Zdravo.
Moje ime je Metju Vilijams,
i ja sam šampion.
Osvojio sam medalje u tri različita sporta
i nacionalnim igrama u Kanadi,
takmičio se u košarci
na međunarodnom nivou,
i ponosno predstavljao Kanadu
na svetskom terenu.
(Aplauz)
Pet dana nedeljno treniram
košarku i brzo klizanje,
radim sa najkvalitetnijim trenerima
i konsultantima za mentalnu pripremu,
da bih bio najbolji što mogu
u svom sportu.
Usput, sve je ovo
u Specijalnoj Olimpijadi.
Da li to menja vaše mišljenje o meni
i mojim dostignućima?
Svet ne vidi sve ljude kao što sam ja
kao šampione.
Ne tako davno, ljudi kao ja
bili su skrivani i terani.
Od kada je nastala, 1968,
Specijalna Olimpijada se mnogo promenila,
ali u previše slučajeva,
osobe sa intelektualnim smetnjama
su nevidljive široj populaciji.
Ljudi preda mnom koriste reč na slovo "r"
i misle da to nije važno.
To je reč "retard" ili "retardiran",
korišćena u pogrdnom smislu.
Ne razmišljaju o tome
koliko to pogađa mene i moje prijatelje.
Ne želim da mislite da sam ovde
zato što sam socijalni slučaj.
Ovde sam, jer još uvek postoji
veliki problem u načinu
na koji mnogi ljudi vide osobe
sa intelektualnim smetnjama,
ili prečesto,
kako ih uopšte ne vide.
Da li ste znali da su se ove godine
održale Svetske igre?
Bio sam jedan od preko 6.500 sportista
sa intelektualnim smetnjama
iz 165 zemalja, koji su se takmičili
u Los Anđelesu.
Bilo je preko 62.000 gledalaca
na ceremoniji otvaranja,
i prenos uživo na TSN-u i ESPN-u.
Da li ste znali da se to odigralo?
Na šta pomislite kad vidite nekog
kao što sam ja?
Ovde sam danas da vas izazovem
da nas posmatrate kao jednake.
Specijalna Olimpijada transformiše
lični identitet sportista
sa intelektualnim smetnjama
i percepciju svih gledalaca.
Za one među vama koji ne znaju,
Specijalna Olimpijada je za sportiste
sa intelektualnim smetnjama.
Specijalna Olimpijada je odvojena
od Paraolimpijade i Olimpijade.
Mi tokom cele godine nudimo
visoko kvalitetne sportske programe,
za osobe sa intelektualnim smetnjama,
koji menjaju živote i shvatanja.
Ovaj pokret je promenio moj život
i živote mnogih drugih,
i promenio je način
na koji svet vidi osobe
sa intelektualnim smetnjama.
Ja sam rođen sa epilepsijom
i intelektualnom smetnjom.
Tokom odrastanja,
igrao sam hokej do svoje 12. godine.
Što sam bio stariji,
teže mi je bilo da pratim sve ostale
i bio sam ljut i frustriran.
Neko vreme se nisam bavio sportom,
nisam imao mnogo prijatelja,
i osećao sam se izostavljeno i tužno.
Nekada su osobe
sa intelektualnim smetnjama
bile skrivane od društva.
Niko nije mislio da mogu
da učestvuju u sportovima,
a kamoli da budu cenjeni članovi društva.
Šezdesetih godina 20. veka,
dr Frank Hejden,
naučnik na Univerzitetu u Torontu,
proučavao je efekte redovne vežbe
na nivo fizičke spreme dece
sa intelektualnim smetnjama.
Koristeći strogo naučno istraživanje,
dr Hejden i drugi istraživači
došli su do zaključka
da nedostatak prilike za učešće
utiče na nivo fizičke spreme.
Mnogi su sumnjali
da osobe sa intelektualnim smetnjama
mogu da imaju koristi od fitnes programa
i prilika za sportska takmičenja.
Ali pioniri kao što su dr Hejden
i Junis Kenedi Šrajver,
osnivač Specijalne Olimpijade,
istrajali su,
i sportisti Specijalne Olimpijade
su dokazali da su bili u pravu,
četiri i po miliona puta.
(Aplauz)
Pre nego što sam se uključio
u Specijalnu Olimpijadu
bio sam nervozan,
jer sam bio mlad, stidljiv, nesiguran,
i nisam imao mnogo prijatelja.
Međutim, kad sam stigao tamo,
svi su me ohrabrivali,
podržavali, dozvolili mi da budem
ono što jesam
i nisu me osuđivali.
Sada se bavim košarkom i brzim klizanjem,
takmičio sam se na pokrajinskim,
nacionalnim takmičenjima,
a ove godine sam otišao
na Svetske letnje igre u Los Anđeles,
gde sam bio deo prvog kanadskog
košarkaškog tima
koji se takmičio na Svetskim igrama.
(Aplauz)
Ja sam jedan od preko 4,5 miliona
sportista iz celog sveta,
i čuo sam mnogo sličnih priča.
To što smo sportisti
Specijalne Olimpijade,
vraća nam ponos i dostojanstvo.
Specijalna Olimpijada se bavi
i važnim zdravstenim potrebama.
