Bojim se.
Upravo sada,
na ovoj bini,
osećam strah.
U svom životu, nisam upoznao mnogo ljudi
koji će spremno priznati kada se boje.
Mislim da je to zato što duboko u sebi
znaju kako se to lako širi.
Vidite, strah je kao bolest.
Kada se širi, širi se kao šumski požar.
Ali šta se desi kada,
čak i uprkos tom strahu,
radite ono što treba da radite?
To se zove hrabrost.
Baš kao i strah,
hrabrost je zarazna.
Ja sam iz Istočnog Sent Luisa u Ilinoisu.
To je mali grad prekoputa reke Misisipi
od Sent Luisa u Misuriju.
Živim u Sent Luisu
i njegovoj okolini ceo svoj život.
Kada je Majkla Brauna mlađeg,
običnog tinejdžera,
policija ubila 2014. godine
u Fergusonu u Misuriju -
drugom predgrađu,
ali severno od Sent Luisa -
sećam se da sam pomislio
da on nije prvo
i da neće biti poslednje dete
koje će izgubiti život zbog policije.
Ali vidite, njegova smrt
je bila drugačija.
Kada je Majk ubijen,
sećam se sila koje su pokušavale
da koriste strah kao oružje.
Odgovor policije ožalošćenoj zajednici
je bio da koristi silu na nametne strah:
strah od militarizovane policije,
zarobljavanja,
novčanih kazni.
Mediji su čak pokušali da učine
da se bojimo jedni drugih
načinom na koji su predstavili tu priču.
Sve ove stvari su uspevale u prošlosti.
Ali kao što sam rekao,
ovaj put je bilo drugačije.
Smrt Majkla Brauna i ophođenje
prema zajednici koje je usledilo
su doveli do niza protesta u Fergusonu,
Sent Luisu i njihovoj okolini.
Kada sam se pridružio tim protestima
četvrtog ili petog dana,
nije to bilo zbog hrabrosti -
bilo je to zbog griže savesti.
Vidite, ja sam crnac.
Ne znam da li ste to primetili.
(Smeh)
Ali nisam mogao sedeti u Sent Luisu,
nekoliko minuta udaljenom od Fergusona,
a da ne odem da vidim.
Zato sam ustao sa dupeta da to proverim.
Kada sam stigao tamo,
našao sam nešto iznenađujuće.
Našao sam bes; bilo ga je mnogo.
Ali ono čega sam našao više
bila je ljubav.
Ljudi sa ljubavlju jedni prema drugima.
Ljubavlju prema njihovoj zajednici.
I bilo je lepo -
dok policija nije došla.
Onda je nova emocija ubačena u razgovor:
strah.
Neću da lažem;
kada sam video ta oklopna vozila,
svu tu opremu,
sve to oružje
i sve te policajce,
bio sam prestrašen -
lično.
Kada sam pogledao unaokolo po masi,
video sam puno ljudi
kojima se isto to dešavalo.
Ali sam takođe video ljude
sa nečim drugim u sebi.
Bila je to hrabrost.
Vidite, ti ljudi su vikali
i vrištali
i nisu bili spremni
da se povuku ispred policije.
Prevazišli su to.
Onda sam mogao osetiti
da se nešto u meni menja,
pa sam vikao i vrištao,
i primetio sam da su svi oko mene
radili istu stvar.
Ništa nije moglo da se uporedi
sa tim osećajem.
Odlučio sam da želim da uradim nešto više.
Otišao sam kući i pomislio sam:
„Ja sam umetnik. Ja pravim stvari.“
Počeo sam da pravim
stvari vezane za protest,
stvari koje će biti oružje
u duhovnom ratu,
stvari koje će ljudima dati glas
i stvari koje će ih ojačati
za put koji je pred njima.
Napravio sam projekat
gde sam fotografisao šake protestanata
i postavio sam fotografije
na zgrade i lokalne prodavnice
koje su bile obložene daskama.
Moj cilj je bio da podignem svest i moral.
I mislim, makar na minut,
da je upravo to postignuto.
Onda sam pomislio da želim
da uzdignem priče ovih ljudi
koje sam gledao dok su bili hrabri
u tom momentu.
Ja i moj prijatelj,
režiser i partner, Saba Folijan,
smo upravo to uradili
sa našim dokumentarnim filmom
„Čije ulice?"
Nekako sam postao provodnik
za svu ovu hrabrost koja mi je bila data.
I mislim da je to
deo našeg posla kao umetnika.
Mislim da treba da budemo
prenosioci hrabrosti u svom radu.
I mislim da smo mi zid
između normalnog naroda
i ljudi koji koriste svoju moć
da šire strah i mržnju,
naročito u ovakvim vremenima.
Zato ću vam postaviti pitanje.
Svi ste vi nosioci promena,
to jest, idejne vođe.
Šta ćete uraditi
sa talentima koji su vam dani
da nas oslobodite straha
koji nas svakodnevno sputava?
Jer, vidite, ja se bojim svaki dan.
Ne sećam se vremena kada se nisam bojao.
Ali kada sam shvatio da strah
nije ubačen u mene da me onesposobi,
bio je tu da me zaštiti
i kada sam shvatio
kako da koristim taj strah,
pronašao sam svoju moć.
Hvala vam.
(Aplauz)