Da li želite da znate šta nas čeka u budućnosti? Šta će da se desi sutra, dogodine ili čak za milenijum od sad? Pa, niste usamljeni. Svi: od vlada, preko vojske do industrijskih vođa to žele, takođe i svi oni zapošljavaju ljude koji se zovu futuristi koji pokušavaju da predvide budućnost. Neki to rade s iznenađujućom tačnošću. Sredinom XX veka, odsek za inovacije, poznat kao RAND korporacija je konsultovao desetine naučnika i futurista koji su predvideli mnoge tehnologije koje mi danas uzimamo zdravo za gotovo, uključujući veštačke organe, upotrebu kontraceptivnih pilula i biblioteke koje mogu da pretražuju materijal za istraživanje umesto čitaoca. Jedan način na koji futuristi stižu do svojih predviđanja je analizom kretanja i trendova u društvu i praveći grafike staza koje će najverovatnije slediti u budućnosti, s različitim stepenom verovatnoće. Obaveštavaju o svom radu zakonodavce i svetske vođe, omogućujući im da odmeravaju opcije za budućnost koje u suprotnom ne bi mogli da zamisle tako temeljno i podrobno. Naravno, postoje granice koliko bilo ko može biti siguran po pitanju budućnosti. Uvek se pojave nezamisliva otkrića koja ne bi imala smisla ni za koga iz sadašnjosti. Zamislite, na primer, da prebacite fizičara iz sredine XIX veka u XXI vek. Objasnite mu postojanje čudne materije, uranijuma 235, koji sam može da proizvede dovoljno energije da snabdeva čitav grad ili da ga uništi jednim udarcem. "Kako tolika energija može da dođe niodakle?", želeo bi da zna. "To nije nauka, to je čarolija." I praktično bi bio u pravu. Njegovo shvatanje nauke iz XIX veka ne uključuje znanje o radioaktivnosti ili nuklearnoj fizici. U njegovo vreme, nijedna vizija budućnosti nije mogla da predvidi iks zrake ili atomsku bombu, da ne govorimo o teoriji relativnosti ili kvantnoj mehanici. Kako je Artur Č. Klark rekao: "Svaka značajnije napredna tehnologija je neraspoznatljiva od čarolije." Kako da se onda pripremimo za budućnost koja će nam biti jednako čarobna koliko bi i naša sadašnjost izgledala nekome iz XIX veka? Možda smatramo da bi nam naša moderna tehnologija i napredna obrada podataka, mogle omogućiti da predviđamo budućnost preciznije od naših predaka iz XIX veka i s pravom tako mislimo. Međutim, takođe je tačno da je naš tehnološki napredak doneo sa sobom nove, sve složenije i nepredvidljivije izazove. Šanse za buduće generacije da zamisle nezamislivo su manje nego ikad pre. Zato ostaje pitanje: kako da to uradimo? Jedan odgovor koji obećava je zapravo s nama od XIX veka i Industrijske revolucije koja je postavila temelje našem savremenom svetu. Tokom ovog perioda eksplozivnog razvoja i izuma, pojavio se novi oblik književnosti - naučna fantastika. Podstaknuti izumima iz svog doba, Žil Vern, H. Dž. Vels i drugi plodni mislioci su istraživali fantastična scenarija, oslikavajući nove granice ljudskih pregnuća. A tokom XX i početkom XXI veka, pripovedači su nastavili da dele svoje zamisli budućnosti i s tačnošću su predvideli mnoge aspekte sveta u kom smo živeli decenijama kasnije. U "Vrlom novom svetu", Oldos Haksli je 1932. predvideo upotrebu antidepresiva, mnogo pre nego što su slični lekovi postali popularni. Rej Bredberi je 1953. u "Farenhajtu 451" predvideo slušalice - bubice, zvao ih je "radio naprscima". A u "Odiseji u svemiru: 2001" Artur Č. Klark je 1968. opisao prenosivu ploču s ravnim ekranom za vesti. U delima koja često objedinjuju zabavu i društvenu kritiku, pozvani smo da obuzdamo nevericu i da razmotrimo posledice radikalnih promena u poznatim i ustaljenim institucijama. U tom smislu, najbolja dela naučne fantastike zadovoljavaju reči filozofa Mišela Fukoa: "Nisam prorok. Moj posao je da napravim prozore tamo gde su nekad bili zidovi." Oslobođena sprega sadašnjosti i naših pretpostavki o tome šta je nemoguće, naučna fantastika je korisno oruđe za razmišljanje van kalupa. Mnogi futuristi su to prepoznali i neki su počeli da zapošljavaju pisce naučne fantastike u svojim ekipama. Baš je nedavno projekt, nazvan iKnow, predložio scenarija koja poprilično liče na naučnofantastične priče. Ona uključuju otkriće vanzemaljske civilizacije, razvoj načina za ljude i životinje da besprekorno komuniciraju i radikalno produženje životnog veka. Pa, šta nas čeka u budućnosti? Naravno da ne možemo zasigurno da znamo, ali naučna fantastika nam ukazuje na brojne mogućnosti. Naposletku, naša je odgovornost da odredimo na ostvarenju kojih od njih ćemo da radimo.