U trećem milenijumu p.n.e. mesopotamski kraljevi su beležili i tumačili svoje snove na voštanim pločama. Hiljadu godina kasnije drevni Egipćani su napisali knjigu o snovima, nabrajajući stotinu uobičajenih snova i njihovih značenja. A narednih godina nismo napravili predah u našem pohodu na razumevanje zašto sanjamo. Pa, nakon obimnog naučnog istraživanja, tehnološkog napretka i istrajnosti, još uvek nemamo nedvosmislene odgovore, ali imamo neke zanimljive teorije. Sanjamo da bismo ostvarili naše želje. Ranih 1900-ih, Sigmund Frojd je pretpostavio da, dok su svi naši snovi, uključujući i noćne more, zbirke prizora iz naših dnevnih, svesnih života, takođe imaju simbolična značenja, koja se odnose na ispunjenje naših podsvesnih želja. Frojdova teorija je bila da je sve čega se sećamo kad se probudimo iz sna simbolična predstava naših nesvesnih primitivnih misli, poriva i žudnji. Frojd je verovao da bi se analizom tih zapamćenih elemenata, nesvesni sadržaj razotkrio našem svesnom umu, a psihološki problemi koji proizlaze iz potiskivanja bi mogli da budu obrađeni i razrešeni. Sanjamo da bismo pamtili. San je dobar za poboljšanje učinka određenih mentalnih zadataka, međutim sanjanje uz spavanje je bolje. Godine 2011, istraživači su otkrili da su subjekti mnogo bolji u snalaženju u složenom 3D lavirintu, ako su dremali i sanjali o lavirintu pred njihov drugi pokušaj. Zapravo, bili su 10 puta bolji u tome od onih koji su između pokušaja samo budni razmišljali o lavirintu i onih koji su dremali, ali nisu sanjali o lavirintu. Istraživači imaju teoriju da se određeni memorijski procesi jedino mogu desiti dok spavamo, a naši snovi su signal da se ovi procesi dešavaju. Sanjamo da bismo zaboravili. Postoji oko 10,000 triliona nervnih veza u arhitekturi vašeg mozga. One nastaju od svega o čemu razmišljamo i svega što radimo. Neurobiološka teorija o snovima iz 1983, nazvana obrnuto učenje, tvrdi da dok spavamo, a uglavnom tokom REM ciklusa spavanja, vaš neokorteks pregleda ove nervne veze i odbacuje one koje su suvišne. Bez ovog procesa odučavanja, koji proishodi u vašim snovima, vaš mozak bi mogao da bude preplavljen beskorisnim vezama i parazitske misli bi mogle da ometu nužno razmišljanje koje vam je neophodno dok ste budni. Sanjamo da bismo očuvali rad mozga. Teorija o trajnoj aktivaciji pretpostavlja da vaši snovi proishode iz potrebe vašeg mozga da stalno učvršćuje i stvara dugoročna pamćenja kako bi radio kako treba. Dakle, kada uticaj spolja padne ispod određenog nivoa, kao kad spavate, vaš mozak automatski pokreće proizvodnju podataka iz memorijskih skladišta, koji vam se prikazuju u vidu misli i osećanja koje doživljavate u svojim snovima. Drugim rečima, vaši snovi bi mogli da budu nasumični skrin sejver koji vaš mozak uključuje kako se ne bi potpuno isključio. Sanjamo da bismo vežbali. Prilično su česti snovi o opasnim i pretećim situacijama, a teorija o vežbanju primitivnih instikata tvrdi da sadržaj sna ima važnu svrsishodnost. Bilo da se radi o nespokojnoj noći u kojoj vas medved juri kroz šumu ili o sukobu s nindžom u mračnoj ulici, ovi snovi vam omogućuju da vežbate svoje instinkte za borbu i beg i da ih održavate izoštrenim i pouzdanim u slučaju da vam zatrebaju u stvarnosti. No, snovi ne moraju uvek da budu neprijatni. Na primer, snovi o vašem zgodnom komšiji mogu takođe da uvežbavaju vaš reproduktivni instinkt. Sanjamo da bismo se izlečili. Neurotransmiteri stresa u mozgu su daleko manje aktivni tokom REM faze sna, čak i tokom snova o traumatičnim iskustvima, zato neki istraživači imaju teoriju da je jedna od svrha snova da ublaže bolna iskustva, da omoguće psihološko iscelenje. Revizija traumatičnih događaja u snovima, uz manje mentalnog stresa, može da vam obezbedi jasniji pogled i veću sposobnost njihove obrade na psihološki zdravije načine. Ljudi s nekim poremećajima raspoloženja i PTSP, često imaju problema sa snom, zbog čega neki naučnici veruju da bi nedostatak sna mogao da bude dodatni razlog za njihove bolesti. Sanjamo da bismo rešavali probeleme. Bez stega stvarnosti i pravila konvencionalne logike, u vašim snovima, vaš mozak može da stvara bezgranična scenarija kako bi vam pomogao u shvatanju problema i u osmišljanju rešenja koja ne biste razmatrali budni. Džon Stajnbek je to zvao komitetom iz snova, a istraživač je pokazao učinkovitost snova u rešavanju problema. Na taj način je i renomirani hemičar Avgust Kekule otkrio strukturu molekula benzena i to je razlog zašto je ponekad najbolje rešenje za problem da ga pustite da odleži. A ovo su samo neke od istaknutijih teorija. Kako tehnologija uvećava našu sposobnost razumevanja mozga, moguće je da ćemo jednog dana otkriti nedvosmislen razlog za njih. No dok to vreme stigne, moraćemo prosto da nastavimo da sanjamo.