Divno je biti ovde pričati o mom putovanju, pričati o invalidskim kolicima i slobodi koju su mi donela. Invalidska kolica sam počela da koristim pre 16 godina kad je uznapredovala bolest promenila način moga pristupa svetu. Kad sam počela da koristim kolica, to je bila ogromna sloboda. Posmatrala sam svoj život kako se menja i postaje ograničen. Kao da ste dobili jednu ogromnu novu igračku. Mogla sam zujati unaokolo i opet osetiti vetar na svom licu. Uzbudljivo je bilo samo ponovo biti na ulici. Međutim, iako sam otkrila tu novu sreću i slobodu, reakcija ljudi prema meni se u potpunosti promenila. Kao da me više nisu mogli videti, kao da me je prekrio plašt nevidljivosti. Izgleda da su me posmatrali iz ugla svojih pretpostavki kako je to kad si u kolicima. Kad sam pitala ljude na šta ih asociraju kolica upotrebili su reči "ograničenje", "strah", "sažaljenje" i "ograničenost". Shvatila sam da sam prihvatila ove odgovore i da me je to suštinski promenilo. Deo mene se otuđio. Gledala sam sebe ne iz sopstvene perspektive već slikovito i neprekidno iz prespektive reakcije drugih ljudi prema meni. Kao rezultat, znala sam da moram da stvorim svoje priče o ovom iskustvu, nove priče kojima bih povratila svoj identitet. ["Pronalazeći slobodu: 'Kreirajući svoje priče učimo kako da prihvatimo tekstove svojih života podjednako ozbiljno kao i 'zvanične' priče." - Dejvis 2009, TEDx Women"] Počela sam sa radom čiji cilj je bio da kažem nešto o sreći i slobodi koju sam osećala koristeći kolica - električna kolica - za pregovore sa svetom. Želela sam da pretvorim ove ukorenjene reakcije, da preobrazim predrasude koje su oblikovale moj identitet kad sam počela da koristim kolica, kroz kreiranje neočekivanih prizora. Kolica su postala predmet za slikanje i igru. Kad sam doslovno počela da ostavljam tragove sreće i slobode, bilo je uzbudljivo videti zainteresovane i iznenađene reakcije ljudi. Činilo se da to stvara nove perspektive, i tu je ležao ključ promene. Pokazalo se da umetnička praksa može ponovo da stvori nečiji identitet i izmeni predrasude kroz promenu sagledavanja već poznatog. Kad sam počela da ronim 2005. godine, shvatila sam da oprema za ronjenje širi raspon aktivnosti na isti način kao što to i kolica čine ali asociacije u vezi sa opremom za ronjenje su uzbuđenje i avantura, u potpunosti različita reakcija ljudi nego na kolica. Pa sam pomislila: "Pitam se šta bi se desilo ako ih spojim?" (Smeh) (Aplauz) I podvodna kolica koja su proizašla iz toga, odvela su me na najuzbudljivije putovanje tokom prethodnih sedam godina. Da bih vam to dočarala, želela bih da podelim sa vama jedan od rezultata kreiranja ovog spektakla i pokažem vam na kakvo me je neverovatno putovanje to povelo. (Muzika) (Aplauz) Ovo je krajnje uzbudljivo iskustvo, prevazilazi većinu stvari koje sam iskusila u životu. Doslovno imam slobodu kretanja od 360 stepeni i zanosno iskustvo sreće i slobode. I krajnje neočekivana stvar je da i drugi ljudi vide i osećaju to. Njihove oči bukvalno sjaje i govore stvari kao: "I ja želim jedna," ili, "ako ti možeš to da uraditš, ja mogu bilo šta." I razmišljam, to je zato što u tom trenutku u kome vide objekat za koji nemaju referentni okvir ili upravo time prevazilazi okvire poimanja koje imaju vezano za kolica, moraju da razmišljaju na potpuno novi način. I smatram da taj trenutak potpuno nove misli možda stvara slobodu koja se širi na ostatak života. Za mene znači da vide vrednost različitosti, sreću koju donosi kada umesto fokusiranja na gubitak i ograničenost, vidimo i otkrivamo snagu i sreću gledajući svet iz uzbudljive nove perspektive. Za mene, kolica postaju vozilo transformacije. U stvari, podvodna kolica sad nazivam "Portal" jer su me bukvalno uvela u novi način postojanja, u nove dimenzije i novi nivo svesti. Druga stvar je, pošto niko nije video niti čuo za podvodna kolica pre, a kreiranje ovog spektakla je zapravo kreiranje novih načina sagledavanja stvari, postojanja i saznanja, sad i vi imate ovaj koncept u glavi, Svi ste vi takođe deo umetničkog dela. (Aplauz)