28. jula 1914. Austro-Ugarska monarhija je objavila rat Srbiji, a u istoriji ostat će obeleženo ime jednog Srbina iz Bosne. Gavrilo Princip je rođen 13. jula 1894. godine u Obljaju kod Bosanskog Grahova a umro je 28. aprila 1918. u češkom zatvoru Terezijenštat. Kao član tajne organizacije Mlada Bosna izvršio je atentat na austro-ugarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju na 28. jun 1914. godine. Franc Ferdinand je došao u Sarajevo na čelu vojnih snaga koje su vršile manevre u okolini grada. Srpsko stanovništvo grada je njegovo pojavljivanje na čelu vojske doživljavalo kao provokativno, budući da se sve to odigravalo na Vidovdan. Austro-ugarske vlasti su u toku istrage došle do saznanja da je oružje korišćeno u atentatu doneseno iz Srbije . Iako sa ovim incidentom nisu bile povezane zvanične vlasti kraljevine Srbije, već određeni ljudi na visokim položajima, pripadnici organizacije Ujedinjenje ili smrt – Crna ruka, austro-ugarske vlasti su iskoristile nastalu situaciju da upute ultimatum Srbiji. Srpske vlasti su odgovorile pozitivno na sve tačke ultimatuma, osim na jednu koja je zahtevala upućivanje austro-ugarskih istražnih organa unutar teritorije kraljevine Srbije. Ovo su vlasti Austro-Ugarske iskoristile da objave Srbiji rat koji je ubrzo eskalirao u Prvi svetski rat. Po prvobitnom planu atentata izvršilaca je bilo šest. Od tih šest četiri nije uradilo ništa prilikom prvog prolaska carske kolone prilikom koje je Nedeljko Čabrinović bombom promašio automobil u kome se nalazio Ferdinand ali je lakše ranio pukovnika Eriha fon Mericija i grofa Boz-Valdeka. Prilikom povratka kolone Gavrilo Princip je uspešno izvršio atentat. Na suđenju je ustanovljeno da atentatori nisu imali nameru da ubiju Sofiju Hotek. Oružje koje je princip koristio bio je belgijski Fabrik Nasional 1910 poluautomatski pištolj kalibra 7.65 (puta) 17mm. i navodno ga je pripradnicima Mlade Bosne uručio sam Dragutin Dimitrijević – Apis. U vreme kada se dogodio atentat, Gavrilo Princip je bio suviše mlad za smrtnu kaznu, pa je osuđen na 20 godina zatvora gde je bio izložen mučenju. Grob Gavrila Principa se danas nalazi u kapeli vidovdanskih heroja u Sarajevu. Auto, Gavrilov pištolj i okrvavljena uniforma Franca Ferdinanda nalaze se u vojnoistorijskom muzeju u Beču Metak koji je ubio Ferdinanda izložen je u češkom gradu Konopište. Kaznu je služio u češkom Terezinu gde je i umro od tuberkuloze 28. aprila 1918., malo pred kraj Prvog svetskog rata. Pri kraju života bio je zbog loših zatvorskih uslova vrlo oslabio i imao oko 40 kilograma. Atentat na austrijskog nadvojvodu Franca Ferdinanda je istorijski događaj kolosalnih posledica koji je bio uzrok Prvom svetskom ratu, raspadu Austro-Ugarske monarhije a zatim stvaranju novih država – Čehoslovačke, Madžarske, Jugoslavije i povraćaju značajnih teritorija susjednim državama koje su okupirale ili aneksirale Austro-Ugarska i Turska Bilo bi nepotpuno reći da je samo ubistvo Ferdinanda razlog velikog rata jer je postajao još čitav niz drugih razloga i planova velikih sila za rat. Nemačke, na primer, da osvoji svoje izgubljene kolonije, rivalstvo između Francuske i Engleske za prevlast u Europi i zajednički neprijateljski stav prema zahtevima Nemačke za povraćaj kolonija, zahtevi malih naroda za osamostaljenje, nerešena granična pitanja Nemačke, Italije i Turske sa susjednim zemljama i slično. Samo ubistvo Ferdinanda