Ljudi su posmatrali komete hiljadama godina kada su ih njihove orbite donele do razdaljine gde su vidljive sa Zemlje. Kroz istorijske zapise, ova misteriozna svetla koja se javljaju niotkuda i ubrzo nestaju, smatrala su se zlim znacima rata i nestašice hrane, ili besa bogova. Ali nedavna istraživanja su otkrila da su komete možda još više povezane sa ljudima i našim prisustvom na Zemlji nego što su to predlagala ova mitska objašnjenja. Kada pomislite na naš solarni sistem, verovatno na umu imate devet, pardon, osam planeta koje kruže oko Sunca. Ali iza Neptuna, daleko od toplote Sunca, postoji redak prsten koji se sastoji od komada leda koji su različite veličine - od kllikera do manje planete. Hiljadu puta dalje, na ivici Sunčevog sistema, nalazi se sferni oblak malih odlomaka i gasova. Većina ovih prastarih ostataka zvezdane prašine su ostaci od nastanka Sunčevog sistema pre 4,6 milijardi godina, dok neki od najdaljih čak mogu biti iz susednog sistema. Ali ponekad ih sila gravitacije planeta ili zvezda u prolazu privuče ka našem suncu i tako počinje putovanje koje može trajati milionima godina. Kako zaleđeni predmeti putuju dalje unutar Sunčevog sistema, Sunce se iz udaljene varnice pretvara u paklenu vrućinu i topi led po prvi put u milijardama godina. Gasovi i para izbacuju prašinu u svemir i tako nastaje jarki oblak koji se naziva koma, koji može da poraste i postane veći od samog Sunca. U međuvremenu, jak tok čestica s visokom energijom koje sunce stalno emituje, poznat i pod imenom solarni vetar, nosi čestice od jezgra komete i stvara trag krhotina dugačak milionima kilometara. Led, gas i prašina odbijaju svetlost koja intenzivno sija. Stvara se kometa, koja se kreće oko sunca zajedno sa ostalim predmetima u našem Sunčevom sistemu. Ali kako kometa putuje kroz Sunčev sistem, solarni vetar cepa i ponovo kombinuje molekule u razna jedinjenja. U nekim jedinjenjima koje su pronašli naučnici, prvo u kršu kojeg je ostavio meteorit koji se raspao nad severom Kanade, a onda u uzorcima koje je sakupila svemirska letelica iz repa komete, bile su aminokiseline. Ova jedinjenja se spajaju da stvore proteine prema uputstvima u DNK i to su glavne aktivne komponente u svim živim ćelijama, od bakterija do plavih kitova. Ako su komete mesto na kom su nastali ovi prvi gradivni materijali života, onda su one krajnji izvor života na Zemlji, i možda na nekim drugim mestima koje su posetile. Znamo da se planete okreću oko skoro svake zvezde na nebu, i svaka peta ima planetu sličnu Zemlji, po veličini i temperaturi. Ako planete nalik Zemlji i molekuli koji se nalaze u DNK nisu anomalije, mi smo možda samo jedan primer toga šta je moguće kada se planeta sa pravim uslovima nastani organskim molekulima sa komete u prolazu. Tako da, umesto znaka smrti, kometa koja je prva donela aminokiseline na Zemlju mogla bi da bude predznak života, predviđanje daleke budućnosti gde bi se stvorenja od zvezdane prašine vraćala u svemir da pronađu misterije od kojih su potekla.