Više od stoljeća nakon prvog pojavljivanja
u maglovitim petrolejkama osvijetljenim
ulicama Viktorijanskog Londona,
Sherlock Holmes
je univerzalno prepoznatljiv.
Čak su mu i odjeća i dodaci poznati:
Inverness plašt,
lovačka kapa,
i lula od tikovine,
i likovi kao njegov najbolji prijatelj
i cimer Doktor Watson,
zakleti suparnik Moriarty,
i domaćica Gđa. Hudson
postali su dio popularne svijesti,
kao i njegove nevjerojatne,
nepogrešive moći dedukcije
korištene u ime zakona,
njegovo korištenje droge,
i njegova uzrečica:
"Elementarno, dragi Watsone."
A ipak većina ovih
najprepoznatljivijih osobina Holmesa
ne pojavljuje se u originalnim
knjigama Arthur Conana Doylea.
Doyleov veliki detektiv rješava
zločine na svakakve načine,
ne samo koristeći dedukciju.
Špekulira, i pogađa,
i redovno radi krive pretpostavke.
Nadalje, gospođa Hudson
je rijetko spomenuta,
nitko ne kaže:"Elementarno, dragi Watsone"
i detektiv i pomoćnik žive odvojeno
većinu vremena.
Moriarty, veliki zlikovac, pojavljuje se
samo u dvije priče,
detektivova uporaba droga nije
učestala nakon prve dvije knjige,
i Holmes se rijetko koristi
engleskim pravnim sustavom.
Rađe primjenjuje vlastti oblik
prirodne pravde
umjesto praćenja slova zakona.
Napokon, najupečatljiviji elementi
Holmesove legende
također nisu Doyleovi.
Lovačka kapa i plašt
prvi su put smišljeni od Sidneya Pageta,
prvog ilustratora,
a zavijena lula odabrana je od
američkog glumca Williama Gilletea
tako da mu publika jasnije može vidjeti
lice na pozornici,
i fraza:
"Elementarno, dragi Watsone,"
stvorio je autor i humorist
P.G. Wodehouse.
Pa tko je zapravo Sherlock Holmes?
Tko je pravi veliki detektiv
i gdje ćemo ga naći?
Puristi bi odgovorili
da je originalni Sherlock
inspiriran sveučilišnim mentorom
Arthura Conana Doylea, Dr. Josephom Bellom
onaj pravi.
Ali činjenica ostaje da je ta
verzija Sherlocka zasjenjena
čistim obimom interpretacije,
ostavljajući Doyleovog detektiva
potpuno neprepoznatljivim.
Tako da je tu još jedan, složeniji,
ali više zadovoljavajući
odgovor na to pitanje,
no da bi do toga došli, prvo moramo
vidjeti sve interpertacije
velikog detektiva.
Od prve priče 1887.,
nastale su tisuće adaptacija Holmesa,
čineći ga možda najadaptiranijim
izmišljenim likom na svijetu.
Proces je počeo Viktorijanskim
adaptacijama na pozornici
i ubrzao se pojavljivanjem filma.
Postojalo je više od 100
filmskih adaptacija Holmesa
u prva dva desetljeća
dvadesetog stsoljeća samog.
I od onda, je tiskano još tisuće
i na filmu,
televiziji,
pozornici,
i radiu.
Holmesa su reinterpretirali
ljudi posvuda,
na zapanjujuće, i često
proturječne načine.
Ove adaptacije demonstriraju
Holmesovu popularnost
i njegovu poslušnost.
Na primjer, glumio je u puno
protunacističkih propaganda filmova
tijekom Drugog svjetskog rata.
I Winston Churchill
i Franklin Delano Roosevelt
bili su entuzijasti,
a potonji se pridružio
Baker Street Irregulars,
društvu obožavatelja Holmesa,
i dao je nadimak jednom skrovištu
tajne službe Baker Street.
A ipak, u istom trenutku,
Holmes se također pojavio
u raznim njemačkim filmskim adaptacijama,
neki od kojih su bili
omiljeni filmovi Hitlera.
Vratimo se našem pitanju.
Hoće li se pravi Sherlock Holmes
ustati?
Istina je da ga je ovaj svijet
adaptacija od njega napravio palimpsest.
Sherlock je kulturalni tekst,
ponovno uređen kroz vrijeme, sa svakom novom
interpretacijom postaje pretpostavljen
onima prije njih.
To znači da Sherlock stalno evoluira,
utjelovljujući ideje i vrijednosti
često udaljene
od onih koje prolazimo kod Conan Doylea.
I nakon što svaka priča završi,
Sherlock se ponovno ustaje,
pomalo izmijenjen, možda,
sa novim licem i svježim ponašanjem
ili novim frazama,
ali ipak u osnovi Sherlock,
naš Sherlock.