Danas želim da vam pričam o teškoj temi koja mi je bliska, a vama je bliža nego što možda mislite. U Ujedinjeno kraljevstvo došao sam pre 21 godinu u potrazi za azilom. Imao sam 21 godinu. Bio sam primoran da napustim Demokratsku republiku Kongo, moj dom, gde sam bio student aktivista. Voleo bih da moja deca mogu da upoznaju moju porodicu u Kongu. Želim da vam kažem koja je veza između vas i Konga. Ali pre svega, želim da mi učinite uslugu. Možete li svi da zavučete ruku u svoje džepove i izvadite svoj mobilni telefon? Osetite tu poznatu težinu, kako prirodno vaši prsti kreću prema dugmićima. (Smeh) Možete li da zamislite svoj svet bez njih? Oni nas povezuju sa našim bližnjima, porodicom, prijateljima i kolegama, kod kuće i preko okeana. To je simbol povezanog sveta. Ali ono što držite u ruci za sobom ima trag krvi, i sve se svodi na mineral: tantal, koji se u Kongu iskopava kao koltan. To je provodnik toplote koji ne rđa. On skladišti energiju u našim mobilnim telefonima, Plejstejšn konzolama i laptop računarima. Koristi se u svemirskoj i medicinskoj opremi kao legura. Toliko je moćan da su nam potrebne samo malene količine. Bilo bi sjajno kada bi se priča tu završavala. Nažalost, ono što držite u rukama ne samo da je omogućilo neverovatan tehnološki razvoj i industrijsko proširenje, nego je takođe doprinelo nezamislivoj ljudskoj patnji. Od 1996. preko pet miliona ljudi je umrlo u Demokratskoj republici Kongo. Nebrojene žene, muškarci i deca su silovani, mučeni ili porobljeni. Silovanje se koristi kao oružje rata, da se usadi strah i isele čitava područja. Potraga za kopanjem ovog minerala ne samo da je pomogla, nego je i pojačala postojeći rat u Kongu. Ali nemojte još da bacite svoje telefone. 30 000 dece je mobilisano i naterano da se bore u naoružanim grupama. Kongo stalno ima katastrofalne rezultate na svetskim listama zdravlja i siromaštva. Ali neverovatno je da je program UN za zaštitu okoline procenio bogatstvo zemlje na preko 24 biliona dolara. Rudarska industrija kojom upravlja država je propala i kontrola nad rudnicima se raspodelila. Koltan lako kontrolišu naoružane grupe. Jedna od poznatih zabranjenih trgovačkih ruta je preko granice do Ruande gde se tantal iz Konga prerušava u onaj iz Ruande. Ali nemojte još da bacite svoje telefone jer je neverovatna ironija u tome da tehnologija koja je stavila tako neodržive i razorne zahteve prema Kongu ista ta tehnologija koja nam je predočila ovu situaciju. Toliko toga znamo o situaciji u Kongu i unutar rudnika samo zbog vrste komunikacije koju dozvoljavaju mobilni telefoni. Kao i sa Arapskim prolećem, tokom skorašnjih izbora u Kongu glasači su mogli da šalju SMS poruke od lokalnih glasačkih mesta do sedišta u glavnom gradu Kinšasi i nakon rezultata, dijaspora se udružila sa Centrom Karter, katoličkom crkvom i drugim posmatračima kako bi privukli pažnju na nedemokratski rezultat. Mobilni telefon je ljudima širom sveta dao važan alat za dobijanje njihove političke slobode. Zaista je uveo revoluciju u način na koji komuniciramo na planeti. Dozvolio je da se desi ogromna politička promena. Dakle, suočeni smo s paradoksom. Mobilni telefon je uređaj slobode i uređaj represije. TED je uvek slavio ono što tehnologija može da uradi za nas, tehnologija u svom završenom obliku. Vreme je da postavimo pitanja o tehnologiji. Odakle ona dolazi? Ko je stvara? I za šta? Ovde vam direktno pričam, TED zajednici, i svima onima koji možda gledaju ovo preko ekrana, na svom telefonu, širom sveta, u Kongu. Sva tehnologija je tu da bismo mi komunicirali, i sva tehnologija je tu da bismo preneli ovo. Ovog trenutka ne postoji jasno rešenje za pravednu trgovinu ali desio se ogroman napredak. SAD su nedavno usvojile zakon koji se odnosi na korupciju i kršenje zakona u Kongu. Skorašnji zakoni Ujedinjenog kraljevstva mogu se koristiti na isti način. Nokia je u februaru otkrila svoju novu politiku koja se tiče dobavljanja minerala iz Konga, i postoji peticija za Epl da napravi ajfon bez konflikta. Postoje kampanje koje se šire kroz kampuse univerziteta, da bi njihovi fakulteti postali bez konflikta. Ali još uvek nismo tu. Moramo da nastavimo s pritiskom na telefonske kompanije kako bi one promenile svoje procese snabdevanja. Kada sam prvi put došao u Ujedinjeno kraljevstvo pre 21 godinu, bio sam nostalgičan. Nedostajali su mi porodica i prijatelji koje sam ostavio. Komunikacija je bila izuzetno teška. Slanje i primanje pisama trajali su mesecima, ako ste imali sreće. Često uopšte nisu stizala. Čak i da sam mogao da priuštim telefonske razgovore do kuće, poput većine ljudi u Kongu, moji roditelji nisu imali telefonsku vezu. Danas, moja dva sina Dejvid i Danijel mogu da pričaju sa mojim roditeljima i da ih upoznaju. Zašto bismo dozvolili da takav divan, briljantan i neophodan proizvod bude uzrok nepotrebne patnje za ljudska bića? Zahtevamo hranu kroz pravednu trgovinu i odeću kroz pravednu trgovinu. Vreme je da zahtevamo telefone dobijene kroz pravednu trgovinu. Ovo je ideja vredna širenja. Hvala vam. (Aplauz)