Priča počinje sa ovo dvoje - mojom decom. Pešačili smo kroz šumu u Ouklandu kada je moja ćerka primetila plastičnu posudu sa mačjim izmetom u potoku. Pogledala me je i rekla: „Tata, to ne ide tu.“ Kada je to rekla, podsetila me je na letnji kamp. Na jutro dana za posete, neposredno pre nego što bi pustili zabrinute roditelje da ulete kroz kapiju, direktor kampa bi rekao: „Brzo! Neka svako pokupi pet otpadaka!“ Kažete par stotina dece da pokupe po pet otpadaka i vrlo brzo imate mnogo čistiji kamp. Stoga sam pomislio, zašto ne primenimo takvo angažovanje javnosti kao metod čišćenja cele planete? I to je bila inspiracija za „Literati“. Vizija je da stvorimo svet bez otpada. Pokazaću vam kako je počelo. Fotografisao sam cigaretu koristeći Instagram. Onda sam napravio još jednu fotku, i još jednu fotku, pa još jednu. I primetio sam dve stvari: prvo, otpad je postao umetnički i pristupačan, i drugo, nakon nekoliko dana sam u telefonu imao 50 fotki, a svaki otpadak sam pokupio, i shvatio sam da evidentiram svoj pozitivan uticaj na planetu. To je 50 stvari manje koje možete videti, na koje možete zgaziti, ili koje bi neka ptica mogla pojesti. Tako sam počeo da govorim ljudima šta radim, i počeli su da mi se pridružuju. Jednog dana se pojavila ova fotografija iz Kine, i tada sam shvatio da je „Literati“ više od lepih fotki, da postajemo zajednica koja sakuplja podatke. Svaka fotografija je priča za sebe. Govori nam ko je pokupio šta, geografska oznaka govori gde, a vremenska oznaka govori kada. Stoga sam napravio mapu na Guglu i počeo da označavam mesta gde se otpaci kupe. Kroz taj proces, zajednica je rasla i broj podataka je rastao. Moja deca idu u školu baš ovde u sredini. Otpad se stapa sa pozadinom našeg života. Šta bi bilo da ga stavimo u prvi plan? Šta bi bilo kada bismo shvatili šta tačno postoji na ulicama, na trotoarima i u školskim dvorištima? Kako bismo mogli da iskoristimo ove podatke da stvorimo promenu? Dozvolite da vam pokažem. Prvo sa gradovima. San Francisko je želeo da otkrije koji procenat otpada su cigarete. Zašto? Da bi uveli porez. Stoga su postavili nekoliko ljudi na ulice sa notesima i olovkama, koji su kružili i sakupljali informacije koje su dovele do poreza od 20 centi na sve prodaje cigareta. A onda su ih tužile velike kompanije duvanske industrije, tvrdeći da taj metod sakupljanja informacija nije ni precizan niti dokaziv. Pozvali su me iz opštine i pitali da li naša tehnologija može da pomogne. Ne znam da li su znali da je naša tehnologija moj nalog na Instagramu - (Smeh) ali sam rekao: „Da, može.“ (Smeh) „I možemo da vam kažemo da li je marka Parlament ili Pal Mal. Uz to, svaka fotografija ima geografsku i vremensku oznaku koja vam pruža dokaze.“ Nakon četiri dana i 5 000 sakupljenih otpadaka, naši podaci su iskorišćeni u sudu da se porez ne samo održi, već udvostruči, što je stvorilo godišnji prihod od četiri miliona dolara koji se koristi za čišćenje San Franciska. Tokom tog procesa sam naučio dve stvari: kao prvo, Instagram nije pravi alat za ovo - (Smeh) i zato smo razvili aplikaciju. Kao drugo, ako razmislite o tome, svaki grad na svetu ima svoj jedinstveni otpad poput otiska prsta, a taj otisak prsta nam ukazuje na izvor problema i na put ka njegovom rešavanju. Ako bismo mogli da stvorimo izvor prihoda samo razumevanjem procenta cigareta, šta bi bilo sa šoljicama kafe, limenkama soka, ili plastičnim bocama? Ako možete da to obeležite u San Francisku, zašto ne u Ouklandu ili Amsterdamu, ili negde mnogo bliže domu? A šta je sa brendovima? Kako bi oni mogli da iskoriste podatke da pomire svoje ekonomske i ekološke interese? U centru Ouklanda ima jedan blok prekriven otpadom. Zajednica Literata se okupila i pokupila 1 500 otpadaka. Otkrili smo sledeće: većina otpada je potekla od veoma poznatog proizvođača takosa. Većina otpadaka tog proizvođača bile su kesice ljutog sosa, a većina njih nije bila ni otvorena. Problem i put ka rešenju - možda bi trebalo da taj proizvođač daje ljuti sos na zahtev ili postavi dozator ili napravi pakovanje koje je održivije. Kako brend uzme pretnju po životnu sredinu, pretvori je u ekonomski pogon i tako postane heroj u toj industriji? Ako zaista želite da stvorite promene, najbolje je početi od svoje dece. Grupa petaka u osnovnoj je pokupila 1 247 otpadaka samo u svom školskom dvorištu. I otkrili su da su najčešća vrsta otpada plastični omoti za slamčice iz njihove kantine. Zatim su ovi klinci otišli kod direktora i pitali: „Zašto i dalje kupujemo slamčice?“ Tako su prestali. I otkrili su da svako pojedinačno može da napravi promenu, ali da zajedno imaju jači uticaj. Nije bitno da li ste student ili naučnik, da li živite u Honoluluu ili Hanoju, ovo je zajednica za sve. Stvorena je zbog dvoje male dece u šumi u Severnoj Karolini i danas je raširena po celom svetu. A znate kako dolazimo dotle? Otpadak po otpadak. Hvala. (Aplauz)