Odrasla sam sa dijagnozom fobične stidljivosti, i kao barem 20 drugih ljudi u prostoriji ove veličine, mucala sam. Da li se usuđujete da podignete ruku? I to nas prati. To nas zaista prati, jer, kada se prema nama ophode na taj način, mi se ponekad osećamo kao da smo nevidljivi, da nas nagovaraju ili nam govore. A kada sam počela da gledam ljude, što je uglavnom bilo sve što sam radila, primetila sam da su neki ljudi zaista želeli pažnju i priznanje. Zapamtite, tada sam bila mlada. I šta su radili? Ono što i dalje, možda prečesto, radimo. Pričamo o sebi. Ali ipak bilo je i drugih ljudi koje sam posmatrala i koji su imali ono što zovem uzajamnim načinom razmišljanja. U svakoj situaciji, oni bi našli način da govore o nama i kreiraju tu "mi" ideju. Tako je moja ideja ponovnog osmišljavanja sveta da ga vidim kao jednog u kome svi postajemo veći stvaraoci povoljnih prilika sa drugima i za druge. Ne postoji veća prilika ili poziv na delanje koji nam je sada upućen nego da postanemo stvaraoci povoljnih prilika koji zajedno koriste svoje najbolje talente češće za veće dobro i postižu stvari koje ne bismo mogli da učinimo sami. I hoću da vam govorim o tome, jer čak veća nego davanje, čak veća nego davanje, je naša sposobnost da zajedno učinimo nešto pametnije za veće dobro koje nas oboje uzdiže i to može da raste. To je razlog što sedim ovde. Ali takođe želim da istaknem nešto drugo: svako od vas je bolji od bilo koga drugog, u nečemu. To osporava popularno mišljenje da ukoliko ste najpametniji u prostoriji, vi ste u pogrešnoj prostoriji. (Smeh) Dozvolite mi da vam ispričam o zabavi u Holivudu na kojoj sam bila pre dve godine, i upoznala sam tu glumicu u usponu, i uskoro smo razgovarale o nečemu prema čemu smo obe osećale strastveno: javnoj umetnosti. I ona je bila čvrsto ubeđena da svaka nova zgrada u Los Anđelesu treba da sadrži javnu umetnost. Ona je želela da to bude pravno regulisano, i vatreno je započela - ko je ovde iz Čikaga? - vatreno je počela da govori o onoj reflektujućoj skulpturi u obliku pasulja u parku Milenijum, i ljudi bi joj se približili i nasmejali bi se svom odrazu, i pozirali bi i zavodili i zajedno bi sebe fotografisali, i oni bi se smejali. I dok je govorila, na um mi je pala misao. Rekla sam: "Poznajem nekoga koga treba da upoznaš. On izlazi iz San Kventina za par nedelja" - (Smeh) "I on deli tvoju vatrenu žudnju za umetnošću koja treba da angažuje i omogući ljudima da se povežu." Proveo je pet godina u samici, i upoznala sam ga jer sam održala govor u San Kventinu, i on se jasno izražava, i prijatnog je izgleda, jer je mišićav. Svakodnevno je upražnjavao režim fizičkih vežbi. (Smeh) Mislim da me je u tom momentu slušala. Rekla sam: "On bi bio neočekivan saveznik." I ne samo to. Tu je i Džejms. On je arhitekta i profesor, i voli da kreira mesta, a kreiranje mesta je kada imate te mini-trgove i urbane pasaže koji su prepuni umetnosti, gde ljudi crtaju i ponekad dolaze i razgovaraju. Mislim da bi i oni bili dobri saveznici. I zaista i jesu bili. Sreli su se. Pripremili su se. Govorili su pred Gradskim većem Los Anđelesa. A članovi Veća ne samo da su doneli propise, polovina ih je sišla i tražila da se sa njima fotografiše nakon glasanja. Oni su bili izuzetni, neodoljivi i uverljivi. To ne možete kupiti. Ono što tražim od vas da razmotrite je kakvi bismo stvaraoci povoljnih prilika mi mogli da postanemo, jer značajnija od bogatstva, ili visokoparnih titula, ili mnogobrojnih poznanstava, je naša sposobnost da se povežemo preko naših kvaliteta i da ih ispoljimo. I ne kažem da je to lako, i sigurna sam da su i mnogi od vas učinili pogrešne korake u vezi toga s kim ste želeli da se povežete, ali ono što želim da sugerišem je da je ovo prilika. Počela sam o ovome da razmišljam