WEBVTT 00:00:07.014 --> 00:00:10.777 Hendriks, Kobejn i Pejdž. 00:00:10.777 --> 00:00:12.354 Svi su imali brze prste, 00:00:12.354 --> 00:00:16.235 ali kako su tačno kultne čudesne naprave u njihovim rukama 00:00:16.235 --> 00:00:21.694 proizvodile note, ritam, melodiju i muziku. 00:00:21.694 --> 00:00:26.603 Kada trgnete žicu gitare, stvarate vibraciju koja se zove stojeći talas. 00:00:26.603 --> 00:00:30.530 Neke tačke na žici, koje se zovu čvorovi, se uopšte ne pokreću, 00:00:30.530 --> 00:00:35.180 dok druge tačke, trbusi, osciluju napred i nazad. 00:00:35.180 --> 00:00:39.584 Vibracija se prenosi kroz vrat i most do tela gitare, 00:00:39.584 --> 00:00:42.432 gde tanko i elastično drvo vibrira, 00:00:42.432 --> 00:00:46.625 gurajući okolne molekule vazduha da se spajaju i razdvajaju. 00:00:46.625 --> 00:00:49.730 Ova sekvencijalna sabijanja stvaraju zvučne talase 00:00:49.730 --> 00:00:53.932 a talasi unutar gitare se uglavnom iskradaju kroz rupu. 00:00:53.932 --> 00:00:56.221 Oni će naposletku da se rasprše do vašeg uha, 00:00:56.221 --> 00:00:58.790 koje će ih pretvoriti u električne impulse 00:00:58.790 --> 00:01:01.925 koje vaš um prepoznaje kao zvuk. 00:01:01.925 --> 00:01:06.482 Visina zvuka zavisi od frekvencije sabijanja. 00:01:06.482 --> 00:01:10.980 Brzo vibrirajuća žica će da uzrokuje mnogo stisnutih sabijanja, 00:01:10.980 --> 00:01:12.553 stvarajući tako visoke tonove, 00:01:12.553 --> 00:01:16.418 a spora vibracija proizvodi niske tonove. 00:01:16.418 --> 00:01:19.682 Četiri stvari utiču na frekvenciju vibrirajuće žice: 00:01:19.682 --> 00:01:24.210 dužina, zategnutost, gustina i debljina. 00:01:24.210 --> 00:01:27.030 Tipične gitarske žice su sve iste dužine 00:01:27.030 --> 00:01:31.524 i slično su zategnute, ali im debljina i gustina variraju. 00:01:31.524 --> 00:01:35.991 Deblje žice vibriraju sporije, proizvodeći niže tonove. 00:01:35.991 --> 00:01:37.992 Svaki put kada trgnete žicu, 00:01:37.992 --> 00:01:40.747 vi zapravo stvarate nekoliko stojećih talasa. 00:01:40.747 --> 00:01:44.981 Imamo prvi osnovni talas, koji određuje visinu note, 00:01:44.981 --> 00:01:47.528 ali imamo i talase koje zovemo harmonicima, 00:01:47.528 --> 00:01:51.339 čije su frekvencije umnošci osnovne frekvencije. 00:01:51.339 --> 00:01:57.055 Svi ovi talasi se udružuju kako bi obrazovali složen talas bogatog zvuka. 00:01:57.055 --> 00:02:01.448 Promena načina na koji trzate žicu utiče na harmonike koje dobijate. 00:02:01.448 --> 00:02:03.185 Ako žicu trzate blizu središta, 00:02:03.185 --> 00:02:07.103 uglavnom dobijate osnovni ton i neobične višestruke harmonike, 00:02:07.103 --> 00:02:10.076 koji imaju trbuhe na središtu žice. 00:02:10.076 --> 00:02:14.358 Ako je trzate blizu mosta, uglavnom dobijate ravne višestruke harmonike 00:02:14.358 --> 00:02:16.410 i zvonkiji zvuk. 00:02:16.410 --> 00:02:22.257 Poznata zapadna skala se bazira na nizu harmonika vibrirajuće žice. 00:02:22.257 --> 00:02:27.261 Kada čujemo jednu notu odsviranu s drugom koja ima tačno dvostruko veću frekvenciju, 00:02:27.261 --> 00:02:29.195 to je prvi harmonik, 00:02:29.195 --> 00:02:33.203 pošto zvuče tako harmonično dodeljujemo im isto slovo, 00:02:33.203 --> 00:02:36.930 a razliku među njima definišemo kao oktavu. 