Tehnologija koja će verovatno imati najveći uticaj na narednih nekoliko decenija je stigla. To nisu društveni mediji. To nisu veliki podaci. Nije u pitanju robotika. Čak nije ni veštačka inteligencija. Iznenadiće vas saznanje da se radi o tehnologiji koja je u osnovi digitalnih valuta kao što je bitkoin. Naziva se blokčejn. Blokčejn. Nije najzvučnija reč na svetu, ali verujem da je to sada sledeća generacija interneta, i da daje velika obećanja svakom poslu, svakom društvu i svakome od vas pojedinačno. Znate, proteklih nekoliko decenija, imali smo internet informacija. Kada vam pošaljem imejl, fajl Pauer Pointa ili bilo šta, zapravo vam ne šaljem original, već vam šaljem kopiju. To je sjajno. To je demokratizovana informacija. Međutim, kada se radi o imovini - o stvarima kao što je novac, finansijska sredstva kao što su akcije i obveznice, poeni za lojalnost, intelektualna svojina, muzika, umetnost, birački glasovi, kredit za ugljenik i ostala sredstva - slanje kopije je veoma loša ideja. Ako vam pošaljem 100 dolara, vrlo je važno da novac više nije kod mene - (Smeh) tako da ne mogu da vam ga pošaljem. To su kriptografi dugo nazivali problem „dvostruke potrošnje“. Danas se potpuno oslanjamo na velike posrednike kao što su banke, vlada, velike kompanije društvenih medija, kompanije za kreditne kartice itd. da bismo uspostavili poverenje u našu ekonomiju. Ovi posrednici izvršavaju logiku svih poslova i transakcija svake vrste razmene, od dokazivanja autentičnosti, identifikacije ljudi, do kliringa, izmirenja i vođenja evidencije. Sve u svemu, prilično dobro obavljaju posao. Međutim, postoje problemi u porastu. Za početak, centralizovani su. To znači da se mogu hakovati, i sve više ih hakuju - JP Morgan, federalna vlada SAD-a, LinkedIn, Houm Dipo i drugi su to otkrili na teži način. Odstranjuju milijarde ljudi iz svetske ekonomije, na primer, ljude koji nemaju dovoljno novca da bi imali račun u banci. Oni usporavaju stvari. Za imejl može biti potrebna sekunda da se pošalje širom sveta, ali može potrajati nekoliko dana ili nedelja dok se novac ne pokrene kroz bankarski sistem u okviru jednog grada. Oni uzimaju znatnu količinu dobiti - 10 do 20 posto samo da bi poslali novac u drugu zemlju. Zaplene naše podatke, a to znači da od njih ne možemo ostvarivati zaradu niti ih koristiti da bolje upravljamo svojim životom. Naša privatnost je podrivena. A najveći problem je što su, sve u svemu, asimetrično prisvojili obilje darova digitalnog doba - imamo stvaranje bogatstva, ali i društvenu nejednakost u porastu. Šta ako ne bi postojao samo internet informacija, kako bi bilo kada bi postojao internet vrednosti - neka vrsta ogromnog, globalnog, raspodeljenog registra koji cirkuliše na milionima kompjutera i dostupan je svima, a gde bi se svaka vrsta imovine, od novca do muzike, mogla skladištiti, premeštati, sa njom se vršiti transakcije, razmenjivati i upravljati, sve to bez moćnih posrednika? Šta ako bi postojao domaći medijum za vrednost? Pa, 2008. godine se srušila finansijska industrija i, možda u pravi čas, anonimna osoba ili osobe po imenu Satoši Nakamoto stvorio je dokument u kome je razvio protokol za digitalni novac koji je u osnovi koristio kriptovalutu zvanu bitkoin. Ta kriptovaluta je omogućila ljudima da uspostave poverenje i vrše transakcije bez trećeg lica. Ovaj naizgled jednostavan čin aktivirao je iskru koja je zapalila svet, zbog koje su svi postali uzbuđeni, užasnuti ili na drugi način zainteresovani na mnogim mestima. Nemojte da vas zbunjuje bitkoin - to je stvar od vrednosti; raste i pada, a to bi trebalo da vas zanima ako ste špekulant. Šire gledano, to je kriptovaluta. To nije dekretna valuta koju kontroliše država, a to je od većeg značaja. Ono što je zaista zanimljivo ovde jeste tehnologija koja se nalazi u osnovi. Naziva se blokčejn. Sada prvi put u ljudskog istoriji ljudi sa svih strana mogu verovati jedni drugima i međusobno vršiti transakcije. Poverenje ne uspostavlja neka velika institucija već saradnja, kriptografija i izvestan pametni kod. Pošto je poverenje prirodno za tehnologiju, ovo nazivam „protokol poverenja“. Verovatno se pitate: „Kako to funkcioniše?