Ovaj čovek nosi ono što mi zovemo bradom od pčela. (Smeh) Bradu punu pčela. Ovo je ono što bi mnogi od vas mogli da zamisle kada mislite o pčelama, možda insektima, ili možda o bilo čemu što ima više od dve noge. Dozvolite mi da počnem govoreći vam: "razumem vas". Razumem to. Ali postoje mnoge stvari koje treba znati i želim da vam ovde otvorim umove, držim ih otvorenim i promenim vaš pogled na pčele. Primetite kako ovaj čovek ne biva uboden. Verovatno mu je matica vezana za bradu i druge pčele su privučene njome. Ovo zaista demonstrira našu vezu sa pčelama koja se proteže na hiljade godina u prošlost. Mi smo zajedno evoluirali, zato što zavisimo od pčela zbog polinacije i od skora, zbog ekonomskih pogodnosti. Mnogi od vas su možda čuli da pčele nestaju, ne samo da umiru, već su nestale. Čak ne nalazimo ni mrtva tela. Ovo se zove poremećaj kolapsa kolonije i bizaran je. Istraživači širom planete i dalje ne znaju šta ga uzrokuje, ali ono što znamo jeste da, sa opadajućim brojem pčela, cena preko 130 vrsta voća i povrća, na koje se oslanjamo za našu ishranu, raste. Dakle, pčele su bitne zbog njihove uloge u ekonomiji podjednako kao i u poljoprivredi. Ovde možete videti neke slike onoga što zovemo zeleni krovovi ili urbana poljoprivreda. Poznata nam je leva slika, koja prikazuje baštu u lokalnom susedstvu, u Saut Endu. Tu je i moj dom. Imam jednu košnicu u zadnjem dvorištu. Možda i zeleni krov u budućnosti, kada budemo više iskorišćavali urbane delove, gde imamo gomilu baštenskog prostora. Pogledajte ovu sliku iznad linije metroa u Bostonu. Pokušajte da uočite košnicu. Tu je. Na krovu je, tačno u uglu, a tu je već nekoliko godina. Način na koji urbano pčelarstvo danas funkcioniše je da su košnice sasvim sakrivene, ali ne zato što tako treba da bude. Tako je zato što je ljudima ta ideja neprijatna, a zato želim da danas pokušate da razmislite o tome, razmislite o prednostima pčela u gradovima i zašto su zaista izvanredna stvar. Dozvolite mi da vam dam mali uvid u to kako polinacija funkcioniše. Znamo da se cveće, voće i povrće, pa čak i neka alfalfa u senu stoke koju koristimo u ishrani, oslanjaju na oprašivače, ali imate muške i ženske delove biljaka ovde i u osnovi, oprašivače privlače biljke zbog njihovog nektara i u tom procesu, pčela će posetiti neke cvetove i usput sakupiti nešto polena, ili tu mušku vrstu odgovarajuće zamene za spermu, a onda će odleteti do drugih cvetova i konačno, u ovom slučaju, nastaće jabuka. Vidite položaj. Peteljka je dole. Do vremena kada je pojedemo, cvetni deo je već otpao, ali to je osnovni prikaz načina na koji oprašivanje radi. Hajde da razmislimo o urbanom životu, ne sada, ne u prošlosti, nego za sto godina. Kako će da izgleda? Danas imamo ogromne izazove u gubicima prirodnog staništa. Imamo sve više i više ljudi, milijarde ljudi, a za 100 godina bog zna koliko ljudi, a biće jako malo prostora da ih sve smestimo, tako da treba da promenimo način na koji vidimo gradove i gledajući na ovu sliku današnjeg Njujorka, možete da vidite kako je sav siv i braon. Imamo katran na krovovima koji odbija toplotu nazad u atmosferu, doprinoseći globalnim klimatskim promenama. Šta će biti za 100 godina, ako svuda budemo imali zelene krovove i baštovanstvo i ako stvaramo naše sopstvene useve upravo u gradovima? Uštedeli bismo na troškovima transporta, uštedeli bismo na zdravijoj ishrani, a takođe bismo i edukovali i otvarali nova radna mesta, lokalno. Trebaju nam pčele za budućnost naših gradova i urbano življenje. Evo nekih podataka koje smo sakupili kroz našu kompaniju sa Best Biz gde mi dostavljamo, postavljamo i upravljamo košnicama za svakoga ko ih želi, u gradu, na selu i predstavljamo pčele i ideju o pčelarstvu u vašem dvorištu ili krovu ili protivpožarnom stepeništu, i vidimo kako je to jednostavno i kako je to moguće. Postoji kontraintuitivan trend koji smo primetili u ovim