Kada, kao ja, odrastete u zemlji u razvoju, poput Indije, brzo naučite kako da izvučete najviše iz ograničenih resursa i da na kreativan način ponovo iskoristite sve što imate. Kao na primer Mansuk Pradžapati, grnčar iz Indije. Napravio je frižider isključivo od gline, tako da ne troši struju. U njemu voće i povrće dosta dugo ostaje sveže. Zaista sveža ideja. Ako ste u Africi i potroši vam se baterija u telefonu, ne paničite. Određeni snalažljivi preduzetnici mogu da vam napune telefon pomoću bicikla. Kad smo već u Južnoj Americi, da pogledamo Limu u Peruu, gde je vlažnost vazduha visoka, ali godišnje padne samo 2,5 cm kiše. Na mašinskom fakultetu u Limi je dizajniran ogroman bilbord koji upija vlagu iz vazduha i pretvara je u čistu vodu i tako stvara preko 90 l vode dnevno. Peruanci su sjajni. Bukvalno vade vodu iz vazduha. Tokom poslednjih sedam godina upoznao sam i ispitao stotine preduzetnika iz Indije, Kine, Afrike i Južne Amerike, i svaki put me oduševe. Mnogi nisu pohađali školu. Ne stvaraju izume u velikim laboratorijama. Za njih je ulica laboratorija. Zašto tako rade? Zato što nemaju osnovne stvari o kojima mi ne razmišljamo, na primer kapital i energiju, a i osnovne usluge, poput zdravstva i obrazovanja, su u tim oblastima retke. Kad spoljnih resursa nema, morate da zavirite u sebe i iskoristite najobilniji resurs, ljudsku genijalnost, i pomoću te genijalnosti na pametan način i uz ograničene resurse rešite problem. U Indiji se to zove ,,Džugad''. ,,Džugad'' na Hindiju znači improvizovano rešenje, koje na pametan način prkosi ograničenjima. ,,Džugad'' rešenja nisu prefinjena niti savršena, ali daju veću vrednost po manjoj ceni. Meni preduzetnici koji stvaraju ,,Džugad'' rešenja deluju kao alhemičari. Magijom pretvaraju ograničenja u prilike i nešto bezvredno učine vrednim. Drugim rečima, naučili su kako da od ničega naprave nešto, a to je suština štedljive inovacije. Štedljiva inovacija je sposobnost da sa manje resursa stvorite više ekonomske i društvene vrednosti. Štedljiva inovacija nije puko snalaženje, već poboljšavanje sveta. Želim da vam pokažem kako širom novih tržišta preduzetnici i kompanije na velikom planu primenjuju štedljive inovacije i na jeftin način pružaju zdravstvo i energiju milijardama ljudi koji uprkos malim primanjima imaju velike potrebe. Počnimo od Kine, gde je Neusoft, njihova najveća IT kompanija, razvila sistem za telemedicinu, pomoću kog doktori u gradovima mogu na daljinu da leče stare i siromašne pacijente u kineskim selima. Sistem je zasnovan na jednostavnoj medicinskoj opremi koju mogu da koriste i manje kvalifikovani zdravstveni radnici u seoskim bolnicama. Kini hitno trebaju ovakva štedljiva medicinska rešenja jer će do 2050. tu živeti preko pola milijarde starih lica. Pogledajmo zatim Keniju, gde pola stanovnika koristi M-Pesa, sistem za mobilno plaćanje. Ovakvo rešenje savršeno odgovara Africi, pošto 80 posto Afrikanaca nema račun u banci, ali je zanimljivo da M-Pesa postaje uzor za slične poslovne modele u sektorima poput energetike. Na primer M-KOPA, sistem za solarnu energiju u kućnim uslovima, čiji paket sadrži solarnu ploču, tri LED svetiljke, radio aparat i punjač za mobilni telefon. Međutim, ceo paket košta $200, što je za većinu Kenijaca preskupo, i upravo u tom pogledu mobilna mreža može da pomogne. Sada paket može da se kupi uz avans od svega $35, a ostatak se otplaćuje preko mobinog telefona, po 45 centi dnevno. Nakon 365 ovakvih dnevnih uplata, sistem se otključava, proizvod je vaš i dobijate čistu, besplatnu struju. Za Keniju je ovakvo rešenje odlično, jer tamo 70 posto ljudi živi van naselja. To znači da je kod štedljive inovacije bitno da se uzme nešto čega ima u izobilju - mobilna mreža - da bi