WEBVTT 00:00:00.000 --> 00:00:07.000 Dobro jutro. Kako ste? Ovdje je sjajno, zar ne? 00:00:07.000 --> 00:00:11.000 Sve ovo ovdje me potpuno oduševilo. 00:00:11.000 --> 00:00:15.000 Zapravo, dosta mi je, odlazim. 00:00:15.000 --> 00:00:19.000 Kroz konferenciju se provlače tri teme, 00:00:19.000 --> 00:00:23.000 koje su važne 00:00:23.000 --> 00:00:25.000 za ono o čemu želim govoriti. 00:00:25.000 --> 00:00:29.000 Prvo je nevjerojatna ljudska kreativnost 00:00:29.000 --> 00:00:32.000 u svim prezentacijama koje smo vidjeli 00:00:32.000 --> 00:00:35.000 i kod svih sudionika. Tolika raznovrsnost i širina. 00:00:35.000 --> 00:00:38.000 Drugo je da nas to dovodi u situaciju 00:00:38.000 --> 00:00:41.000 da nemamo pojma kamo će nas sve to dovesti 00:00:41.000 --> 00:00:43.000 u budućnosti. Nemamo pojma 00:00:43.000 --> 00:00:45.000 kako će se to razviti. NOTE Paragraph 00:00:45.000 --> 00:00:48.000 Mene jako zanima obrazovanje - 00:00:48.000 --> 00:00:51.000 zapravo, svatko je zainteresiran za obrazovanje. 00:00:51.000 --> 00:00:53.000 Zar ne? Ovo mi se čini vrlo zanimljivim. 00:00:53.000 --> 00:00:56.000 Ako ste na domjenku 00:00:56.000 --> 00:00:59.000 i kažete da radite u školstvu – 00:00:59.000 --> 00:01:06.000 doduše, ako radite u školstvu, onda niste često na domjencima. 00:01:06.000 --> 00:01:09.000 Ne pozivaju vas. 00:01:09.000 --> 00:01:14.000 I nikad vam ne uzvraćaju pozive. Zanimljivo. To mi je čudno. 00:01:14.000 --> 00:01:16.000 No, ako vas pozovu, 00:01:16.000 --> 00:01:18.000 i netko vas pita: “Čime se bavite?” 00:01:18.000 --> 00:01:20.000 a vi odgovorite da radite u školstvu, 00:01:20.000 --> 00:01:24.000 vidite kako problijede. Vidite kako se pitaju: 00:01:24.000 --> 00:01:30.000 “O Bože, zašto ja?! Moja jedina slobodna večer u tjednu.” 00:01:30.000 --> 00:01:32.000 Ali ako ih pitate za njihovo obrazovanje, 00:01:32.000 --> 00:01:34.000 pribiju vas na križ. Jer to je jedna od onih stvari 00:01:34.000 --> 00:01:37.000 koje su duboko u čovjeku, koje su mu jako važne, zar ne? 00:01:37.000 --> 00:01:40.000 Poput vjere, novca i takvih stvari. 00:01:40.000 --> 00:01:44.000 Obrazovanje mi je jako važno, mislim da nam je svima. 00:01:44.000 --> 00:01:46.000 Ono nam je svima iskonski važno, 00:01:46.000 --> 00:01:49.000 dijelom jer očekujemo da će nas ono odvesti 00:01:49.000 --> 00:01:52.000 u tu budućnost, koju još ne možemo pojmiti. 00:01:52.000 --> 00:01:55.000 Razmislite, djeca koja kreću u školu ove godine 00:01:55.000 --> 00:02:01.000 ići će u mirovinu 2065. Nitko nema pojma – 00:02:01.000 --> 00:02:04.000 usprkos svim stručnjacima koje smo slušali ovih dana – 00:02:04.000 --> 00:02:06.000 kako će svijet izgledati 00:02:06.000 --> 00:02:08.000 za pet godina. A ipak se očekuje 00:02:08.000 --> 00:02:11.000 da ih obrazujemo za taj svijet. 00:02:11.000 --> 00:02:13.000 Mislim da je nepredvidljivost golema. NOTE Paragraph 00:02:13.000 --> 00:02:15.000 I treće je, 00:02:15.000 --> 00:02:20.000 svi smo se složili, 00:02:20.000 --> 00:02:23.000 koliko nevjerojatnu sposobnost za inovaciju 00:02:23.000 --> 00:02:25.000 imaju djeca. Na primjer, Sirena je sinoć bila 00:02:25.000 --> 00:02:28.000 zapanjujuća, zar ne? Što sve ona može! 00:02:28.000 --> 00:02:33.000 Ona jest iznimna, ali ne mislim da je 00:02:33.000 --> 00:02:36.000 iznimka u dječjem svijetu. 