jako davno kada sam bila izveštač za Vol strit žurnal i kada je trebalo da iz Evrope izveštavam o trendovima i trendovima koji prevazilaze biznis ili politiku ili životni stil. Tako da sam morala da imam poznanstva u svetovima veoma različitim od moga, jer u suprotnom ne možete da primetite trendove. I kao treće, trebalo je da napišem priču na neki način stavljajući se u poziciju čitalaca, da bi oni mogli da vide kako ti trendovi mogu da utiču na njihove živote. To je ono što stvaraoci povoljnih prilika rade. A evo šta je čudno: za razliku od sve većeg broja Amerikanaca koji žive i rade i saobraćaju sa ljudima koji razmišljaju na istovetan način jer mi tada postajemo rigidniji i ekstremniji, stvaraoci povoljnih prilika aktivno traže okolnosti sa ljudima različitim od sebe, i grade odnose, i pošto to rade, oni imaju pouzdane odnose gde mogu da uvedu odgovarajući tim i okupe ih da reše probleme bolje i brže i iskoriste više prilika. Njih ne odbijaju različitosti, one ih opčinjavaju, i to je ogromna promena u načinu razmišljanja, i kada je jednom osetite, želite da vam se događa mnogo češće. Ovaj svet nas poziva da imamo zajednički način razmišljanja, i ja verujem da to treba da učinimo. Ovo je naročito značajno sada. Zašto je značajno sada? Jer mogu biti izumljene stvari kao bespilotne letelice, i lekovi i prikupljanje podataka, i njih može izumeti više ljudi na jeftiniji način za blagotvorne svrhe, i tada, kao što svakodnevno saznajemo iz vesti, one mogu biti korišćene u opasne svrhe. Ona nas poziva, svakoga od nas, ka višem cilju. Ali evo ga i šlag na torti: to nije samo prva prilika da radite sa nekim drugim, to je verovatno vaša najveća prilika, kao institucije ili pojedinca. To je nakon ovog iskustva kada vi verujete jedno drugom. To su neočekivane stvari koje kasnije pronalazite, a koje nikada ne biste mogli da predvidite. Na primer, Marti je muž one glumice koju sam pomenula, i on ih je posmatrao dok su vežbali, i uskoro je razgovorao sa Voli, mojim prijateljem bivšim robijašem, o tim zatvorskim treninzima. I on je razmišljao: ja imam niz terena za raketbol. Ovaj momak bi mogao da ga podučava. Puno ljudi koji tamo rade su članovi na mojim terenima. Oni često putuju. Mogli bi da vežbaju u svojim hotelskim sobama, bez ikakve opreme. Tako se Voli zaposlio. I ne samo to, godinama kasnije je podučavao i raketbol. Godinama nakon toga, on je podučavao učitelje raketbola. Ono što sugerišem je da kada se povežete sa ljudima oko zajedničkog interesa i delovanja, naviknete se da vam se neočekivane, dobre stvari dešavaju u budućnosti, i mislim da je to ono čime se ovde bavimo. Mi se otvaramo ovim mogućnostima, i u ovoj sobi se nalaze ključni igrači i tehnologija, ključni igrači koji su u jedinstvenoj situaciji da ovo urade, da zajedno unaprede sisteme i projekte. I evo šta vas pozivam da učinite. Zapamtite tri osobine stvaralaca povoljnih prilika. Stvaraoci povoljnih prilika nastavljaju da razvijaju svoje glavne snage i oni postaju tragaoci za obrascima. Oni se uključuju u svetove drugačije od njihovih tako da im se veruje i oni mogu da vide te obrasce, i oni komuniciraju da bi se povezali oko najboljih tački zajedničkog interesa. Tako da je ono što od vas tražim: svet je gladan. Ja zaista verujem, na osnovu neposrednog iskustva, svet je gladan našeg ujedinjenja kao stvaralaca povoljnih prilika, i dostizanja ovakvog ponašanja kao što mnogi od vas već čine - to znam iz prve ruke - i da ponovo osmislimo svet u kojem zajedno koristimo naše najbolje talente češće kako bismo zajedno postigli veće stvari od onih koje bismo mogli sami. Samo upamtite, kao što je Dejv Liniger jednom rekao: "Ne možete uspeti ako na zajednički organizovan ručak dođete samo sa viljuškom." (Smeh) Mnogo vam hvala. Hvala. (Aplauz)