“ Pošteno. Imovina - digitalna sredstva poput novca, do muzike i svega između - ne čuvaju se na nekom glavnom mestu, već su raspodeljena u okviru globalnog registra, koristeći najviši nivo kriptografije. Kada se transakcija izvrši, to se objavljuje na globalnom nivou, na milionima kompjutera. Tamo negde, širom sveta, postoji grupa ljudi koji se zovu „rudari“. To su rudari bitkoina. Imaju ogromnu računarsku snagu na dohvat ruke - 10 do 100 puta veću od celokupne moći Gugla širom sveta. Ti rudari mnogo rade. Svakih deset minuta, poput otkucaja srca mreže, stvara se blok koji sadrži sve transakcije od prethodnih 10 minuta. Zatim rudari prionu na posao, pokušavajući da reše neke teške probleme. Oni se nadmeću. Prvi rudar koji otkrije istinu i potvrdi blok bude nagrađen digitalnom valutom, a to je, u slučaju bitkoinovog blokčejna, bitkoin. A zatim, a ovo je ključni deo, taj blok je povezan sa prethodnim blokom i blokom pre njega da bi stvorili lanac blokova. Svaki od njih dobije oznaku sa vremenom, poput digitalnog pečatiranja voskom. Tako ako bih hteo da hakujem blok i, recimo, da vama i vama platim istim novcem, morao bih da hakujem taj blok, plus sve prethodne blokove, čitavu istoriju razmene na tom blokčejnu, ne samo na jednom kompjuteru već na milionima kompjutera, istovremeno, koristeći najviše nivoe enkripcije imajući u vidu najmoćniji kompjuterski izvor na svetu koji me posmatra. Teško je to obaviti. Ovo je beskonačno bezbednije od kompjuterskih sistema koje imamo danas. Blokčejn. Tako funkcioniše. Bitkoinov blokčejn je samo jedan. Postoji ih mnogo. Itirijumov blokčejn je razvio Kanađanin po imenu Vitalik Buterin. Ima 19 godina i njegov blokčejn ima neke izuzetne sposobnosti. Jedna od njih je da možete sačiniti pametne ugovore. To je otprilike onako kao što i zvuči. To je ugovor koji se samoizvršava, a ugovor reguliše primenjivanje, upravljanje, izvršavanje i uplatu - ugovor na neki način ima bankovni račun - sporazuma između ljudi. Danas na itirijumovom blokčejnu postoje projekti na putu da urade sve, od stvaranja nove zamene za berzu do stvaranja novog modela demokratije u kome bi političari odgovarali građanima. (Aplauz) Kako bismo razumeli kakvu će radikalnu promenu ovo doneti, pogledajmo jednu industriju, finansijske usluge. Prepoznajete li ovo? Mašina Ruba Goldberga. To je smešno komplikovana mašina koja radi nešto veoma jednostavno, kao što je razbijanje jajeta ili zatvaranje vrata. Pa, nekako me podseća na industriju finansijskih usluga, iskreno. Mislim, provučete karticu u prodavnici na uglu i bitski protok se kreće kroz desetine kompanija, od kojih svaka ima sopstveni računarski sistem, a neki od njih su mejnfrejmovi iz '70-ih, stariji od mnogih ljudi u ovoj prostoriji, i tri dana kasnije se dešava poravnanje. Sa blokčejnovom finansijskom industrijom, ne bi bilo poravnanja, jer su plaćanje i poravnanje ista aktivnost. To je samo sitniš u registru. Tako su Vol Strit i svi širom sveta, finansijska industrija je veoma uskomešana zbog ovoga, pitajući se da li može biti zamenjena ili kako da prigrlimo ovu tehnologiju radi uspeha. Zašto bi vas bilo briga? Pa, dopustite da objasnim neke primene. Prosperitet. Prva era interneta, interneta informacija, donela nam je bogatstvo ali ne i zajednički