je bila ona kapisla ili varnica koja je zapalila plamen rata. Gavrilo Princip je, nema sumnje, bio zaverenik i član tajne organizacije Mlada Bosna--autentične organizacije srpske patriotske omladine u okupiranoj Bosni Ovu organizaciju je štitila i pomagala srpska tajna organizacija Crna ruka sa parolom “ujedinjenje ili smrt” koja je bila zajednička za slične radikalne organizacije na Balkanu kod naroda koji su težili ujedinjenju jugoslovenskih naroda. Tadašnji major srpske vojske na čelu zaverenika koji su ubili kralja Aleksandra Obrenovića i kraljicu Dragu – Dragutin Dimitrijević sa nadimkom Apis bio je na čelu ove organizacije od osnivanja 1903. godine zajedno sa oficirima Ciganovićem i Tankosićem. I pored dosta indica i informacija o pripremi atentata austro-ugarske vlasti niso preduzele ništa ozbiljnije da ga preduprede. I sam nadvojvoda Franc Ferdinand, veoma vojnički odgojen, odličan sportista i mačevalac, u mladosti i strastan lovac inače brutalan i surov čovek, nije se mnogo obazirao na informacije o mogućem atentatu. Na njega je godinu dana ranije takođe pokušan atentat u Parizu, bez posledica, ali ga njegova neomiljenost i ozbiljne pretnje nisu mnogo pogađale Što se političkih stavova tiče, Ferdinand je bio jedan od večih srbomrzaca u dvojnoj monarhiji i učešće na predstoječim manevrima koje je organizirao general Potiorek na obalama Drine za njega je bila sjajna prilika da izaziva srpske „gegule“, kako ih je u prevodu nazivao. Srbija je za njega bila zemlja bandita i jedino što je u njoj vredilo su po njegovom kazivanju bila lovišta divljih svinja o kojima su mu mnogi pričali. Dakle, radi likvidacije ovog čoveka iz patriotskih razloga grupa zaverenika se u Sarajevu dva dana pre atentata uvečala još trojicom koji su trebali da obezbede podršku glavnim atentatorima. Konačno, na Vidovdan, 28. juna 1914. godine, na putu kroz centar Sarajeva iz hotela ka mestu održavanja svečane vojne smotre i početka manevara atentatori pokušavaju da priđu koloni automobila, ali je zbog velike gužve samo Nedeljko Čabrinović uspeo da baci dve bombe kojima je lakše ranio pukovnika Eriha fon Mericija i grofa Boz-Valdeka ali promašio Ferdinanda koji nije odustao od nastavka paradnog prolaza ulicama Sarajeva. Nešto kasnije, zahvaljujući grešci vozača koji je pogrešio maršrutu, Gavrilo Princip je uspeo da priđe automobilu, skoči na papučicu i ispali tri metka od kojih jedan smrtonosno pogađa Ferdinanda a drugi slučajno njegovu suprugu Sofiju, što inače nije bilo planirano Ferdinand umire u roku od nekoliko minuta na putu do bolnice a njegova supruga tokom pokušaja operacije u bolnici. Gavrilo Princip je odmah uhapšen, dok su u roku od par dana uhvaćena sva šestorica atentatora Ni jedan od njih nije umro iako su svi progutali kapsule cijankalija koji im je dat za slučaj da budu uhvaćeni, pa se pretpostavlja da je isti stajanjem ili na drugi način izgubio svojstvo. Svi su priznali učešće u zaveri, ali su poricali da su imali namere da ubiju nadvojvotkinju Sofiju U vreme kada je izvršio atentat, Gavrilo Princip je imao 19 godina. Punoletnost se stizala u monarhiji sa dvadeset-jednom godinom te je bio mlad za smrtnu kaznu pa je osuđen na dvadeset godina zatvora gde je inače bio izložen teškom mučenju Kaznu je služio u češkom zatvoru u tvrđavi Terezin gde je umro u 25. godini od tuberkuloze 28. aprila 1918. godine, nešto pred kraj Prvog svetskog rata.