Prvi put kada sam stajao u operacionoj sali i posmatrao pravu operaciju, nisam imao pojma šta da očekujem. Bio sam student inženjerstva. Mislio sam da će biti kao na televiziji. Zloslutna muzika koja svira u pozadini, kapljice znoja koje se slivaju niz lice hirurga. Međutim, uopšte nije bilo tako. Tog dana je bilo muzike, mislim da su to bili Madonini najveći hitovi. (Smeh) Bilo je i mnogo razgovora, ne samo o pacijentovom pulsu, već i o sportu i planovima za vikend. Od tada, što sam više operacija posmatrao, sve sam više shvatao da to tako izgleda. Na neki čudan način, to je samo još jedan dan u kancelariji. Međutim, ponekad se muzika isključi, svi prestanu da pričaju i kreću da zure u istu stvar. Onda znate da će se nešto apsolutno kritično i opasno desiti. Kada sam prvi put to video, posmatrao operaciju zvanu laparoskopska operacija. Za vas koji ste neupućeni, kod ove operacije, umesto velikog, otvorenog reza na koji ste možda navikli kod operacija, laparoskopska operacija je ona gde hirurg pravi ova tri ili više malih rezova na pacjentu. Onda ubacuje ove duge, tanke instrumente i kameru i u stvari vrši zahvat u samom pacijentu. Ovo je odlično zato što je rizik od infekcije mnogo manji, mnogo je manje bola, a vreme oporavka je kraće. Ali postoji i kompromis, zbog toga što se ovi rezovi prave dugom, zašiljenom spravom koja se naziva trokar. Hirurg koristi ovu spravu tako što je uzme i pritiska o abdomen sve dok ga ne probije. Razlog zašto su svi u operacionoj sali zurili u tu spravu tog dana je zato što je hirurg morao da bude naročito oprezan da ne bi zario trokar u druge organe i krvne sudove ispod. Ovaj problem bi trebalo da bude prilično poznat svima zato što sam siguran da ste svi ovo već videli negde. (Smeh) Da li se sećate ovoga? (Aplauz) Znali ste da svakog trenutka cevčica može probiti i niste znali da li će probiti i drugu stranu i zariti se u vašu ruku, ili ćete prosuti sok svuda, ali bili ste prestrašeni. Zar ne? Svaki put kada ste radili ovo, iskusili ste istu osnovnu fiziku koju sam ja posmatrao u operacionoj sali tog dana. Ispostavilo se da je ovo zaista problem. 2003, Agencija za hranu i lekove je konačno priznala da pravljenje rezova trokarom može biti najopasniji momenat u minimalno invazivnoj hirurgiji. Ponovo, u 2009, mogli smo videti izveštaj koji kaže da su trokari odgovorni za preko polovinu svih većih komplikacija koje se javljaju kod laparaskopskih operacija. Usput, to se nije promenilo već 25 godina. Kada sam upisao diplomske studije, želeo sam da radim na ovome. Pokušavao sam da objasnim jednom prijatelju na šta tačno provodim svoje vreme i rekao sam: "To je kao kada bušiš zid bušilicom ne bi li okačio nešto u svom stanu. Postoji taj trenutak kada bušilica probije zid i onda se naglo krene u dubinu. Zar ne?" Pogledao me je i rekao mi: "Misliš, kao kada buše ljudima u mozak?" Onda sam ja rekao: "Šta?" (Smeh) Onda sam to potražio i otkrio da se zaista buši ljudima u glavu. Mnogo neurohirurških zahvata zapravo počinje sa bušenjem reza pravo kroz lobanju. Ako hirurg nije oprezan, može da probije direktno u mozak. Tog trenutka sam počeo da razmišljam, okej, otvaranje lobanje, laparoskopske operacije, zašto ne i druge oblasti medicine? Razmislite malo o tome, kada ste poslednji put otišli kod doktora, a da vas on nije ubo nečim? Dakle, istina je da je u medicini bušenje svuda. Evo i nekolicine zahvata za koje sam otkrio da uključuju neki od koraka bušenja tkiva. I ako izdvojimo samo tri - laparoskopske operacije, epiduralni zahvati i otvaranje lobanje - ovi zahvati su odgovorni za oko 30 000 komplikacija svake godine u samo ovoj zemlji. Za mene je ovo problem koji vredi rešiti. Hajde da pogledamo neke od sprava koje se koriste u ovim operacijama. Pomenuo sam epidurale. Ovo je igla za davanje epiduralne anestezije. Koristi se da bi se probili ligamenti kičme i da bi se dostavila anestezija tokom porođaja. Ovo je komplet sprava za biopsiju koštane srži. Ove sprave se u stvari koriste da se zariju u kost i pokupe koštanu srž ili da bi se uzeo uzorak lezija kostiju. Evo bajoneta iz Građanskog rata. (Smeh) Da sam vam rekao da je ovo medicinska alatka za probijanje, verovatno