Dogodila se zanimljiva stvar
na mom putu da postanem briljantni,
svetski priznati neuropsiholog:
dobila sam dete.
Ali ne kažem da sam postala
briljantni, svetski neuropsiholog.
Izvini, TED.
Ali postala sam razumno vredna,
ratnica svetskog nivoa.
Jedna od mojih prijateljica
na diplomskim studijama, Mari,
je rekla: "Kim, shvatila sam.
Nije da si neurotičnija od svih ostalih,
samo si iskrenija
o tome koliko si zapravo neurotična."
Pa u duhu potpunog razotkrivanja,
donela sam nekoliko slika.
Oooo.
Samo ću reći, jul.
(Smeh)
Zakopčan
za sigurnost.
Rukavice za plivanje -
par centimetara vode.
I na kraju, u punoj opremi
za 90-minutnu vožnju na Kuper Planini.
Sada možete shvatiti o čemu pričam....
I tako, moje dete, Vender,
sada ima osam godina.
I upkros tome što je uklet
mojom atletskom nesposobnošću,
igra fudbal.
Takođe je zainteresovan i za ragbi.
Želi da nauči da vozi unicikl.
Ali zašto se ja brinem?
Jer to je ono što radim. Ono što predajem.
To izučavam. To lečim.
I znam da deca svake godine
dobijaju potres mozga.
Zapravo, svake godine, više od četiri
miliona ljudi doživi potres mozga,
i ti se podaci odnose
samo na decu ispod 14 godina
koja su pregledana na hitnoj.
I kada deca pretrpe potres mozga,
pričamo im kako su nastradali i o zvonu,
ali o čemu, zapravo, govorimo?
Pogledajmo.
Dobro. "Starski i Hač" verovatno. Da.
Dakle saobraćajna nesreća.
Šezdesetpet kilometara na sat
u fiksnu barijeru -
35 G.
Bokser teške klase
vas udara pravo u lice -
58 G.
U slučaju da ste propustili,
pogledajmo opet.
Pogledajte desnu stranu ekrana.
Šta biste rekli?
Koliko G?
Blizu.
72.
Bilo bi ludo znati,
103 G.
Prosečni uticaj potresa -
je 95 G.
Sada, kada momak s desne strane ne ustane,
znamo da je imao potres.
Ali šta je s momkom levo,
ili sportistom koji izlazi sa terena?
Kako znamo
da li je on, ili ona, pretrpeo potres?
Kako znamo
da se pravila koja zahtevaju
da budu povučeni iz igre,
da im se odobri povratak u igru,
odnose na njih?
Definicija potresa
ne zahteva gubitak svesti.
Zahteva promenu u svesti,
i to može biti bilo koji jedan
ili više simptoma,
uključujući zamućenost vida, vrtoglavicu,
zvonjavu u ušima,
veću implusivnost
i netrpeljivost nego inače.
Pa sa svim tim i koliko sam neurotična,
kako uopšte spavam?
Jer znam
da su naši mozgovi otporni.
Dizajnirani su da se oporave
od povrede.
Ako, ne daj bože,
neko od nas ovde ode i doživi potres,
većina nas bi se potpuno oporavila
u roku od par sati do par nedelja.
Ali su deca osetljivija na povrede mozga.
U stvari, srednjoškolski sportisti
imaju tri puta veće šanse
za katastrofalne povrede
u odnosu na studente sportiste,
i treba im duže
da se vrate na početak bez simptoma.
I posle te prve povrede,
rizik za drugu povredu
eksponencijalno raste.
Odatle, njihov rizik za treću povredu,
je još veći i tako dalje.
I evo ga alarmantan deo:
ne razumemo skroz
dugoročni uticaj višestrukih povreda.
Vi ste možda upoznati sa istraživanjem
koje dolazi iz NFL-a.
Ukratko, ovo istraživanje ukazuje
da kod penzionisanih NFL igrača
sa 3 ili više potresa u karijeri,
incidenti ranih oboljenja demencije
su veći nego kod opšte populacije.
