Divno je biti ovde
pričati o mom putovanju,
pričati o invalidskim kolicima
i slobodi koju su mi donela.
Invalidska kolica sam
počela da koristim pre 16 godina
kad je uznapredovala bolest
promenila način moga pristupa svetu.
Kad sam počela da koristim kolica,
to je bila ogromna sloboda.
Posmatrala sam svoj život kako se menja
i postaje ograničen.
Kao da ste dobili jednu
ogromnu novu igračku.
Mogla sam zujati unaokolo
i opet osetiti vetar na svom licu.
Uzbudljivo je bilo samo ponovo biti na ulici.
Međutim, iako sam otkrila tu novu
sreću i slobodu,
reakcija ljudi prema meni
se u potpunosti promenila.
Kao da me više nisu mogli videti,
kao da me je prekrio
plašt nevidljivosti.
Izgleda da su me posmatrali
iz ugla svojih pretpostavki
kako je to kad si u kolicima.
Kad sam pitala ljude na
šta ih asociraju kolica
upotrebili su reči
"ograničenje", "strah",
"sažaljenje" i "ograničenost".
Shvatila sam da sam
prihvatila ove odgovore
i da me je to suštinski promenilo.
Deo mene se otuđio.
Gledala sam sebe ne
iz sopstvene perspektive
već slikovito i neprekidno
iz prespektive
reakcije drugih ljudi
prema meni.
Kao rezultat, znala sam da
moram da stvorim svoje priče
o ovom iskustvu,
nove priče kojima bih povratila
svoj identitet.
["Pronalazeći slobodu: 'Kreirajući svoje priče učimo kako da prihvatimo tekstove svojih života podjednako ozbiljno kao i 'zvanične' priče." - Dejvis 2009, TEDx Women"]
Počela sam sa radom
čiji cilj je bio da kažem nešto
o sreći i slobodi koju sam
osećala koristeći kolica -
električna kolica -
za pregovore sa svetom.
Želela sam da pretvorim ove
ukorenjene reakcije,
da preobrazim predrasude
koje su oblikovale
moj identitet kad sam
počela da koristim kolica,
kroz kreiranje neočekivanih prizora.
Kolica su postala predmet
za slikanje i igru.
Kad sam doslovno počela da ostavljam
tragove sreće i slobode,
bilo je uzbudljivo videti
zainteresovane i iznenađene
reakcije ljudi.
Činilo se da to stvara nove perspektive,
i tu je ležao ključ promene.
Pokazalo se da umetnička praksa
može ponovo da stvori
nečiji identitet
i izmeni predrasude
kroz promenu sagledavanja već poznatog.
Kad sam počela
da ronim 2005. godine,
shvatila sam da oprema za ronjenje
širi raspon aktivnosti
na isti način kao
što to i kolica čine
ali asociacije u vezi sa
opremom za ronjenje
su uzbuđenje i avantura,
u potpunosti različita reakcija ljudi
nego na kolica.
Pa sam pomislila:
"Pitam se šta bi se desilo
ako ih spojim?"
(Smeh) (Aplauz)
I podvodna kolica koja su proizašla iz toga,
odvela su me na
najuzbudljivije putovanje
tokom prethodnih sedam godina.
Da bih vam to dočarala,
želela bih da podelim sa vama
jedan od rezultata
kreiranja ovog spektakla
i pokažem vam na kakvo me je
neverovatno putovanje to povelo.
(Muzika)
(Aplauz)
Ovo je krajnje uzbudljivo iskustvo,
prevazilazi većinu stvari koje
sam iskusila u životu.
Doslovno imam slobodu kretanja
od 360 stepeni
i zanosno iskustvo
sreće i slobode.
I krajnje neočekivana stvar
je da i drugi ljudi vide
i osećaju to.
Njihove oči bukvalno sjaje
i govore stvari kao:
"I ja želim jedna,"
ili, "ako ti možeš to da uraditš,
ja mogu bilo šta."
I razmišljam, to je zato što u tom trenutku
u kome vide objekat
za koji nemaju referentni okvir
ili upravo time prevazilazi okvire poimanja
koje imaju vezano za kolica,
moraju da razmišljaju na potpuno novi način.
I smatram da taj trenutak potpuno nove misli
možda stvara slobodu
koja se širi na ostatak života.
Za mene znači da vide
vrednost različitosti,
sreću koju donosi
kada umesto fokusiranja
na gubitak i ograničenost,
vidimo i otkrivamo
snagu i sreću
gledajući svet iz uzbudljive
nove perspektive.
Za mene, kolica postaju
vozilo transformacije.
U stvari, podvodna kolica
sad nazivam "Portal"
jer su me bukvalno uvela
u novi način postojanja,
u nove dimenzije
i novi nivo svesti.
Druga stvar je,
pošto niko nije
video niti čuo
za podvodna kolica pre,
a kreiranje ovog spektakla
je zapravo kreiranje
novih načina sagledavanja stvari,
postojanja i saznanja,
sad i vi imate ovaj
koncept u glavi,
Svi ste vi takođe deo umetničkog dela.
(Aplauz)