[3. travnja 2016. svjedočili smo
najvećem curenju podataka u povijesti.]
[Panamski papiri otkrili su
da mnogi bogati i utjecajni ljudi]
[skrivaju ogromne količine novca
na tzv. "offshore" računima.]
[Što to znači?]
[Pozvali smo Roberta Palmera
iz agencije Global Witness da objasni.]
Ovog tjedna mogli smo čuti
ogromnu količinu priča
proizašlih iz curenja
11 milijuna dokumenata
iz panamske odvjetničke tvrtke
Mossack Fonseca.
Puštanje ovih "panamskih papira"
u javnost podiže veo tajne
kojim je obavijen offshore svijet.
Dobivamo uvid u to kako
klijenti i banke i odvjetnici
prilaze tvrtkama kao što je
Mossack Fonseca
i kažu: "OK, želimo anonimnu tvrtku,
možete li nam je napraviti?"
Možete vidjeti e-mailove,
možete vidjeti razmijenjene poruke,
možete zaviriti iza kulisa i vidjeti
kako to funkcionira,
kako to rade.
Neposredni odjeci ove situacije
već su vidljivi.
Islandski premijer dao je ostavku.
Također dobivamo informacije
da saveznik brutalnog sirijskog diktatora
Bashara Al-Assada
također posjeduje offshore tvrtke.
Postoje naznake o 2 milijarde
američkih dolara
koje vuku porijeklo od
ruskog predsjednika Vladimira Putina
preko njegovog prijatelja iz djetinjstva,
danas vrhunskog čelista.
Još će mnogo bogatih pojedinaca
nemirno spavati do objave sljedećeg
kompleta članaka
i sljedećeg kompleta dokumenata.
Sve ovo zvuči kao radnja
nekog špijunskog romana
proizašlog iz pera Johna Grishama.
Čini se da nema previše veze
s vama, sa mnom, s običnim ljudima.
Zašto bi to trebalo zanimati nas?
Međutim, realnost je ta da
ako su bogati i utjecajni pojedinci
u mogućnosti držati svoj novac "offshore"
i ne plaćati poreze koje bi trebali,
to znači da ostaje manje novca
za ključne javne službe
poput zdravstva, obrazovanja ili cesta.
I to onda utječe na sve nas.
Za moju organizaciju Global Witness,
ovo otkriće bilo je senzacionalno.
Napokon možemo čuti svjetske medije
i političke vođe
kako raspravljaju o načinima
na koje pojedinci mogu upotrijebiti
offshore tajnost za prikrivanje
stvarne vrijednosti svoje imovine
I to je ono o čemu mi govorimo
i što otkrivamo već desetljećima.
Čini mi se da većina ljudi smatra
sav taj svijet zapanjujućim i zbunjujućim
i ne razumiju u potpunosti
kako cijeli "offshore" svijet funkcionira.
Ja ga često zamišljam
kao rusku lutku babušku.
Znači, možete imati jednu tvrtku
unutar druge tvrtke
koja je pak dio treće tvrtke
da na kraju postaje nemoguće razumjeti
tko stoji iza svih tih struktura.
Organima vlasti, poreznicima,
novinarima pa i javnosti
postaje vrlo teško razumjeti
što se zapravo događa.
Također je vrlo zanimljivo
da ova situacija nije toliko jako
popraćena u SAD-u.
I to je vjerojatno zato što
američki moćnici
nisu spominjani
u ovom posljednjem skandalu.
Naravno, to nije zbog toga što
ne postoje bogati Amerikanci
koji spremaju svoj novac offshore,
već jednostavno, zbog načina
na koji offshore funkcionira,
Mossack Fonseca ima
nešto manje američkih klijenata.
U slučaju da se dogodi curenje informacija
s Kajmanskih otoka
ili čak iz Delawarea,
Wyominga ili Nevade,
vidjeli biste mnogo više primjera
koji vode do nekog Amerikanca.
Štoviše, u nekim
američkim saveznim državama
za osnivanje neke tvrtke
potrebno je dati manje podataka
nego što je potrebno za
dobivanje iskaznice u knjižnici.
Ovakva vrsta tajnosti podataka u Americi
omogućila je zaposlenicima školskih okruga
da varaju školarce.
Omogućila je prevarantima
da pokrada ranjive investitore.
Ovakav tip ponašanja utječe na sve nas.
Ovdje u Global Witnessu
željeli smo provjeriti kako sve ovo
izgleda u praksi.
Kako to zapravo funkcionira?
Stoga smo poslali tajnog istražitelja
na adrese 13 odvjetničkih firmi
na Manhattanu.
Predstavio im se kao afrički ministar
koji želi prebaciti
nezakonito stečena sredstva u SAD
kako bi kupio kuću, ili jahtu, ili avion.
Ono što nas je šokiralo
je da su svi osim jednog odvjetnika
našem istražitelju dali prijedloge
na koji način može prebaciti ta sredstva.
To su sve bili pripremni razgovori
te nas nijedan odvjetnik
nije primio za klijente
i naravno, nikakav novac
nije promijenio vlasnika,
ali već i ovo pokazuje
probleme u sustavu.
Također je vrlo važno
da se na ovo ne gleda
kao na pojedinačne slučajeve.
Ovdje nije riječ o pojedinom odvjetniku
koji je razgovarao s našim istražiteljem
i dao mu par prijedloga.
Nije ni riječ o pojedinom političaru
koji je uhvaćen u skandalu.
Ovdje je riječ o tome
kako funkcionira sustav,
sustav koji omogućava korupciju, neplaćanje poreza,
siromaštvo i nestabilnost.
Kako bismo se suočili s tim problemom,
moramo promijeniti igru.
Moramo promijeniti pravila igre
kako bismo otežali ovakav tip ponašanja.
Možda izgleda tmurno,
možda izgleda da
ne možemo učiniti ništa,
da se nikad ništa nije promijenilo,
da će uvijek postojati
bogati i moćni pojedinci.
Ali kao optimistu po prirodi,
izgleda mi da se neke promjene događaju.
U posljednjih nekoliko godina
bili smo svjedoci stvarnom nastojanju
da se uvede transparentnost
po pitanju vlasništva tvrtki.
Ovu temu je na dnevni red stavio
britanski premijer David Cameron
na velikom skupu G8 održanom
2013. u Sjevernoj Irskoj.
Nakon toga, Europska unija
odlučila je stvoriti
središnje državne registre koji će pratiti
tko zapravo posjeduje i kontrolira
tvrtke diljem Europe.
Ono što je razočaravajuće je
da SAD zaostaje po tom pitanju.
Zakoni o ovome već su na dnevnom redu
Kongresa i Senata,
ali ne napreduju tako brzo
kao što bismo željeli.
Stoga bismo zaista željeli da
"panamski papiri",
taj značajan pogled u offshore svijet,
posluže kao način otvaranja,
kako u SAD-u tako i u svijetu.
Za nas u Global Witnessu,
ovo je trenutak promjena.
Potrebni su nam obični pojedinci
koji su ljutiti zbog načina
na koji pojedinci
mogu sakriti svoje identitete
iza tajnih kompanija.
Potrebni su nam poslovni vođe
koji će se ustati i reći:
"Ovakva vrsta tajnosti
nije dobra za poslovanje."
Potrebni su nam politčki vođe
koji će prepoznati problem
i usredotočiti se na mijenjanje zakona
koji bi razotkrili takvu tajnovitost.
Zajedno možemo stati na kraj ovoj tajnosti
koja trenutno dopušta cvjetanje
izbjegavanja plaćanja poreza,
korupcije i pranja novca.