00:02:36.930 --> 00:02:40.115 Ostatak skale je uguran u tu oktavu, 00:02:40.115 --> 00:02:42.102 podeljenu na dvanaest polustepena 00:02:42.102 --> 00:02:48.039 gde je frekvencija svakog za 2^(1/12) viša od prethodnog. 00:02:48.039 --> 00:02:51.290 Taj faktor određuje udaljenost pragova. 00:02:51.290 --> 00:02:57.115 Svaki prag deli preostalu dužinu žice za 2^(1/12), 00:02:57.115 --> 00:03:00.581 na taj način se frekvencija uvećava za pola stepena. 00:03:00.581 --> 00:03:02.601 Instrumenti bez pragova, poput violina, 00:03:02.601 --> 00:03:06.926 olakšavaju stvaranje beskonačnih frekvencija između svake note, 00:03:06.926 --> 00:03:10.519 ali je i izazov svirati u štimu. 00:03:10.519 --> 00:03:12.581 Broj žica i njihovo štimovanje 00:03:12.581 --> 00:03:15.793 su prilagođeni akordima koje volimo da sviramo 00:03:15.793 --> 00:03:17.980 i fiziologiji naših ruku. 00:03:17.980 --> 00:03:20.863 Oblici i materijali gitara takođe mogu da variraju 00:03:20.863 --> 00:03:24.527 i menjaju prirodu i zvuk vibracija. 00:03:24.527 --> 00:03:27.206 Sviranje dve ili više žica istovremeno 00:03:27.206 --> 00:03:29.555 vam omogućava da stvarate nove zvučne obrasce, 00:03:29.555 --> 00:03:32.205 poput akorda i drugih zvučnih efekata. 00:03:32.205 --> 00:03:36.279 Na primer, kada svirate dve note čije su frekvencije približne, 00:03:36.279 --> 00:03:41.605 one se udružuju kako bi stvorile zvučni talas čije amplitude rastu i opadaju, 00:03:41.605 --> 00:03:46.500 stvarajći efekat lupkanja koji gitaristi zovu bitom. 00:03:46.500 --> 00:03:49.506 A električne gitare vam pružaju dodatni prostor za igru. 00:03:49.506 --> 00:03:51.692 Vibracije i dalje nastaju na žicama, 00:03:51.692 --> 00:03:55.931 ali ih potom magneti prevode u električne signale 00:03:55.931 --> 00:03:59.084 i odašiljaju do zvučnika kako bi se stvorili zvučni talasi. 00:03:59.084 --> 00:04:00.909 Između magneta i zvučnika, 00:04:00.909 --> 00:04:04.675 moguće je obraditi talas na više načina, 00:04:04.675 --> 00:04:11.758 da bi stvorili efekte, poput: distorzije, overdrajva, waha, kašnjenja i flangera. 00:04:11.758 --> 00:04:16.139 A kako ne biste pomislili da je fizika muzike jedino korisna u svetu zabave, 00:04:16.139 --> 00:04:18.059 pazite ovo. 00:04:18.059 --> 00:04:20.822 Neki fizičari smatraju da je sve u univerzumu 00:04:20.822 --> 00:04:26.892 stvoreno zahvaljujući harmoničnom nizu veoma sićušnih, veoma nategnutih struna. 00:04:26.892 --> 00:04:29.468 Da li bi naša celokupna stvarnost 00:04:29.468 --> 00:04:33.770 mogla da bude produženi solo nekakvog kosmičkog Džimija Hendriksa? 00:04:33.770 --> 00:04:39.125 Očito, ima u strunama mnogo više od onoga što dopire do ušiju.