Da li znate nekoga ko ima problem sa slušanjem? Ili ste vi taj koji ima problem sa slušanjem? Loše slušanje dovodi do nesporazuma, lošijih međuljudskih odnosa, ili čak ratova. Inače, treba da znate da sam gluv. Ne bih voleo da pomislite da sam najgori mogući imitator Arnolda Švarcenegera. (Aplauz) (Ovacije) Želim da podelim sa vama način na koji ja slušam. Znam koliko čudno ovo zvuči. Gluva osoba vam daje savete o slušanju. (Smeh) Šta je sledeće? Slepa osoba vam daje savete za ukrašavanje? (Smeh) Ili vam Donald Tramp daje savete za negu kose? (Smeh) (Aplauz) (Ovacije) Da li imate osećaj da sve što kažete na jedno uvo uđe, a na drugo izađe? Ili u mom slučaju, na jedno oko uđe, a na drugo izađe? (Smeh) Pre mnogo godina, imao sam sastanak na slepo sa svojom budućom ženom, En-Mari. Pre sastanka, saznala je da sam gluv pa je ponela knjigu „Znakovni jezik za neupućene“. (Smeh) Nije li to sjajno? (Aplauz) Jedini problem je što ja ne znam znakovni jezik. (Smeh) Osim psovki. Na našem sastanku, objasnio sam En-Mari da su me roditelji odgojili kao da nisam gluv, i sve što treba da radim je da gledam u tebe i da ti čitam sa usana. Inače, imaš prelepe usne. (Smeh) I naše poznanstvo se pretvorilo u ljubav. Imamo predivnog sina. (Aplauz) En-Mari kaže da ja slušam bolje nego bilo koja druga osoba koju je ikada upoznala. (Smeh) Moram da priznam. Nije mi uvek bilo lako. Nikome nije. Imao sam poteškoće. Vi ste imali vaše, a ja svoje. Morao sam dobro da se potrudim da komuniciram zato što biti izostavljen nije dolazilo u obzir. Najgore iskustvo sam doživeo sa 15 godina. Bio sam sa Krisom, svojim najboljim drugom. Obojica smo bili u izviđačima i svi su nas zvali „blizanci“ jer smo sve radili zajedno, pa i išli u izviđače. Jedini sam ja bio gluv u izviđačima. Svi zajedno smo bili na izviđačkom kampu, i druge noći smo se sjajno provodili. Naložili smo ogromnu lomaču. Bilo je toliko pakleno toplo da bi i đavo proključao da je bio tamo. (Smeh) Zabavljali smo se i psovali kao kočijaši. (Smeh) Pečemo viršle dok ne postanu reš. Sedim na deblu sa svojim drugovima. Oni svi pričaju, a meni je veoma teško da im čitam sa usana, naročito zbog vatre koja je treperila. To vam je kao da sastavljate slagalicu bez slike. Sve što razumem je da Kris priča zanimljivu priču o gospodinu Braunu. Kada je završio priču, svi moji drugovi se smeju. Ja nisam shvatio poentu. Pitam ga: „Kris! Kris! Šta je rekao gospodin Braun?“ On kaže: „Nije važno.“ „Kris! Šta je rekao gospodin Braun?“ Nije važno.“ Pitam sledećeg druga: „Skot, šta je rekao gospodin Braun?“ „Nije važno.“ Nisu videli bol na mom licu i da sam očajnički želeo da saznam šta se desilo. Izvadio sam baterijsku lampu (Smeh) da bih mogao da vidim Krisove usne. Pitam ga: „Hej Kris! Šta je gospodin Braun rekao?“ Kris uzviknu: „Ništa ne vidim!“ A ja sam se pitao zašto niko više nije hteo da priča sa mnom te noći. (Smeh) Vratio sam se u šator, sam, napušten; osećao sam se odbačeno. Pričali su i smejali se. Da su primetili bol na mom licu i u mom srcu, znali bi da su pogrešili. Da li ste ikada imali loša iskustva zbog lošeg slušanja? Svi mi plaćamo visoku cenu zbog lošeg slušanja. Sukobi, nepoštovanje, nerazumevanje, nesaosećanje. Ne mogu da verujem da ljudi koji čuju ne koriste svoje uši. Iako sam gluv, našao sam način da bolje slušam, i uzbuđen sam što mogu da podelim sa vama to što sam naučio. Veoma je jednostavno. Postoje tri koraka. Prvi korak je slušati punom pažnjom. To znači biti prisutan u tom trenutku. Ne obraćaj pažnju šta drugi govore. Skoncentriši se na sagovornika. Čineći to, dajemo mu ono što svi priželjkujemo: pažnju. Drugi korak je slušati očima. To može biti jednostavno kao gledanje u sagovornika, govora njegovog tela, načina na koji pomera ruke i izraz njegovog lica. Na primer, ako vozim i ako neko na putu uradi ovo: „Aaaaaaa!“, sasvim je jasno šta želi da mi kaže. (Smeh) Vreme je da prestanem da vozim po trotoaru. (Smeh) (Aplauz) Ne mogu da se načudim da neki ljudi uopšte ne gledaju u svoje sagovornike. Gledanje u oči je, u mnogim kulturama, najbolji znak međusobne povezanosti. Treći korak je slušati srcem. Primite otvorenim srcem sagovornikove reči. Kada to uradite, razumećete o čemu govore i kako se osećaju. Ponekad je sve što žele da ih razumete, bez potrebe da ih oraspoložite. Ako mi neko kaže: „Bankrotirao sam!“, nikada nećemo reći: „Makar ne moraš da platiš porez!“ (Smeh) Ponekad reči nisu u skladu sa svojim značenjem. Moja žena je pre neki dan kupila odvratnu tašnicu. (Smeh) Ličila je na pregaženu životinju. (Smeh) Reče mi: „Stiven!“ (Ovacije) „Kako ti se dopada moja tašnica?“ (Smeh) Ne pita me ona za moje mišljenje. (Smeh) Ona očekuje pohvalu. (Smeh) (Aplauz) (Ovacije) Znači, istinsko slušanje uključuje slušanje punom pažnjom, slušanje očima, slušanje srcem. Pošto sam gluv, ja bih trebao ovo da znam, ali treba to i da vežbam. Pre neki dan sam gubio u još jednoj raspravi sa ženom. (Smeh) I ja uradim ovo. (Smeh) A ona uradi ovo. „Stiven! Stiven! (Smeh) Je l' me slušaš? Stiven! Je l' me slušaš?“ (Smeh) (Aplauz) (Ovacije) Ako slušate očima, srcem i punom pažnjom, izgradićete bolje međuljudske odnose. Sećate se mog druga Krisa koji me je ignorisao na kampovanju? Kada smo odrasli, naučili smo da slušamo jedan drugog sa poštovanjem, razumevanjem i saosećanjem. Ponovo smo se sprijateljili, i bio mi je kum na venčanju. (Aplauz) Ako budete slušali na ovaj način, obećavam vam da će vam se mnoga vrata otvoriti. Ljudi će želeti da čuju šta imate da kažete toliko jasno i glasno da će to biti zaglušujuće. (Aplauz) (Ovacije)