Više od stoljeća nakon prvog pojavljivanja u maglovitim petrolejkama osvijetljenim ulicama Viktorijanskog Londona, Sherlock Holmes je univerzalno prepoznatljiv. Čak su mu i odjeća i dodaci poznati: Inverness plašt, lovačka kapa, i lula od tikovine, i likovi kao njegov najbolji prijatelj i cimer Doktor Watson, zakleti suparnik Moriarty, i domaćica Gđa. Hudson postali su dio popularne svijesti, kao i njegove nevjerojatne, nepogrešive moći dedukcije korištene u ime zakona, njegovo korištenje droge, i njegova uzrečica: "Elementarno, dragi Watsone." A ipak većina ovih najprepoznatljivijih osobina Holmesa ne pojavljuje se u originalnim knjigama Arthur Conana Doylea. Doyleov veliki detektiv rješava zločine na svakakve načine, ne samo koristeći dedukciju. Špekulira, i pogađa, i redovno radi krive pretpostavke. Nadalje, gospođa Hudson je rijetko spomenuta, nitko ne kaže:"Elementarno, dragi Watsone" i detektiv i pomoćnik žive odvojeno većinu vremena. Moriarty, veliki zlikovac, pojavljuje se samo u dvije priče, detektivova uporaba droga nije učestala nakon prve dvije knjige, i Holmes se rijetko koristi engleskim pravnim sustavom. Rađe primjenjuje vlastti oblik prirodne pravde umjesto praćenja slova zakona. Napokon, najupečatljiviji elementi Holmesove legende također nisu Doyleovi. Lovačka kapa i plašt prvi su put smišljeni od Sidneya Pageta, prvog ilustratora, a zavijena lula odabrana je od američkog glumca Williama Gilletea tako da mu publika jasnije može vidjeti lice na pozornici, i fraza: "Elementarno, dragi Watsone," stvorio je autor i humorist P.G. Wodehouse. Pa tko je zapravo Sherlock Holmes? Tko je pravi veliki detektiv i gdje ćemo ga naći? Puristi bi odgovorili da je originalni Sherlock inspiriran sveučilišnim mentorom Arthura Conana Doylea, Dr. Josephom Bellom onaj pravi. Ali činjenica ostaje da je ta verzija Sherlocka zasjenjena čistim obimom interpretacije, ostavljajući Doyleovog detektiva potpuno neprepoznatljivim. Tako da je tu još jedan, složeniji, ali više zadovoljavajući odgovor na to pitanje, no da bi do toga došli, prvo moramo vidjeti sve interpertacije velikog detektiva. Od prve priče 1887., nastale su tisuće adaptacija Holmesa, čineći ga možda najadaptiranijim izmišljenim likom na svijetu. Proces je počeo Viktorijanskim adaptacijama na pozornici i ubrzao se pojavljivanjem filma. Postojalo je više od 100 filmskih adaptacija Holmesa u prva dva desetljeća dvadesetog stsoljeća samog. I od onda, je tiskano još tisuće i na filmu, televiziji, pozornici, i radiu. Holmesa su reinterpretirali ljudi posvuda, na zapanjujuće, i često proturječne načine. Ove adaptacije demonstriraju Holmesovu popularnost i njegovu poslušnost. Na primjer, glumio je u puno protunacističkih propaganda filmova tijekom Drugog svjetskog rata. I Winston Churchill i Franklin Delano Roosevelt bili su entuzijasti, a potonji se pridružio Baker Street Irregulars, društvu obožavatelja Holmesa, i dao je nadimak jednom skrovištu tajne službe Baker Street. A ipak, u istom trenutku, Holmes se također pojavio u raznim njemačkim filmskim adaptacijama, neki od kojih su bili omiljeni filmovi Hitlera. Vratimo se našem pitanju. Hoće li se pravi Sherlock Holmes ustati? Istina je da ga je ovaj svijet adaptacija od njega napravio palimpsest. Sherlock je kulturalni tekst, ponovno uređen kroz vrijeme, sa svakom novom interpretacijom postaje pretpostavljen onima prije njih. To znači da Sherlock stalno evoluira, utjelovljujući ideje i vrijednosti često udaljene od onih koje prolazimo kod Conan Doylea. I nakon što svaka priča završi, Sherlock se ponovno ustaje, pomalo izmijenjen, možda, sa novim licem i svježim ponašanjem ili novim frazama, ali ipak u osnovi Sherlock, naš Sherlock.