prosperitet, jer je društvena nejednakost u porastu. To je u srcu celokupnog besa, ekstremizma, protekcionizma, ksenofobije i gorih stvari koje viđamo u porastu u današnjem svetu. Bregzit je najskoriji primer. Da li bismo mogli razviti neke nove pristupe ovom problemu nejednakosti? Jer, jedini pristup danas je da se preraspodeli bogatstvo, oporezuje narod i pronese se više okolo. Možemo li unapred raspodeliti bogatstvo? Možemo li promeniti način na koji bogatstvo uopšte nastaje demokratizacijom stvaranja bogatstva, angažovanjem više ljudi u ekonomiji, a zatim obezbeđivanjem da dobijaju poštenu nadoknadu? Dozvolite da objasnim pet načina na koje se ovo može sprovesti. Broj jedan - da li ste znali da 70 posto ljudi u svetu koji poseduju zemljište ima malo prava na njega? Tako, ako imate malu farmu u Hondurasu, neki diktator dođe na vlast i kaže: „Znam da imaš papir koji kaže da poseduješ svoju farmu, ali vladin kompjuter kaže da moj prijatelj poseduje tvoju farmu.“ Ovo se dešavalo u ogromnoj meri u Hondurasu, a taj problem postoji svuda. Hernando De Soto, veliki latinoamerički ekonomista, kaže da je ovo svetski problem broj jedan u pogledu ekonomske pokretljivosti, što je važnije od posedovanja bankovnog računa, jer ako nemate važeće pravo na svoju zemlju, ne možete je založiti i ne možete praviti planove za budućnost. Zato kompanije danas sarađuju sa vladama da bi postavile na blokčejn pravo na zemljište. Kada se nađe tamo, to je nepromenljivo. Ne možete ga hakovati. Ovo stvara uslove za napredak za potencijalno milijarde ljudi. Drugo, mnogi pisci govore o Uberu, Er-bi-en-biju, Taskrabitu, Liftu i tako dalje, kao o delu ekonomije deljenja. Ovo je veoma moćna ideja, da se slični ljudi mogu okupiti, stvoriti i podeliti bogatstvo. Moje gledište je da ove kompanije u stvari ne dele. Zapravo, uspešne su upravo zato što ne dele. One udružuju usluge i prodaju ih. Šta bi bilo kada bi, umesto da Er-bi-en-bi bude korporacija sa 25 milijardi dolara, postojala raspodeljena aplikacija na blokčejnu, nazvaćemo je Bi-er-bi-en-bi, a nad kojom bi u suštini imali vlasništvo svi ljudi koji imaju sobu za iznajmljivanje. Kada neko želi da iznajmi sobu, odu na bazu podataka blokčejna i prelista sve kriterijume, to im pomogne da nađu pravu sobu, a zatim im blokčejn pomogne oko sklapanja ugovora, identifikuje drugu stranu, rukovodi uplatama samo kroz digitalne uplate - ugrađene su u sistem. Čak se bavi i reputacijom, jer ako ona oceni sobu sa pet zvezdica, ta soba je tamo, ocenjena je i to je nepromenljivo. Dakle, remetioci velike ekonomije deljenja u Silicijumskoj dolini bi se mogli poremetiti, a to bi bilo dobro za prosperitet. Broj tri - najveći priliv sredstava iz razvijenog sveta ka zemljama u razvoju nisu korporativna ulaganja, a to čak nije ni strana pomoć. To su doznake iz inostranstva. U pitanju je globalna dijaspora; ljudi su napustili zemlju svojih predaka i šalju novac svojim porodicama kod kuće. To je 600 milijardi dolara godišnje i u porastu je, a te ljude pelješe. Anali Domingo je kućna pomoćnica. Živi u Torontu i svakoga meseca odlazi u poslovnicu Vestern Juniona sa nešto gotovine da bi poslala doznake svojoj mami u Manili. To je košta oko 10 posto; potrebno je četiri do sedam dana da novac tamo stigne; njena mama nikada ne zna kada će stići. Oduzima joj pet sati nedeljno da to uradi. Pre šest meseci, Anali Domingo je upotrebila blokčejn aplikaciju zvanu Abra. Sa svog mobilnog telefona je poslala 300 dolara. Otišlo je direktno na mobilni uređaj njene mame, bez posrednika. Kada je njena mama pogledala svoj mobilni - poput Uberovog interfejsa je, tu su Abrini „blagajnici“ koji se kreću okolo. Ona klikne na blagajnika koji ima pet zvezdica, a koji je