[Bili smo svedoci, 3. aprila 2016, najvećeg curenja podataka u istoriji.] [Panamski papiri su razotkrili bogate i moćne ljude] [kako kriju ogromne količine novca na ofšor računima.] [Šta ovo znači?] [Pozvali smo Roberta Palmera iz Global Vitnesa da nam objasni.] Ove nedelje smo imali tmuštu i tmu priča koje su stizale iz curenja 11 miliona dokumenata iz pravne firme sa sedištem u Panami koja se zove Mosak Fonseka. Objavljivanje ovih papira iz Paname podiže veo sa sićušnog dela tajanstvenog sveta ofšora. Imamo uvid u to kako klijenti i banke i advokati odlaze u firme, poput Mosak Fonseke, i kažu: "U redu, želimo anonimnu firmu, možete li nam je osnovati?" Pa, zapravo možete da vidite imejlove, možete da vidite razmenu poruka, možete da vidite mehaniku toga kako ovo funkcioniše, kako se ovo izvodi. Sad, ovo je već počelo da ima skoro trenutne posledice. Premijer Islanda je dao ostavku. Takođe smo čuli vesti da saveznik brutalnog sirijskog diktatora, Bašara el Asada, takođe ima ofšor firme. Postoje navodi traga od dve milijarde dolara koji vodi do predsednika Rusije Vladimira Putina, preko njegovog bliskog prijatelja iz detinjstva, koji je slučajno vrhunski čelista. A biće tu još mnogo bogatih pojedinaca i drugih koji će da budu nervozni zbog sledećeg skupa priča, i narednog skupa procurelih podataka. Sad, ovo zvuči poput zapleta iz špijunskog trilera ili romana Džona Grišama. Čini se veoma dalekim od vas, mene, običnih ljudi. Zašto bi nas bilo briga za ovo? Ali istina je da ako su bogati i moćni pojedinci u stanju da čuvaju svoj novac u ofšorima i ne plaćaju porez koji bi trebalo da plaćaju, to znači da imamo manje novca za vitalne javne usluge, poput zdravstva, obrazovanja, puteva. A to nas sve pogađa. Sad, za moju organizaciju, Global Vitnes, ovo razotkrivanje je bilo fenomenalno. Svetski mediji i političke vođe su počele da pričaju o tome kako pojedinci mogu da koriste ofšor poverljivost kako bi prikrili svoju imovinu - nešto o čemu govorimo i što razotkrivamo već deceniju. Sad, mislim da mnogi ljudi pronalaze čitav ovaj svet zbunjujućim i konfuznim i teško im je da razumeju kako ovaj svet ofšora funkcioniše. Volim da razmišljam o njemu pomalo kao o babuški. Pa, možete da imate jednu firmu upakovanu unutar druge firme, upakovanu unutar treće firme, zbog čega je skoro nemoguće zaista razumeti ko stoji iza ovih struktura. Može da bude veoma teško za policiju ili poreske vlasti, novinare, građansko društvo da zaista shvate o čemu se radi. Takođe smatram zanimljivim to što se ovim pitanjem manje bave u Sjedinjenim Državama. A to je možda zato što neki ugledni ljudi iz SAD-a prosto nisu otkriveni u ovom ekspozeu, u ovom skandalu. Sad, to nije zato što nema bogatih Amerikanaca koji gomilaju svoju imovinu u ofšorima. Već je to zbog načina na koji ofšor funkcioniše. Mosak Fonseka ima manje američkih klijenata. Mislim, da smo videli curenja sa Kajmanskih ostrva ili čak iz Delavera ili Vajominga ili Nevade, videli biste mnogo više slučajeva i primera koji vode do Amerikanaca. Zapravo, u brojnim državama SAD-a potrebno vam je manje informacija, potrebno vam je manje informacija da pokrenete firmu nego da dobijete člansku kartu u biblioteci. Takav vid poverljivosti u Americi je omogućio zaposlenima u školskim okruzima da opljačkaju đake. Omogućio je prevarantima da opljačkaju ranjive investitore. Ovakvo ponašanje pogađa sve nas. Sad, u Global Vitnesu smo želeli da vidimo kako ovo izgleda u praksi. Kako ovo stvarno funkcioniše? Pa smo uradili sledeće: poslali smo istraživača u tajnosti u 13 pravnih firmi na Menhetnu. Naš istraživač se predstavljao kao afrički ministar koji želi da prebaci sumnjive fondove u Sjedinjene Države, kako bi kupio kuću, jahtu, avion. Sad, istinski šokantno je bilo da su svi osim jednog advokata pružili našem istraživaču sugestije kako da prebaci sumnjive fondove. Ovo su sve bili preliminarni sastanci i nijedan advokat nas nije preuzeo za klijenta i, naravno, nikakav novac nije razmenjen, ali ovo uistinu pokazuje problem sistema. Takođe je važno da ne razmišljamo o ovome kao o pojedinačnim slučajevima. Ne radi se prosto o pojedinačnom advokatu, koji je razgovarao s našim prikrivenim istraživačem i pružio sugestije. Ne radi se samo o određenom višem zvaničniku koji je umešan u skandal. Radi se o tome kako sistem funkcioniše, tako što učvršćuje korupciju, utaju poreza, siromaštvo i nestabilnost. A kako bismo se bavili ovim, moramo da promenimo igru. Moramo da promenimo pravila igre kako bismo otežali ovakvo ponašanje. Ovo se može učiniti kao beznadežna situacija, nešto povodom čega ne možemo bilo šta, kao da se ništa nikad ne menja, kao da će uvek da postoje bogati i moćni pojedinci. Ali kao optimista po prirodi, vidim da počinjemo da dobijamo neke promene. U proteklih nekoliko godina, videli smo istinski pomak ka većoj transparentnosti, kad se radi o vlasništvu firmi. Ovo pitanje je na politički dnevni red stavio premijer Ujedinjenog Kraljevstva, Dejvid Kameron, na velikom samitu G8 koji je održan u Severnoj Irskoj 2013. A od tada, Evropska Unija će da osniva centralne registre na nacionalnom nivou o tome ko zaista poseduje i upravlja firmama širom Evrope. Jedna od tužnih stvari je da zapravo SAD zaostaju. Postoji dvostranački zakon koji je predstavljen u Predstavničkom domu i u Senatu, ali ne ostvaruje napredak kakav bismo želeli da vidimo. Pa bismo zaista voleli da vidimo kako se curenje iz Paname, ovo veliko virenje u svet ofšora, koristi kao način za pokretanje diskusije u SAD-u i širom sveta. Za nas u Global Vitnesu, ovo je prekretnički momenat. Potrebno nam je da se obični ljudi naljute na način na koji ljudi mogu da sakriju svoje identitete iza tajnih firmi. Potrebno nam je da se poslovne vođe usprotive i kažu: "Ovakva poverljivost nije dobra za poslovanje." Potrebno nam je da političke vođe prepoznaju problem i da se obavežu da će da promene zakon i da razotkriju ovaj vid poverljivosti. Zajedno možemo da okončamo poverljivost koja trenutno omogućuje utaji poreza, korupciji, pranju novca da cvetaju.