Istraživanja pokazuju da u proseku,
muškarci sa intelektualnim smetnjama
umiru 13 godina mlađi
nego muškarci bez smetnji,
a žene sa intelektualnim smetnjama
umiru 20 godina mlađe od žena bez smetnji.
Specijalna Olimpijada nas održava zdravim
tako što nas pokreće
da učestvujemo u sportu.
Naši treneri nas takođe uče
o ishrani i zdravlju.
Specijalna Olimpijada obezbeđuje
i besplatne zdravstvene preglede
za sportiste koji imaju teškoća
u komunikaciji sa svojim lekarom
ili u pristupu zdravstvenoj zaštiti.
Na Svetskim letnjim igrama 2015,
moji drugari iz Tima Kanada i ja
igrali smo protiv nigerijskih košarkaša.
Dan pre naše utakmice,
nigerijski košarkaški tim je otišao na
Pregled zdravih sportista svetskih igara,
gde je sedam od deset članova
dobilo besplatne slušne aparate
i po prvi put su jasno mogli da čuju.
(Aplauz)
Promena na njima je bila neverovatna.
Bili su uzbuđeniji, srećniji i sigurniji,
jer je trener mogao s njima
da komunicira glasovno.
I bili su emotivni,
jer su mogli da čuju zvuke
košarkaške lopte,
zviždaljke,
i bodrenje navijača sa tribina,
zvuke koje mi uzimamo zdravo za gotovo.
Specijalna Olimpijada menja
mnogo više od sportiste u njegovom sportu.
Ona menja njihove živote van terena.
Ove godine, istraživanja su pokazala
da skoro polovina odraslih u SAD-u
ne poznaje nijednu osobu
sa intelektualnim smetnjama,
a 44% Amerikanaca
koji nemaju lični kontakt
sa intelektualnim smetnjama
su mnogo manje pozitivni i prihvatajući.
Onda, tu je i reč na slovo "r",
koja dokazuje da su osobe
sa intelektualnim smetnjama
i dalje nevidljive
prevelikom broju ljudi.
Ljudi je koriste kao uobičajenu reč
ili uvredu.
Prošle godine je tvitovana
više od 9 miliona puta,
i duboko povređuje
mene i ostalih 4,5 miliona
sportista širom sveta.
Ljudi ne misle da je uvredljiva,
ali jeste.
Kao što je sportista i aktivista,
Džon Franklin Stivens, napisao
u otvorenom pismu
jednom politčkom stručnjaku
koji je koristio reč na slovo "r"
kao uvredu:
"Pridružite nam se jednog dana
na Specijalnoj Olimpijadi.
Vidite da li ćete s nje otići
nepromenjenog srca."
(Aplauz)
Ove godine,
na Svetskim letnjim igrama 2015,
judi su satima stajali u redu
da uđu na poslednje veče
takmičenja u dizanju tegova.
Bilo je samo mesta za stajanje,
kada je moj drug iz tima, Džeki Baret,
njufaundlendski los,
podigao 297 kilograma
i iz čučnja podigao 277 kilograma -
(Aplauz)
postavljajući ogromni novi rekord
za Specijalnu Olimpijadu.
Džeki drži rekord među svim
dizačima tegova na Njufaundlendu,
ne samo u Specijalnoj Olimpijadi.
On je bio ogromna zvezda u Los Anđelesu,
a ESPN je uživo tvitovao
njegovo rekordno dizanje
i bili su očarani njegovom izvedbom.
Pre pedeset godina, niko nije mislio
da osobe sa intelektualnim smetnjama
mogu da postignu tako nešto.
Ove godine, 60.000 gledalaca je ispunilo
čuveni Memorijalni koloseum u LA-ju,
da gleda ceremoniju otvaranja
Svetskih igara
i navija za sportiste iz 165 zemalja
širom sveta.
Daleko od skrivanja,
za nas su navijali i slavili nas.
Specijalna Olimpijada uči sportiste
da budu sigurni i ponosni na sebe.
Specijalna Olimpijada uči svet
da osobe sa intelektualnim smetnjama
zaslužuju poštovanje i inkluziju.
(Aplauz)
U svom sportu, imam snove i postignuća,
odlične trenere,
poštovanje i dostojanstvo,
bolje zdravlje
i gradim karijeru ličnog trenera.
(Aplauz)
Više nisam skriven, maltretiran,
i ovde sam, držim TED govor.
(Aplauz)
Zahvaljući Specijalnoj Olimpijadi,
svet je drugačije mesto,
ali imamo još mnogo da pređemo.
Kada sledeći put vidite nekoga
sa intelektualnom smetnjom,
nadam se da ćete videti
njihovu sposobnost.
Kada sledeći put neko u vašoj blizini
upotrebi reč na slovo "r",
nadam se da ćete im reći koliko to boli.
Nadam se da ćete razmisliti o tome
da se uključite u Specijalnu Olimpijadu.
(Aplauz)
Želim da vas ostavim uz jednu misao.
Nelson Mendela je rekao:
"Sport ima moć da promeni svet."
Specijalna Olimpijada menja svet,
menjajući 4,5 miliona sportista
i dajući nam mesto gde možemo
da budemo sigurni,
upoznamo prijatelje,
da nas ne osuđuju,
i gde možemo da se osećamo
i da budemo šampioni.
Mnogo vam hvala.
(Aplauz)