Svi ste to videli -
Njujork Tajms, videli ste.
Ono s čim možda niste upoznati
je da je ovo istraživanje vodila
grupa supruga u NFL-u koje kažu:
"Nije li čudno da moj 46-godišnji muž
uvek gubi ključeve?"
"Nije li čudno da moj 47-godišnji muž
uvek gubi kola?"
"Nije li čudno da moj 48-godišnji muž
uvek zaboravlja put do kuće
u kolima, od parkinga?"
Tako da sam možda zaboravila da pomenem
da je moj sin jedinac.
Tako da će biti veoma bitno
da on bude sposoban
da me vozi jednog dana.
Pa kako da garantujemo
sigurnost naše dece?
Kako možemo 100%
da garantujemo sigurnost naše dece?
Dopustite da vam kažem šta sam smislila.
(Smeh)
Kad bi moglo.
Moj mali dečko je tu, misli:
"Ona se ne šali.
Ona se uopšte ne šali."
I budimo ozbiljni,
da li moj sin treba da igra ragbi?
Da li vaš sin treba
da igra ragbi? Ne znam.
Ali znam da postoje tri stvari
koje možete da uradite.
Prvo, ispitajte.
Morate da budete upoznati
sa stvarima o kojim pričamo danas.
Postoje dobri resursi za to.
Centar za kontrolu bolesti
ima program "Glavu gore".
Ima na CDC.gov.
"Glavu gore" je specifično
o potresu kod dece.
Drugo, je resurs
na koji sam posebno ponosna.
Sproveli smo ovo
poslednjih nekoliko meseci -
cokidswithbraininjury.
Ovo je super resurs za studente sportiste,
nastavnike, roditelje, profesionalce,
sportsko i trenesko osoblje.
To je dobro mesto za početak
ako imate pitanja.
Druga stvar je: budite glasni.
Samo pre dve nedelje,
predlog zakona od Senatora Kefalasa,
koji bi zahtevao da sportisti,
deca ispod 18 godina
da nose kacige kada voze bicikle
je umro pred komitetom.
Umro je u velikom delu
jer nije imao podršku glasača,
nije imao glasove interesnih grupa.
Sada, nisam tu da vam kažem kakve zakone
treba ili ne treba da podržite,
ali ću vam reći da, ako vam je bitno,
vaši zakonodavci treba da znaju to.
Takođe pričajte sa trenerskim osobljem.
Raspitajte se koja je
zaštitna oprema dostupna.
Koji je budžet za zaštitnu opremu?
Koliko je stara?
Možda da se ponudite da vodite
skupljanje novca
da se kupi nova oprema.
Što nas dovodi do:
obucite se, nosite kacigu.
Jedini način da sprečite loš ishod
je da sprečite da se ta prva povreda desi.
Skoro, jedan od mojih diplomaca, Tom -
znam da gledaš ovo, Tom -
Tom je rekao,
"Kim, rešio sam da nosim kacigu za bicikl
na putu do predavanja."
I Tom zna da to malo pene
u kacigi za bicikl
može da smanji uticaj G-sile za pola.
Sada, mislila sam da je to bilo
zato što imam taj ubedljivi
pohod na kacigu,
to Tomovo otkrovenje.
Kako je ispalo, Tom je shvatio
da je kaciga od 20 dolara
dobar način da se zaštiti
diplomsko obrazovanje od 100 000 dolara.
(Smeh)
Pa, da li bi trebalo da Vender igra ragbi?
Ne mogu da kažem ne,
ali mogu da garantujem
da svaki put kada izađe iz kuće
to dete nosi kacigu -
na primer do kola,
ili u školi.
Pa bilo sportista, učenjak,
previše zaštićeno dete, neurotična mama,
ili nešto drugo,
evo ga moj mališa, Vender,
podseća vas
da čuvate svoje stvari.
Hvala vam.
(Aplauz)