brojkama. Pogledajmo prvu brojku ovde, stopu prezimljavanja. Ovo je veliki problem tokom mnogo godina, u osnovi, od kasnih 1980-ih kada je došla Varoa Destruktor i donela mnoštvo različitih virusa, bakterija i gljivičnih oboljenja sa sobom. Uspešno prezimljavanje je teško i to je vreme kada se većina kolonija izgubi, a otkrili smo da u gradovima pčele preživljavaju bolje nego u seoskim područjima. Pomalo kontraintuitivno, zar ne? Mislimo, oh, pčele, selo, poljoprivreda, ali to nije ono što nam pčele pokazuju. Pčelama se dopada u gradu. (Smeh) Dalje, one takođe proizvode više meda. Urbani med je izvrstan. Pčele u Bostonu, na vrhu Siport hotela, gde imamo stotine hiljada pčela koje sada nečujno lete i koje, siguran sam, niko od vas nije primetio dok ste prolazili, idu u lokalne zajedničke bašte i prave izvrstan, zdrav med koji je ukusa cveća iz našeg grada. Dakle, prinos urbanih košnica je, u smislu proizvodnje meda, viši, kao i prezimljavanje, u poređenju sa ruralnim područjima. Ponovo, malo kontraintuitivno. Kada, unazad kroz vreme, gledamo na zdravlje pčela, možemo se vratiti unazad do 950. godine i videti da je tada takođe bilo velike smrtnosti pčela u Irskoj. Problemi pčela današnjice nisu nešto novo. To se događa još od pre hiljadu godina, ali ono što baš i ne primećujemo su ovi problemi u gradovima. Jedna stvar o kojoj bih vas ohrabrio da razmislite je ideja o tome šta je urbano ostrvo. Mislite da je u gradovima temperatura možda viša. Zašto pčele bolje uspevaju u gradovima? Ovo je veliko pitanje, pomoći će nam da razumemo zašto bi one trebale biti u gradovima. Možda u gradu ima više polena. Vozovi koji dolaze u urbana čvorišta mogu doneti polen sa sobom, veoma lagan polen, a to je samo jedan veliki supermarket u gradu. Mnogo je stabala lipe duž pruga. Možda u gradovima ima manje pesticida nego u ruralnim krajevima. Možda ima i drugih stvari o kojima sada ni ne razmišljamo, ali to je jedna ideja o kojoj treba da razmišljamo, urbana ostrva. Poremećaj kolapsa kolonije nije jedina stvar koja utiče na pčele. Pčele umiru, a to je ogroman, ogroman izazov našeg vremena. Ono što možete videti ovde je mapa sveta, a pratimo razvoj ove Varoe Destruktorke. Sada, Varoa Destruktor je ono što je promenilo pčelarstvo, i možete da vidite, gore desno, kako godine prolaze, dolazimo do savremenog doba i možete videti širenje Varoe Destruktorke od ranih 1900-ih do danas. Godina je 1968. i poprilično smo pokrili Aziju. 1971, vidimo da se raširila Evropom i Južnom Amerikom, a onda, kada dođemo u 1980, a posebno u 1987, Varoa Destruktor je konačno došla do Severne Amerike i Sjedinjenih Država i tada se igra promenila za pčele u Sjedinjenim Državama. Mnogi od nas će se sećati svog detinjstva, odrastanja, možda vas je nekada ubola pčela, videli ste pčele na cveću. Pomislite na današnju decu. Njihovo detinjstvo je malo drugačije. Oni ovo ne doživljavaju. Pčela jednostavno više nema. Dakle, pčele su nam neophodne, one nestaju i to je veliki problem. Šta možemo da uradimo povodom toga? Ja se bavim istraživanjem pčela. Dobio sam svoj doktorat proučavajući zdravlje pčela. Započeo sam da ih proučavam 2005. Tokom 2006. pčele su počele da nestaju, iznenada je, kao, ovaj mali štreber ide u školu, radi na bubama - (Smeh) - postao veoma bitan u svetu. Tako se ispostavilo. Moje istraživanje se fokusira na načine na koje možemo da učinimo pčele zdravijim. Ja ne istražujem šta ubija pčele. Ja nisam jedan od mnogih istraživača širom sveta koji gledaju na efekte pesticida ili bolesti ili gubitka prirodnog staništa ili loše ishrane na pčele. Mi tražimo načine da pčele učinimo zdravijim kroz vakcine, kroz jogurte, kao probiotike, i druge vrste terapija koje se pčelama mogu dati oralno, a ovaj proces je tako jednostavan da bi čak i sedmogodišnjak znao kako da ga uradi. Pomešate nešto polena, šećera i vode, i bilo koji aktivni sastojak koji želite da