Čestitamo!
Upravo ste dobili na lutriji,
samo što nagrada nije gotovina
ili luksuzno krstarenje.
Nagrada je pozicija u
zakonodavnom tijelu vaše zemlje.
I vi niste jedini sretni dobitnik.
Svi vaši kolege zakonodavci
izabrani su na isti način.
Ovo biste mogli smatrati
čudnim načinom za vođenje vlade,
a kamoli demokracije.
Izbori su utjelovljenje
demokracije, zar ne?
Pa, stari Atenjani, koji su skovali
tu riječ, imali su drugačije mišljenje.
Zapravo, izbori su imali
tek malu ulogu u atenskoj demokraciji,
dok se većina pozicija popunjavala
nasumičnim odabirom građana dobrovoljaca.
Za razliku od danas uobičajenih
reprezentativnih demokracija,
gdje glasači izabiru vođe kako bi
u njihovo ime donosili zakone i odluke,
Atena u 5. st. pr. Kr.
bila je direktna demokracija
koja je poticala široku participaciju
kroz princip ho boulomenos,
ili "svatko tko želi".
To znači da je svaki od otprilike
30 000 građana s pravom glasa
mogao prisustvovati ecclesiji,
općoj skupštini koja se održavala
nekoliko puta mjesečno.
U načelu, svaki od otprilike 6000 građana,
koliko bi ih došlo na svaku sjednicu,
imao je pravo obratiti se
svojim sugrađanima,
predložiti zakon,
ili podignuti javnu tužbu.
Naravno, gomila od 6000 ljudi
koji svi pokušavaju istovremeno govoriti
ne bi mogla činiti efikasnu vladu.
Zato se atenski sustav također oslanjao
i na upravno vijeće od 500 članova,
zvano boule,
kako bi postavilo dnevni red i
evaluiralo prijedloge,
uz stotine porotnika i magistrata
koji su se bavili pravnim poslovima.
Umjesto da su bili
izabrani ili postavljeni,
ljudi na tim pozicijama
bili su odabrani ždrijebom.
Ovaj proces nasumične selekcije
poznat je kao sorticija.
Jedine pozicije koje
su se popunjavale izborima
bile su one za koje se smatralo
da zahtijevaju stručnost,
poput generalskih pozicija.
No, one su smatrane aristokratskima,
što je značilo vladavinu najboljih,
nasuprot demokracijama,
vladavinama mnogih.
Kako se ovaj sustav razvio?
Demokracija je nastala u Ateni nakon dugih
perioda društvenih i političkih tenzija,
obilježenih sukobom među plemićima.
Moći koje su nekoć
bile ograničene na elite,
poput govora u skupštini
i uvažavanja glasova,
proširene su na obične građane.
I mogućnost običnih građana
da adekvatno izvrše ove zadaće
postala je središnja značajka
demokratske ideologije Atene.
Umjesto tek privilegija,
građanska participacija
bila je dužnost svih građana,
dok su odabir ždrijebom i stroge
granice mandata prevenirale formiranje
vladajućih klasa ili političkih partija.
Prema standardima 21. stoljeća,
atenska vladavina mnogih
isključivala je ogroman broj ljudi.
Ženama, robovima i strancima
bilo je zanijekano puno državljanstvo,
a kada isključimo
one premlade da bi služili,
broj Atenjana s pravom glasa pada
na tek 10-20% ukupne populacije.
Neki antički filozofi,
uključujući Platona,
odbacivali su ovakav oblik demokracije
kao anarhičan i predvođen budalama.
No, danas ta riječ ima
toliko pozitivne asocijacije
da veoma različiti režimi
tvrde da je utjelovljuju.
Istovremeno, neki dijele Platonov
skepticizam u pogledu mudrosti masa.
Mnoge moderne demokracije
nastoje pomiriti ovaj konflikt
tako što građani biraju
one koje smatraju kvalificiranima
da bi donosili zakone u njihovo ime.
No, to stvara nove probleme,
uključujući utjecaj bogatstva
i pojavu profesionalnih političara
s interesima različitim
od njihovih birača.
Bi li oživljavanje izbora ždrijebom
moglo voditi do efikasnije vlade
pomoću raznovrsnije i reprezentativnije
skupine zakonodavaca?
Ili moderna politička služba,
poput atenskog vojnog zapovjedništva,
zahtijeva specijalizirano
znanje i vještine?
Vjerojatno se ne biste trebali nadati
da ćete osvojiti mjesto
u vladi vaše zemlje.
No, ovisno o tome gdje živite,
možete ipak biti izabrani
da sudjelujete u poroti,
vijeću građana,
ili deliberativnom glasanju,
što su sve primjeri kako
demokratski princip u pozadini sorticije
živi i danas.