Dobar dan.
Zovem se Uldus.
Bavim se umetničkom fotografijom
i dolazim iz Rusije.
Počela sam pre oko 6 godina
sa ironičnim autoportretima
da bih iznela na videlo brojne stereotipe
o nacionalnostima, polovima
i društvenim pitanjima -
[Iz Rusije sam. Prodajem drogu,
oružje, dečiju pornografiju!]
[Vodka = voda. Volim vodku!]
- koristeći fotografiju kao
način da prenesem poruku.
[Oženi me, treba mi viza.]
Danas i dalje poziram ispred aparata
pokušavajući da budem
hrabra kao "Čudesna žena".
Cilj mi je da uspostavim ravnotežu
između značajne poruke,
estetike, lepote, kompozicije,
malo ironije i artefakata.
Danas ću vam pričati o mom projektu
koji se zove "Očajni romantici".
To su moji artefakti,
ili slike iz Engleske sredinom 19. veka,
u doba prerafaelitskog bratstva.
Uzimala sam slike
i davala im novo, savremeno značenje
komentarišući probleme
koji me okružuju u Rusiji
i fotografišući ljude koji nisu modeli
ali imaju zanimljivu priču.
Ovaj dečak je profesionalni plesač
sa samo 12 godina,
ali u srednjoj školi
krije svoje časove plesa
i nosi masku brutalnosti
pokušavajući da se uklopi
sa ostalima iz svog odeljenja
baš kao "Stormtruper"
koji nema sopstvenu ličnost.
Ali ovaj dečak ima snove i ciljeve
koje krije da bi bio društveno prihvaćen,
jer nije lako biti drugačiji,
posebno u Rusiji.
Tumačenje sledećeg
portreta je metaforično.
Ovo je Nikita, radnik obezbeđenja
u jednom od barova u Sankt Peterburgu.
On voli da kaže:
"Neću vam se dopasti kada sam ljut."
citirajući filmskog junaka Halka,
ali ga ja nikada nisam videla ljutog.
On krije svoju osećajnost
i romantičnu dušu
zato što među muškarcima u Rusiji
nije kul biti romantičan,
ali je kul biti okružen ženama
i izgledati kao nasilni Halk.
(Smeh)
Ponekad, u mom projektu,
uzmem sliku, dam joj novo značenje
i novi izazov s tim u vezi.
Ponekad poredim crte lica
i igre rečima:
ironija, "Iron Man" (Gvozdeni čovek),
"ironing man" (muškarac koji pegla).
(Smeh)
Kroz artefakte činim
da društveni problemi
koji me okružuju u Rusiji
postanu tema razgovora.
Zanimljiva činjenica o braku u Rusiji je
da je većina devojaka od 18-19 godina
već spremna za brak i mašta o udaji.
Od detinjstva nas uče
da uspešan brak znači uspešan život
pa se većina devojaka na neki način bori
da nađe dobrog muža.
A šta je sa mnom?
Imam 27 godina.
Po ruskim shvatanjima, ja sam usedelica
bez nade da se ikada udam.
Zato me vidite sa maskom meksičkog borca
u venčanici, svu očajnu u mojoj bašti.
Ali upamtite, ironija je ključ,
a ovo treba zapravo da motiviše devojke
da se bore za svoje ciljeve i snove
i promene stereotipe.
Budite hrabri. Budite ironični, pomaže.
Budite zabavni i stvorite malo magije.
(Aplauz)