Rođen sam i odrastao u Sierra Leoneu,
maloj i jako lijepoj zemlji
u zapadnoj Africi,
zemlji bogatoj prirodnim resursima,
ali i kreativnim talentima.
Osim toga, Sierra Leone je ozloglašena
zbog desetljeća dugog pobunjeničkog rata u 90.-ima
kada su cijela sela spaljena.
Procjenjuje se da je 8,000 muškaraca, žena i djece
imalo amputirane ruke i noge tijekom ovog razdoblja.
Kako smo moja obitelj i ja bježali na sigurno
od jednog od ovih napada kada sam imao oko 12 godina,
odlučio sam da ću učiniti sve što mogu
kako bih osigurao da moja djeca
ne prođu kroz ista iskustva kao i mi.
Oni će, naime, biti dio Sierra Leone
gdje rat i amputacije
nisu više dio strategije za stjecanje moći.
Dok sam gledao ljude koje sam znao, voljene,
kako se oporavljaju od ovog pustošenja
jedna stvar koja me je duboko uznemirila
je da mnogi od amputiranih u zemlji
ne žele koristiti svoje proteze.
Razlog, koji sam tek trebao otkriti,
bio je da su njihovi prostetički nastavci
bili bolni jer im nisu dobro pristajali.
Prostetički nastavak je dio
u koji amputirani umeće batrljak
i koji ga povezuje s prostetičkim zglobom.
Čak i u razvijenim zemljama
potrebno je razdoblje od tri tjedna, češće godine,
da pacijent dobije udoban nastavak, ako i ikad.
Prostetičari još uvijek koriste uobičajene postupke
kao što je kalupljenje i lijevanje
kako bi napravili pojedinačne prostetičke nastavke.
Takav nastavak često stvara nepodnošljiv
pritisak na udove pacijenta,
ostavljajući ih s dekubitusima i žuljevima.
Nije važno
koliko je jak vaš prostetički zglob.
ako je vaš prostetički nastavak neudoban,
nećete koristit vašu nogu,
i to je jednostavno neprihvatljivo u naše doba.
Dakle, jednog dana, kada sam upoznao profesora Hugha Herra
prije otprilike dvije i pol godine,
i kada me pitao znam li kako riješiti ovaj problem
rekao sam: “Ne,još ne,
ali volio bih otkriti rješenje.”
Zato sam, za moj doktorski rad u MIT Media Lab-u,
dizajnirao prilagođene prostetičke nastavke,
brzo i jeftino,
koji su mnogo udobniji
nego uobičajene proteze.
Koristio sam magnetsku rezonancu
kako bih snimio stvarni izgled pacijentove anatomije
a zatim metodu konačnih elemenata kako bih bolje predvidio
unutrašnja naprezanja i napetosti
kod normalnih sila,
i tako stvorio prostetičke nastavke za proizvodnju.
Koristili smo 3D printer kako bi stvorili
višejedinični prostetički nastavak
koji oslobađa od pritiska gdje je potrebno
ovisno o anatomiji pacijenta.
Ukratko, koristimo podatke
kako bi nove nastavke napravili brzo i jeftino.
U nedavnom pokusu završili smo,
na Media Lab-u
s jednim od naših pacijenata, američkim veteranom
koji je amputiran prije oko 20 godina
i nosio na desetke nogu,
rekao je za jedan od isprintanih dijelova
“Tako je mekano, kao hodanje po jastucima
i stvarno seksi.”
(Smijeh)
Invalidnost u naše doba
ne bi trebala sprječavati nikoga
da živi ispunjenim životom.
Moja nada i želja je da se alati i postupci
koje razvijamo u našoj istraživačkoj skupini
mogu koristiti kako bi se stvorile vrlo funkcionalne proteze
za one koji ih trebaju.
Za mene, mjesto početka ozdravljenja duša
onih koji su pogođeni ratom i bolestima
je stvaranje udobnih i pristupačnih sučelja
za njihova tijela.
Bilo to u Sierra Leoneu ili u Bostonu
nadam se da ovo ne samo vraća
nego i mijenja mišljenje o ljudskim mogućnostima.
Hvala lijepa.
(Pljesak)