 72 se nigde ne pojavljuje. Ne postoje 72 device u Kuranu. Ta ideja je došla tek 300 godina kasnije, i većina islamskih učenjaka to vidi kao poistovećenje sa ljudima sa krilima koji sede na oblacima i sviraju harfe. Raj je potpuna suprotnost. Nije nevinost, već je plodnost, on je obilje, to su vrtovi prožeti tekućim potocima. Hvala vam. (Aplauz)