udaljen samo sedam minuta. Tip se pojavi na vratima, da joj filipinske pezose i ona ih stavlja u novčanik. Cela stvar je trajala nekoliko minuta i koštala ju je dva posto. Ovo je velika prilika za prosperitet. Broj četiri - najmoćnija imovina digitalnog doba su podaci. Podaci su zaista nova kategorija imovine, možda veća od prethodnih kategorija, kao zemljište u agrarnoj privredi, industrijski pogon, ili čak novac. Svi vi, mi stvaramo te podatke. Mi stvaramo tu imovinu i ostavljamo trag digitalnih mrvica za sobom dok se krećemo kroz život. Te mrvice se sakupljaju u vaš odraz, vašu virtuelnu ličnost. Vaša virtuelna ličnost može znati više o vama nego što vi znate, jer se ne možete setiti šta ste kupili ili rekli pre godinu dana, niti koja je bila vaša tačna lokacija pre godinu dana. A vašu virtuelnu ličnost ne posedujete vi; to je veliki problem. Danas postoje kompanije koje rade na tome da stvore identitet u crnoj kutiji, vašu virtuelnu ličnost koju vi posedujete. Ta crna kutija se kreće sa vama dok putujete svetom i veoma je škrta. Daje samo delić informacije koji je neophodan da se nešto uradi. Pri većini transakcija, prodavac čak ni ne mora da zna ko ste. Samo treba da zna da je dobio uplatu. Zatim avatar čisti sve te podatke i omogućava vam da ih unovčite. To je sjajna stvar jer nam takođe može pomoći da zaštitimo privatnost, a privatnost je osnova slobodnog društva. Hajde da vratimo vrednosti koje stvaramo pod svoju kontrolu, gde možemo imati vlasništvo nad svojim identitetom i odgovorno upravljati njime. Konačno - (Aplauz) Konačno, broj pet - postoji znatan broj kreatora sadržaja koji ne dobijaju poštenu nadoknadu jer je uništen sistem za intelektualnu svojinu. Uništilo ga je prvo doba interneta. Uzmite muziku. Muzičarima ostaju mrvice na kraju čitavog lanca ishrane. Znate, ako ste tekstopisac pre 25 godina i napišete pesmu koja je hit, dobije milion singlova, mogli ste dobiti honorar od oko 45 000 dolara. Danas, ako ste tekstopisac i napišete pesmu koja je hit, dobije milione preslušavanja, ne dobijate 45 hiljada, dobijete 36 dolara, dovoljno da kupite finu picu. Imodžen Hip, pevačica i tekstopisac, dobitnica Gremija, sada postavlja muziku u blokčejn ekosistem. Naziva ga „Micelija“. Ta muzika ima pametan ugovor kojim je obuhvaćena i ta muzika štiti njena prava na intelektualnu svojinu. Želite da poslušate pesmu? Besplatno je, ili možda nekoliko mikrocenti koji odlaze na digitalni račun. Ako želite da stavite pesmu u svoj film, to je drugo, i naznačena su prava intelektualne svojine. Želite da napravite melodiju za mobilni? To je drugačije. Ona opisuje kako pesma postaje posao. Nalazi se na toj platformi promovišući samu sebe, štiteći prava autora, a pošto pesma ima sistem uplate u smislu bankovnog računa, sav novac odlazi umetniku i oni kontrolišu industriju umesto tih moćnih posrednika. E, sad, ovo - (Aplauz) Ovo nije samo za tekstopisce, već za bilo koje kreatore sadržaja, kao što je umetnost, pronalasci, naučna otkrića, novinari. Postoje raznorazni ljudi koji ne dobijaju pravičnu nadoknadu, a sa blokčejnom će biti u mogućnosti da zatrpaju blokčejn novcem, a to je sjajna stvar. Dakle, ovo je pet prilika od desetine da se reši jedan problem, prosperitet, a to je jedan od bezbroj problema na koje se blokčejnovi mogu primeniti. Naravno, tehnologija ne stvara prosperitet, već ljudi. No, ono što vam predočavam je da je, još jednom, duh tehnologije pobegao iz boce i prizvala ga je nepoznata osoba ili osobe u ovo nesigurno vreme ljudske istorije, a pruža nam drugi pokušaj, drugu priliku da iznova ispišemo mrežu ekonomske moći i stari poredak stvari, kao i da rešimo neke od najtežih problema sveta, ako budemo voljni za to. Hvala. (Aplauz)