U kasnom 17. stoljeću

student medicine imena Johannes Hofer
primjetio je čudnu bolest

koja je pogodila švicarske plaćenike
na radu u inozemstvu.

Simptomi,

uključujući umor,

nesanicu,

nepravilan rad srca,

probleme s probavom,

i vrućicu bili su tako snažni,

da su vojnici morali biti otpušteni.

Hofer je otkrio, uzrok nije bio
fizička bolest,

već intenzivna čežnja za
njihovim planinskim domom.

Nazvao je stanje nostalgija,

od grčke riječi "nostos" za dolazak kući

i "algos" za bol ili čežnju.

U početku, nostalgija je smatrana
isključivo švicarskom bolesti.

Neki liječnici su tvrdili da je stalan
zvuk kravljih zvona u Alpama

stvorio traumu za ušne bubnjiće i mozak.

Zapovjednici su čak branili vojnicima
da pjevaju tradicionalne švicarske pjesme

iz straha da će to dovesti do dezertiranja
ili samoubojstava.

Ali kako su se seobe povećale, nostalgija
je primjećena i u drugim grupama.

Čini se da su svi koji su odvojeni
od svog doma dugo vremena

podložni nostalgiji.

I u ranom dvadestom stoljeću,

profesionalci više nisu na to
gledali kao na neurološku bolest,

već mentalno stanje, slično
depresiji.

Psiholozi tog vremena špekulirali su

da ona predstavlja poteškoće
s odrastanjem,

ili čak željom za vraćanje
u fetalno stanje.

U nekoliko sljedećih
desetljeća,

shvaćanje nostalgije promijenilo se
na dva važna načina.

Njegovo značenje promijenilo se
od želje za kućom

na generalnu čežnju za prošlošću.

I umjesto užasne bolesti,

počelo se na nostalgiju gledati
kao dirljivo i ugodno iskustvo.

Možda najbolji primjer ovoga

uhvatio je francuski autor
Marcel Proust.

Opisao je osjećaj konzumiranja kolača
koji nije jeo od djetinjstva

koji je izazvao mnoštvo toplih
i snažnih senzorskih asocijacija.

Što je uzrokovalo takav obrat
prema nostalgiji?

Dio to ga ima veze sa znanošću.

Psihologija se odmakla od teorije

prema pažljivim i sistematskim
empirijskim promatranjima.

Tako da su profesionalci shvatili
da su mnogi negativni simptomi

možda samo povezani s nostalgijom

umjesto da ih uzrokuje.

I zapravo, unatoč tome
što je to složeno emocionalno stanje

koje može uključivati osjećaje gubitka
i tuge,

nostalgija ne stvara
negativno raspoloženje.

Umjesto toga, dozvoljavajući
pojedincima da se sjećaju osobno značajnih

i pozitivnih iskustava koje su
dijelili s drugima,

nostalgija može poboljšati
psihološko stanje.

Studije su pokazale
da izazivanje nostalgije

može pomoći samopouzdanju
i društvenom pripadanju,

potići psihološki rast,

i potaknuti ih da se bolje
ponašaju.

Tako, umjesto da je uzrok
mentalnih problema,

nostalgija može biti način
za nošenje s njima.

Na primjer, kad ljudi iskuse
negativna emocionalna stanja,

oni prirodno koriste nostalgiju
da smanje nemir

i povrate blagostanje.

Danas se čini da je
nostalgija posvuda,

djelomično zato što oglašivači
shvaćaju koliko je to snažno

kao tehnika oglašavanja.

Primamljivo je misliti
kako je to znak da smo zapeli u prošlosti,

ali nostalgija ne funkcionira tako.

Umjesto toga, pomaže nam sjetiti se
da nam životi imaju značenje i smisao,

pomažući nam da nađemo samopouzdanje
i motivaciju

da se suočimo s izazovima budućnosti.