U islamskoj kulturi,
geometrija je prisutna svuda.
Možete je pronaći u džamijama,
medresama, palatama i domovima.
Ova tradicija je otpočela u 8. veku n.e.
tokom rane istorije islama,
kada su majstori preuzeli postojeće motive
iz rimske i persijske kulture
i razvili ih u nove oblike
vizuelnog izražavanja.
Ovaj period istorije
bio je zlatno doba islamske kulture,
tokom koga su mnoga postignuća
prethodnih civilizacija
očuvana i nastavila da se razvijaju,
što je imalo za rezultat značajne napretke
u naučnom izučavanju i matematici.
Uz ovo je bila prisutna
sve sofisticiranija upotreba apstrakcije
i složene geometrije
u islamskoj umetnosti,
od komplikovanih cvetnih motiva
koji su krasili tepihe i tkanine,
do šara na pločicama
koje kao da se beskonačno ponavljaju,
podstičući na divljenje
i razmišljanje o večnom poretku.
Uprkos izuzetnoj složenosti ovih šara,
one se mogu sačiniti
samo pomoću šestara za crtanje krugova
i lenjira za linije unutar njih,
a iz tih jednostavnih alatki proizilazi
kaleidoskopska raznovrsnost dezena.
Dakle, kako to funkcioniše?
Pa, sve počinje od kruga.
Prva velika odluka je kako ga podeliti.
Većina šara deli krug na četiri,
pet ili šest jednakih delova.
Svaka podela dovodi do posebnih dezena.
Postoji jednostavan način da se ustanovi
da li je šara zasnovana na četvorostrukoj,
petostrukoj
ili šestostrukoj simetriji.
Većina sadrži zvezde
koje okružuju oblici poput latice.
Prebrojavanje krakova
koji izlaze iz zvezde
ili latica oko nje,
govori nam u koju kategoriju šara spada.
Zvezda sa šest krakova,
ili ona koja je okružena sa šest latica,
pripada šestostrukoj kategoriji.
Ona sa osam latica pripada
četvorostrukoj kategoriji i tako dalje.
Postoji još jedan tajni sastojak
u ovim šarama -
polazna mreža.
Nevidljiva, ali suštinska za svaku šaru,
mreža pomaže da se ustanovi
razmera kompozicije
pre nego što se započne sa radom,
održava preciznost šablona
i olakšava pronalaženje
novih neverovatnih obrazaca.
Hajde da pogledamo primer
toga kako se ovi elementi uklapaju.
Počećemo sa krugom unutar kvadrata
i podeliti ga na osam jednakih delova.
Zatim možemo da nacrtamo
par ukrštenih linija
i preko njih nacrtamo još dve.
Ove linije se nazivaju
linije konstrukcije,
a odabirom skupa njihovih delova,
obrazujemo osnovu
našeg ponavljajućeg šablona.
Mnogo različitih šara je moguće napraviti
iz istih linija konstrukcije
samo pomoću odabira različitih delova.
Celovita šara se konačno javlja
kada napravimo mrežu
sa mnogo ponavljanja ovog obrasca
u procesu koji se naziva teselacija.
Odabirom različite grupe
linija konstrukcije,
možda bismo stvorili ovaj obrazac
ili ovaj.
Mogućnosti su gotovo neograničene.
Možemo pratiti iste korake
da bismo sačinili šestostruke šare
crtanjem linija konstrukcije
preko kruga podeljenog na šest delova,
a zatim izvršimo teselaciju
da bismo napravili nešto ovako.
Evo još jedne šestostruke šare
koja je vekovima prisutna
u celom islamskom svetu,
uključujući Marakeš, Agru,
Koniju i Alhambru.
Četvorostruke šare
staju u kvadratnu mrežu,
a šestostruke u šestougaonu mrežu.
Petostruke šare su, međutim,
problematičnije za tesalaciju
jer petougaonici
ne ispunjavaju površinu uredno,
pa umesto da se napravi
cela šara od petougaonika,
moraju se dodati drugi oblici
da se napravi nešto
što se može ponavljati,
što ima za rezultat šare
koje mogu delovati začuđujuće složeno,
ali ih je ipak relativno lako napraviti.
Osim toga, teselacija nije ograničena
na jednostavne geometrijske oblike,
kao što pokazuje delo M. K. Ešera.
Mada islamska geometrijska tradicija šara
nema običaj da upotrebljava
elemente poput riba i lica,
ona često koristi nekoliko oblika
da bi sačinila složene šare.
Ova tradicija, stara više od 1000 godina,
upotrebila je osnovnu geometriju
da bi proizvela dela koja su složena,
ukrasna i prijatna oku.
Ovi majstori dokazuju
koliko je toga moguće
sa nešto umetničke intuicije,
kreativnosti, posvećenosti
i dobrim šestarom i lenjirom.