biste mi poverovali. U čemu je razlika, zaista? Što sam više istraživao, to sam više mislio da mora da postoji bolji način da se ovo uradi. Za mene je ključ ovog problema to što sve ove sprave za bušenje imaju zajedničke fizičke karakteristike. Pa, koje su to karakteristike? Vratimo se na bušenje zida. Vi primenjujete silu na bušilicu, u smeru zida. Njutn kaže da će zid reagovati istom silom, ali u suprotnom smeru. Tako da, dok bušite kroz zid, te sile se balansiraju. Međutim, postoji onaj trenutak kad bušilica konačno probije na drugu stranu, i upravo u tom trenutku zid više ne može da se odupre sili. Međutim, vaš mozak još nije uspeo da reaguje na promenu. Tokom te milisekunde, ili koliko god da treba da reagujete, vi i dalje gurate, i ta neizbalansirana sila uzrokuje ubrzanje i to je zarivanje. Međutim, šta ako biste mogli, baš u trenutku probijanja da povučete nazad taj vrh, upravo suprotno smeru ubrzanja? To je ono što sam naumio da uradim. Zamislite da imate spravu koja ima neku vrstu zaoštrenog vrha kojim probija tkiva. Koji je najjednostavniji način da povučete taj vrh unazad? Ja sam odabrao oprugu. Kada razvučete tu oprugu, taj vrh ste izbacili napolje tako da je spreman da probija tkiva, a opruga teži da ga povuče natrag. Kako da zadržite vrh u mestu do momenta probijanja? Ja sam iskoristio ovaj menanizam. Kada je vrh sprave pritisnut o tkivo, mehanizam se širi i učvrsti se u odnosu na zid. Trenje koje se stvara ga zaključa u mestu i ne dozvoljava opruzi da vrati vrh unazad. Ali tačno u trenutku probijanja, tkivo više ne može da se odupire vrhu. Mehanizam se otključava i opruga povlači vrh unazad. Ovako to izgleda na usporenom snimku. Ovo je snimano na oko 2000 sličica po sekundi i voleo bih da primetite vrh koji je upravo na dnu i samo što nije probio tkivo. Primetićete da se, upravo u trenutku probijanja, tačno tada, mehanizam otključava i povlači vrh unazad. Želim ponovo da vam pokažem to, malo bliže. Videćete vrh sa oštrom ivicom i tačno kada probije ovu gumenu membranu, nestaće u ovom belom, tupom omotaču. Upravo tu. To se dešava samo četiri stotinke nakon probijanja. Kako je ova sprava napravljena da reaguje na fizičke karakteristike probijanja a ne na specifičnosti otvaranja lobanje ili laparoskopske operacije ili nekog drugog zahvata, ona je upotrebljiva nevezano za ove različite medicinske discipline i u različitoj meri. Međutim, nije uvek ovako izgledala. Ovo je bio moj prvi prototip. Da, ovo su štapići od sladoleda, a ono na vrhu je obična gumica. Trebalo mi je oko 30 minuta da ovo uradim, ali je radilo. I dokazalo mi je da moja ideja radi i opravdala je nekoliko narednih godina rada na ovom projektu. Radio sam na ovome zato što me je ovaj problem zaista fascinirao. Noću sam ostajao budan zbog njega. Mislim da, takođe, treba i vas da fascinira, jer, kao što sam rekao, ubodi su svuda. To znači da će to, u nekom trenutku, biti i vaš problem. Tog prvog dana u operacionoj sali nisam očekivao da ću se ikada naći na drugoj strani trokara. Međutim, prošle godine sam dobio upalu slepog creva dok sam bio u Grčkoj. Bio sam u bolnici u Atini i hirurg mi je rekao da će izvesti laparoskopsku operaciju. Trebao je da ukloni moje slepo crevo kroz ove male rezove i rekao mi je šta mogu da očekujem tokom oporavka i šta će se desiti. Upitao je: "Imate li nekih pitanja?", a ja sam rekao: "Samo jedno, doco. Koju vrstu trokara ćete upotrebljavati?" Moj omiljeni citat vezan za laparoskopske operacije je od doktora H. K. Jakobejusa: "Upravo je ubod taj koji donosi rizik". To je moj omiljeni citat zato što je H. K. Jakobejus prva osoba koja je ikada izvela laparoskopsku operaciju na ljudima i ovo je napisao 1912. To je problem koji je povređivao i čak i ubijao ljude više od 100 godina. Lako je misliti da, za svaki veći problem koji postoji, postoji i tim eksperata koji rade danonoćno ne bi li ga rešili. U stvari, to nije uvek slučaj. Moramo biti bolji u nalaženju tih problema i nalaženju načina da iste rešimo. Ako naiđete na problem koji vas obuzima, dozvolite mu da vas drži budnim tokom noći. Dozvolite sebi da budete fascinirani, zato što postoji mnogo života koje treba spasiti. (Aplauz)