dodate, i to samo date pčelama. Nema hemikalija, samo pojačivača imuniteta. Ljudi razmišljaju o svom zdravlju na prospektivan način. Mi vežbamo, hranimo se zdravo, uzimamo vitamine. Zašto ne bi o pčelama razmišljali na isti način? Donesite ih u sredine u kojima bujaju i pokušajte da ih učinite zdravijim pre nego što se razbole. Mnogo sam godina proveo na fakultetu, pokušavajući da ubodem pčele i dam im vakcine pomoću igli. (Smeh) Godine i godine na klupi: "O moj bože, već je tri ujutro a ja i dalje ubadam pčele". (Smeh) A onda sam jednog dana rekao: "Zašto im jednostavno ne damo oralne vakcine"? To je bilo kao: "Naravno", i to je ono što radimo. (Smeh) Voleo bih da sa vama podelim neke slike urbanih košnica, zato što one mogu biti bilo šta. Mislim zaista otvorite vaše umove ovim. Košnicu možete ofarbati tako da vam se slaže sa kućom. Možete je sakriti u svojoj kući. Ovo su tri košnice na krovu Fermont Kapli Plaza hotela i prelepe su. Mislim, uklopili smo novu boju unutrašnjosti njihovih soba sa bojom bojenog drveta i plavom bojom njihovih posteljina i ove pčele su fantastične i takođe će koristiti bilje koje raste u bašti. To je ono čemu odlaze kuvari i što koriste u njihovim jelima i med - rade događaje uživo - taj med će iskoristiti u svojim barovima. Med je odlična nutritivna zamena za obični šećer zato što u njemu ima različitih tipova šećera. Takođe imamo i projekat košnica u učionicama, gde - ovo je neprofitni poduhvat - širimo znanje kroz svet kako košnice mogu biti unete u učionice ili u postavke muzuja, iza stakla i upotrebljene kao obrazovno sredstvo. Košnica koju ovde vidite je u Fenvej srednjoj školi već godinama. Pčele lete pravo u polje Fenvej parka. Niko ih ne primećuje. Ako niste cvet, pčele ne mare za vas. (Smeh) One ne mare. Ne mare. Reći će: "Izvin'te, samo da proletim." (Smeh) Neke od ostalih slika ovde nam kazuju deo priče koja je urbani uzgoj pčela učinila izuzetnim je da je u Njujorku, uzgoj pčela bio ilegalan do 2010. Ovo je veliki problem, zato što, šta će da nam oprašuje sve bašte i lokalne proizvode? Ruke? Mislim, lokalno u Bostonu, postoji izvanredna kompanija nazvana Grin Siti Grouers, oni oprašuju svoje bundeve ručno, koristeći pamučne štapiće i ako propuste taj trodnevni vremenski period, nema ploda. Njihovi klijenti nisu srećni, a ljudi ostaju gladni. Dakle, ovo je bitno. Takođe imamo i neke fotografije meda iz Bruklina. Ovo je bila misterija opisana u Njujork Tajmsu, gde je med bio jarko crven i predstavnici kriminalističkog odeljenja države Njujork su došli i primenili nauku da bi našli poklapanje crvene nijanse sa onom koja je nađena u jednoj fabrici likera od višnje niže niz ulicu. (Smeh) Dakle, možete skrojiti vaš med da bude onog ukusa koji želite sadnjom cveća koje pčele vole. Pariz je izvanredan model urbanog uzgoja pčela. Imaju košnice na krovu zgrade opere već mnogo godina i to je nateralo ljude na razmišljanje, "Oho, mi ovo možemo i treba da uradimo." Takođe, u Londonu i Evropi svuda, jako su napredni u iskorišćavanju njihovih zelenih krovova i integraciji košnica i ovde ću vam pokazati jednu oproštajnu poruku. Voleo bih da vas ohrabrim da otvorite vaše umove. Šta vi možete uraditi da biste sačuvali pčele ili im pomogli ili da mislite o održivim gradovima u budućnosti? Pa, zaista, samo promenite vašu perspektivu. Pokušajte da razumete da su pčele veoma bitne. Pčela vas neće ubosti ako je vidite. Ta pčela umire. Pčele umiru kada ubodu, tako da ni one to ne žele da urade. (Smeh) To nije nešto oko čega treba paničiti. One su svuda po gradu. Ukoliko želite, možete čak nabaviti i sopstvenu košnicu. Dostupni su nam veliki izvori, a čak postoje i kompanije koje će vam pomoći da ih postavite i učiće vas, a to je bitno za naš obrazovni sistem u svetu, da bi učenici učili o poljoprivredi širom sveta kao ova mala devojčica, koja, ponovo, ne biva ubodena. Hvala vam. (Aplauz)