Razmišljao sam o razlici između vrlina u radnoj biografiji i na opelu. Vrline u radnoj biografiji su one koje navodiš u radnoj biografiji, to su veštine koje su bitne na tržištu. Hvalospevi su one vrline koje se pominju na opelu i one su dublje: ko ste, u suštini, kakvi su vaši odnosi sa ljudima, da li ste hrabri, nežni, pouzdani i dosledni. Većina nas, uključujući i mene rekli bi da su osobine u govoru na opelu najvažnije osobine. Ali po mom mišljenju, da li su te osobine one o kojima najviše razmišljam? Odgovor je ne. Tako da sam razmišljao o tom problemu, i u tome mi je pomogao rabin, Džozef Solovečik. On je napisao knjigu "Usamljeni ljudi vere" 1965. Solovečik je rekao da postoje dve strane naše prirode, koje je on nazvao Adam I i Adam II. Adam I je svetovan čovek, ambiciozan spoljašnja strana naše prirode. Želi da gradi, stvara, da pravi kompanije, da stvara inovacije. Adam II je skromna strana naše prirode. Adam II ne želi samo da čini dobro, već i da bude dobar, da duhovno živi poštuje boga, stvaranje i naše mogućnosti. Adam I želi da osvoji svet. Adam II želi da se odazove pozivu i povinuje svetu. Adam I uživa u uspehu. Adam II uživa u unutrašnjoj doslednosti i snazi. Adam I pita kako stvari funkcionišu, Adam II se pita zašto smo ovde. Moto Adama I je "uspeh". Moto Adama II je "ljubav, iskupljenje i povratak". Solevičik je smatrao da ove dve strane naše prirode ratuju. Živimo u neprestanom samosuprotstavljanju, između spoljašnjeg uspeha i unutrašnjih vrednosti. A zanimljivo je, rekao bih, kod ove dve strane naše prirode, što one rade različitom logikom. Spoljašnja logika je ekonomska logika: uloženo dovodi do uspeha, rizik vodi ka profitu. Unutrašnja strana naše prirode je moralna logika i često obrnuta logika. Moraš da daš da bi primio. Moraš da se predaš nečemu izvan sebe da bi imao snagu u sebi. Treba da savladaš želju da bi dobio ono što hoćeš. Da bi bili ispunjeni, morate da zaboravite na sebe. Da bi sebe našli, morate da se izgubite. Živimo u društvu gde se više voli Adam I, i često zapostavlja Adam II. Problem je, što te pretvaraju u lukavu životinju koja na život gleda kao na borbu, i postanete hladna, proračunata osoba koja postane neka vrsta mediokriteta, gde shvatite da ima razlike, između onoga što želite da budete i onoga što jeste. Ne zaslužujete onakav posmrtni govor kakav želite, za koji se nadate da će neko da ga ispriča. Nemate dubinu ubeđenja. Nemate emotivni tonalitet. Nemate posvećenost ciljevima za koje je potrebno više od života da se ostvari. Podsetio sam se uobičajenog odgovora tokom istorije kako izgraditi čvrstog Adama II, kako produbiti karakter. Tokom istorije, ljudi su se vraćali svojim prošlostima, ponekad posebnim trenucima iz njihovog života, njihovim detinjstvima i često um gravitira ka prošlosti, ka trenutku sramote, počinjenom grehu, nekom sebičnom činu, propustima i površnostima, grehu besa, grehu samosažaljenja, pokušavajući da ugode drugima i nedostatku hrabrosti. Adama I čini vaša snaga. Adama II čini vaša borba sa slabostima. Pogledajte sebe iznutra, pronaći ćete greh koji ste stalno ponavljali tokom svog života, vaš lični greh iz koga se javljaju ostali i borite se sa tim grehom i rvite se sa tim grehom, i iz te borbe, te patnje izgrađena je dubina vašeg karaktera. I često nismo naučeni da prepoznajemo greh u sebi pa nismo naučeni u ovoj kulturi ni kako da se borimo sa njim, kako da se suprotstavimo i kako da se izborimo sa njim. Živimo u svetu gde je Adam I mentalitet i u kome ne razumemo Adama II. Konačno, Rajnhold Nibur sažeo je tu suprotnost, prisutnost Adama I i Adama II u životu, sledećim rečima: "Ništa što je vredno činjenja ne može se postići u jednom životu, zato nas nada mora spasiti. Ništa što je istina ili lepo ili dobro nema smisao u bilo kom neposrednom kontekstu istorije, zato nas mora spasiti vera. Ništa što činimo, koliko god dobro bilo, ne može biti ostvareno za sebe; zato nas mora spasiti ljubav. Nijedno dobro delo nije dobro iz ugla našeg prijatelja ili neprijatelja, kao iz našeg ličnog ugla. Zato nas mora spasiti konačni oblik ljubavi a to je oproštaj." Hvala. (Aplauz)