Carrie Mae Weems "Lutanja"

Mislim da se u arhitekturi,

u njenoj biti -

puno materijala -

zapravo radi o moći.

Ako razmišljamo o mjestu poput Rima -

gdje sam prije nekoliko godina boravila -

čovjek je prisiljen osjetiti

moć države

u vezi sa nižim subjektima.

Prema nižim subjektima -

odnosno općoj populaciji.

Uvijek ste svjesni da ste, na neki način,

sluga u odnosu prema tom golemom zdanju -

zdanju moći.

Koji je odnos moći prema vama?

I koji je odnos vas prema moći?

I kako je osporiti?

I kako pokušati osvijestiti

nekoga o tome?

I tako, otpužete prema crkvi.

(SMIJEH)

I tako sam pomislila, onda,

ako bih možda mogla upotrijebiti svoju kožu

u nekoj vrsti serija izvedbi.

Da bi mogla upotrijebiti moje vlastito tijelo kao način

vođenja gledatelja na ta mjesta -

vrlo svjesno -

i izazivajući ta mjesta.

Izazivajući ih,

i prikazujući šta ta mjesta zapravo jesu.

Da su, naravno, monumentalna,

i predivna,

i zdanja su izvanredna.

Ali, svjesna sam toga što ona trebaju značiti,

i šta trebaju napraviti.

Možda je i većina ljudi svjesna toga.

Oni jednostavno nekako prihvaćaju -

da im se predaju.

A ja sam, naravno, više zainteresirana da ih izazovem,

čak i kad mi se čini da su uzvišene na svom putu.