se stvorilo ono čega nema, recimo energija. Svetski jug pomoću štedljive inovacije sustiže, a u nekim slučajevima čak i prestiže sever. Umesto da gradi skupe bolnice, Kina telemedicinom jeftino leči milione pacijenata, a Afrika, umesto da gradi banke i energetsku mrežu, mobilnim plaćanjem pruža ekološki čistu struju. Štedljiva inovacija je sušta suprotnost načinu inovacije na severu. U Silicijumskoj Dolini, gde živim, stalno tragamo za sledećim hitom. Recimo ajfon 5, 6, pa 7 i 8. Zapadne kompanije troše milijarde na istraživanje i koriste na tone prirodnih resursa da bi stvorili sve komplikovanije uređaje i odvojili se od konkurencije, a korisnicima dodatno naplaćuju nove mogućnosti. Znači da je zapadni poslovni model "više za više''. Nažalost, ovaj model se rasplinjava, i to iz tri razloga: prvi je da veliki broj zapadnih korisnika zbog sve manje kupovne moći ne može više da priušti skupe uređaje. Drugo, ponestaje nam čiste vode i nafte. U Kaliforniji, gde živim, nestašica vode postaje veliki problem. Treće i najvažnije je da zbog sve veće razlike u prihodima bogate i srednje klase na zapadu dolazi do velike razlike između postojećih proizvoda i usluga i osnovnih potreba potrošača. Znate li da trenutno preko 70 miliona Amerikanaca ne koristi usluge banaka jer one koje postoje ne zadovoljavaju njihove osnovne potrebe? Zbog duge recesije, ljudi na zapadu misle da će da izgube visok životni standard i nađu se u bedi. Smatram da je jedini način da zapad održi rast i napredak da naučimo da sa manje postižemo više. Srećom, to se već dešava. Određene zapadne kompanije već koriste štedljive inovacije kako bi zapadnim potrošačima pružile pristupačne proizvode. Daću vam dva primera. Kada sam prvi put video ovu zgradu, pomislio sam da je u pitanju neka postmodernistička kuća. zapravo je to mala fabrika u vlasništvu Gramin Danone, saradnja između Gramin Banke Muhamada Junusa i proizvođača hrane Danone, koja u Bangladešu proizvodi jogurt visokog kvaliteta. Deset puta je manja od postojećih Danone fabrika, te je izgradnja mnogo jeftinija. Recimo da je u pitanju dijetalna fabrika. Za razliku od visoko automatizovanih fabrika na zapadu, ova fabrika se u velikoj meri oslanja na ljudski rad i time stvara radna mesta. Ovaj istovremeno ekonomski efikasan i društveno održiv model se toliko dopao kompaniji Danone da namerava da ga primeni i u drugim delovima sveta. Kada se pogledaju ovakvi primeri može se pomisliti da štedljiva inovacija ne zahteva tehnologiju. Zapravo, nije tako. Štedljivom inovacijom se i visoka tehnologija može približiti prosečnom korisniku. Daću vam primer. U Kini je odeljenje za istraživanje u zdravstvu, kompanije Simens, dizajniralo CT skener koji mogu da koriste i manje kvalifikovani radnici, npr. medicinske sestre i tehničari. U stanju je da u toku dana obavi više skeniranja uz manju potrošnju energije, što je odlično za bolnice, ali i za pacijente, jer je cena lečenja smanjena za 30 posto, a količina radijacije za 60 posto. Isprva je namenjeno za kinesko tržište, ali se sad prodaje kao alva u SAD i Evropi, zbog potrebe da bolnice za manje novca pruže bolju zdravstvenu zaštitu. Talas štedljive inovacije na zapadu zapravo predvode kreativni preduzetnici koji smišljaju sjajna rešenja za osnovne potrebe u SAD i Evropi. Na brzinu ću vam ispričati o tri startapa koja su me oduševila. Prvi je zapravo pokrenuo moj komšija u Silicijumskoj Dolini. Zove se gThrive. Proizvode bežične senzore koji liče na plastične lenjire, pa farmeri mogu da ih pobodu na različitim mestima u polju da sakupljaju podatke, na primer stanje tla. Ti podaci pomažu farmerima da bolje koriste energiju vode, čime se poboljšava kvalitet i prinos poljoprivrednih proizvoda. Za Kaliforniju