Više od 100 godina,
telefonske kompanije su pomagale
vladama pri prisluškivanju.
Tokom većeg dela ovog perioda,
ta pomoć je bila manuelna.
Nadgledanje je bilo manuelno
a žice su se povezivale rukom.
Pozivi su usnimavani na trake.
Međutim, kao i u mnogim
drugim industrijama,
upotreba kompjutera je
promenila sve.
Telefonske kompanije ugradile su
osobine nadgledanja
u samu srž svojih mreža.
Želim da odem dublje na sekundu.
Naše telefonske kompanije
koje omogućavaju naše pozive
bile su povezane sa nadgledanjem.
Kao prvo i najvažnije.
To znači da, kada pričate
sa svojim bračnim drugom,
decom, kolegom ili doktorom telefonom,
neko bi to mogao da sluša.
Taj neko bi mogao biti vaša vlada;
mogla bi biti tuđa vlada,
strana obaveštajna služba,
haker, kriminalac, osoba koja vas proganja
ili bilo koja druga stranka
koja provali u sistem nadgledanja,
koja hakuje sistem nadgledanja
telefonske kompanije.
Međutim, dok su telefonske kompanije
postavile nadgledanje kao prioritet,
kompanije Silikonske doline nisu,
i uz postepeni porast
tokom prethodnih par godina,
kompanije Silikonske doline ugradile su
snažnu tehnologiju za šifrovanje
u svoje komunikacione proizvode
koja nadgledanje čini izuzetno teškim.
Na primer, mnogi od vas
možda imaju Ajfon,
a ako koristite Ajfon da pošaljete poruku
drugim ljudima koji imaju Ajfon,
ove poruke se ne mogu lako dešifrovati.
U stvari, prema Eplu,
čak ni sami ne mogu da vide poruke.
Na sličan način, ako koristite Fejstajm
za audio poziv
ili video poziv sa jednim
od prijatelja ili voljenih osoba,
to se, takođe, ne može lako prisluškivati,
a nije samo Epl u pitanju.
Votsap, kojeg sada poseduje Fejsbuk,
a koji koriste stotine miliona ljudi
širom sveta,
takođe je ugradio u proizvode
jaku tehnologiju za šifrovanje,
što znači da ljudi na globalnom jugu
mogu lako da komuniciraju
bez svojih vlada, često diktatorskih,
koje bi prisluškivale njihove razgovore.
Tako, posle 100 godina mogućnosti
da slušaju svaki telefonski razgovor,
bilo kada, bilo gde,
možete da zamislite da zvaničnici u vladi
i nisu mnogo srećni.
U stvari, to se i dešava.
Vladini zvaničnici su veoma ljuti,
a nisu ljuti zbog toga što su sada
dostupna ova sredstva za šifrovanje.
Ono što ih najviše uznemirava je
da su tehnološke kompanije ugradile
zaštitu u svoje proizvode
i postavile je kao standardno podešavanje.
Standardno podešavanje je bitno.
Ukratko, te tehnološke kompanije
demokratizovale su enkripciju.
Tako, zvaničnici vlade, kao što je
britanski premijer Dejvid Kameron,
veruju da svi vidovi komunikacije -
imejlovi, poruke, pozivi -
svi oni treba da su dostupni vladama,
a enkripcija to otežava.
Vidite, izuzetno saosećam
kada je njihovo stanovište u pitanju.
Živimo u opasnom vremenu u opasnom svetu
i postoje neki jako loši ljudi oko nas.
Postoje teroristi
i druge ozbiljne nacionalne pretnje
za koje svi želimo da ih FBI
i Nacionalna bezbednosna služba prate.
Međutim, ova nadgledanja imaju cenu.
Razlog tome je
da ne postoji teroristički laptop
ili mobilni telefon narko-dilera.
Svi koristimo ista komunikaciona sredstva.
To znači da, ako pozivi narko-dilera
ili pozivi terorista mogu da se presretnu,
mogu i pozivi nas ostalih.
Mislim da moramo da postavimo pitanje -
da li bi milijarde ljudi širom sveta
trebalo da koristi uređaje
koji mogu da se prisluškuju?
Scenario hakovanja sistema nadgledanja
koji sam opisao -
to nije fantazija.
Godine 2009,
sistemi za nadledanje koje su Gugl
i Majkrosoft ugradili u svoje mreže -
sistemi koje koriste da odgovore
na zakonske zahteve za nadgledanje
od strane policije -
ove sisteme je iskompromitovala
kineska vlada
jer je kineska vlada želela da shvati
koje od njihovih agenata
prati američka vlada.
Po istom principu,
2004. godine,
sistem za nadgledanje ugrađen u mrežu
grčkog Vodafona
- grčke najveće telefonske kompanije -
kompromitovao je nepoznati entitet,
a to svojstvo, svojstvo nadgledanja,
korišćeno je
da se prisluškuje grčki premijer
i članovi grčke vlade.
Strana vlada ili hakeri koji su to uradili
nikada nisu uhvaćeni.
Zaista, ovo prikazuje srž problema
vezanog za svojstvo nadgledanja
ili tajnog praćenja.
Kada se ugradi ovaj „sporedni ulaz”
u komunikacionu mrežu,
ili deo tehnologije,
ne postoji način da kontrolišete
šta će kroz njega uraditi.
Ne postoji način da kontrolišete
da li će biti iskorišćeno
za vašu stranu ili drugu stranu,
od strane dobrih ili loših momaka.
Zbog toga mislim da je bolje
graditi mreže koje će biti sigurne
što je više moguće.
Da, to znači da će u budućnosti
enkripcija da otežava prisluškivanje.
To znači da će policiji biti teže
da uhvati loše momke,
ali alternativa bi značila život u svetu
gde bilo čije pozive ili poruke
mogu da prate
kriminalci, progonitelji
ili strane obaveštajne službe,
a ja ne želim da živim u takvom svetu.
Upravo sada,
verovatno raspolažete načinima
da osujetite mnogo vladinih praćenja
koji su već u vašim telefonima
i džepovima,
a možda ne shvatate koliko su
ova sredstva snažna i bezbedna
ili koliko su drugi načini komunikacije
koje ste koristili slabi.
Tako, moja poruka vama je:
treba da koristimo ova sredstva.
Treba da osiguramo
svoje telefonske pozive.
Treba da osiguramo svoje poruke.
Želim da koristite ove načine.
Želim da kažete svojim voljenima,
želim da kažete svojim kolegama:
„Koristite šifrovana
komunikaciona sredstva.”
Nemojte ih koristiti
samo zato što su jeftini i laki,
već ih koristite zato što su bezbedni.
Hvala vam.
(Aplauz)