je to odlično, jer joj preti velika nestašica vode. Sistem sam sebe otplaćuje za godinu dana. Drugi primer je takođe iz Silicijumske Doline, Be-Bound, koji omogućava da se povežete na internet čak i na mestima bez internet, wi-fi, 3G ili 4G veze. Kako je to moguće? Tako što koristi SMS, tehnologiju koje je jednostavna, ali pouzdana i široko dostupna. Tri milijarde vlasnika mobilnih telefona nema pristup internetu. Putem ovog rešenja mogu da se povežu na jeftin način. U Francuskoj, startap pod imenom Compte Nickel uvodi revoluciju u bankarski sektor. Zbog njega na hiljade ljudi može da uđe u dragstor i za pet minuta aktivira uslugu koja pruža dve stvari: broj međunarodnog bankovnog računa i međunarodnu debitnu karticu. Godišnja pretplata na servis iznosi €20. Pomoću njih možete da vršite sve poslove u banci - primanje i slanje novca, plaćanje debitnom karticom - bez dodatnih troškova. Za mene je to jeftino bankarstvo bez banke. Zapanjuje da 75 posto korisnika čine Francuzi srednje klase, koji ne mogu da priušte bankarske takse. Pričao sam o tome kako su štedljive inovacije započele na jugu, a sad dobijaju zamah na severu. Krajnji cilj je da razvijene i zemlje u razvoju počnu da sarađuju na štedljivim rešenjima za dobrobit celog čovečanstva. Uzbudljivo je što je to već počelo. U Najrobiju ćemo saznati kako. Saobraćajne gužve u Najrobiju su strašne. Naprosto izbijaju rogovi od gužve. Nekad i bukvalno, jer se putem često kreću i krave. Kako bi olakšali situaciju, inženjeri iz IBM laboratorije u Keniji isprobavaju sistem pod imenom Megaffic, isprva proizvod japanskih iženjera. Megaffic se, za razliku od sistema na zapadu, ne oslanja na senzore, jer su oni preskupi za Najrobi. Umesto toga koristi slike i podatke o saobraćaju koje sakuplja mali broj kamera niske rezolucije na ulicama Najrobija; zatim ih softver analizira i predviđa gužve i preko SMS-a predlaže vozačima kojim putem da krenu. Megaffic zbilja nije primamljiv kao automobili koji se sami voze, ali obećava da će vozače u Najrobiju provesti od tačke A do B bar 20 posto brže. Zdravstveno odeljenje UCLA je početkom godine pokrenulo Globalnu Laboratoriju za Inovacije, čiji je cilj da širom sveta traži sisteme za zdravstvo koji postižu više, a koštaju bar 20 posto manje od onih u SAD. Tu inovatori sa severa i juga mogu da sarađuju na jeftinim medicinskim sistemima za celo čovečanstvo. Dao sam vam razne primere štedljivih inovacija, ali pravo pitanje je kako da počnemo da ih primenjujemo. Pokazaću vam tri pravila koja sam saznao od svetskih inovatora, a koja će vašim organizacijama pomoći da postignu više uz manje. Prvo pravilo je: samo jednostavno. Proizvodi ne treba da zadive korisnike. Treba da budu jednostavni i dostupni svima, kao kineski CT skener. Drugo pravilo: ne izmišljajte rupu na saksiji. Trudite se da iskoristite resurse koji su na raspolaganju, na primer da preko mobilne mreže obezbedite struju, ili nudite bankarske usluge preko dragstora. Treće pravilo: mislite i postupajte vodoravno. Kompanije obično rastu u visinu tako što centralizuju proizvodnju u velikim fabrikama i skladištima, ali ako želite da brzo ispunite potrebe najrazličitijih kupaca, morate da se širite vodoravno putem mreže za distribuciju, uz male fabrike i otpremne centre, kao što pokazuje Grameen Banka. Jug je štedljive inovacije započeo iz nasušne potrebe. Sada sever zbog nedostatka resursa uči da postiže više uz manje. Kao francuski državljanin indijskog porekla koji živi u SAD, nadam se da ćemo prevazići veštačku podelu na sever i jug i iskoristiti genijalnost inovatora iz čitavog sveta za stvaranje štedljivih rešenja koja će poboljšati život čitavog čovečanstva, a istovremeno sačuvati našu planetu. Mnogo vam hvala. (Aplauz)