00:02:36.000 --> 00:02:39.000 Ovdje se radi o osobi nevjerojatne predanosti 00:02:39.000 --> 00:02:41.000 koja je talentirana. A ja mislim 00:02:41.000 --> 00:02:43.000 da sva djeca imaju ogromnu nadarenost. 00:02:43.000 --> 00:02:45.000 A mi ju odbacujemo. Vrlo nemilosrdno. 00:02:45.000 --> 00:02:48.000 Želim govoriti o obrazovanju i 00:02:48.000 --> 00:02:51.000 želim govoriti o kreativnosti. Vjerujem da je kreativnost 00:02:51.000 --> 00:02:54.000 danas jednako važna u obrazovanju 00:02:54.000 --> 00:02:58.000 kao i pismenost. I trebamo se prema njoj jednako odnositi. 00:02:58.000 --> 00:03:06.000 Hvala vam. 00:03:06.000 --> 00:03:10.000 To je to. To je sve. Hvala vam. 00:03:10.000 --> 00:03:17.000 Dakle, imam još 15 minuta. No dobro. Rođen sam… NOTE Paragraph 00:03:17.000 --> 00:03:21.000 Nedavno sam čuo prekrasnu priču – volim ju pričati – 00:03:21.000 --> 00:03:25.000 o djevojčici na satu crtanja. Bilo joj je šest godina 00:03:25.000 --> 00:03:27.000 i sjedila je otraga, crtajući 00:03:27.000 --> 00:03:29.000 i nikad nije previše obraćala pažnju – kaže učiteljica – 00:03:29.000 --> 00:03:33.000 osim na tom satu crtanja. 00:03:33.000 --> 00:03:35.000 Učiteljica je bila time očarana, otišla je do nje 00:03:35.000 --> 00:03:38.000 i upitala: “Što crtaš?” 00:03:38.000 --> 00:03:41.000 “Crtam Boga” odgovori djevojčica. 00:03:41.000 --> 00:03:44.000 “Ali nitko ne zna kako Bog izgleda” začudi se učiteljica. 00:03:44.000 --> 00:03:51.000 “Sad će vidjeti.” 00:03:51.000 --> 00:03:52.000 reče djevojčica. NOTE Paragraph 00:03:52.000 --> 00:03:57.000 Kad je moj sin imao četiri godine u Engleskoj 00:03:57.000 --> 00:04:00.000 – zapravo, imao je četiri godine bilo gdje. 00:04:00.000 --> 00:04:06.000 Strogo govoreći, ma kamo da je išao, imao je četiri. 00:04:06.000 --> 00:04:08.000 Glumio je u priči o Isusovom rođenju. 00:04:08.000 --> 00:04:11.000 Sjećate li se priče? Ne, bilo je to važno. 00:04:11.000 --> 00:04:14.000 Mel Gibson je snimio nastavak. 00:04:14.000 --> 00:04:19.000 Možda ste ga vidjeli: “Priča o Isusovom rođenju 2.” 00:04:19.000 --> 00:04:22.000 No, James je dobio ulogu Josipa, što je nas oduševilo. 00:04:22.000 --> 00:04:24.000 Za nas je to bila jedna od glavnih uloga. 00:04:24.000 --> 00:04:26.000 Kod nas je sve bilo puno agenata s majicama 00:04:26.000 --> 00:04:29.000 "James Robinson JE Joseph!" 00:04:29.000 --> 00:04:31.000 Nije trebao govoriti, ali znate onaj dio 00:04:31.000 --> 00:04:34.000 gdje dolaze tri kralja. Ulaze noseći darove: 00:04:34.000 --> 00:04:36.000 zlato, tamjan i smirnu. 00:04:36.000 --> 00:04:38.000 To se zbilja dogodilo. Gledali smo ih 00:04:38.000 --> 00:04:40.000 i mislim da su se zabunom zamijenili. 00:04:40.000 --> 00:04:42.000 Poslije smo razgovarali s dječakom i pitali ga: 00:04:42.000 --> 00:04:44.000 “Ti si s time zadovoljan?” A on je odgovorio: 00:04:44.000 --> 00:04:46.000 “Aha. Zašto, Nešto nije u redu?” Oni su se jednostavno zamijenili. 00:04:46.000 --> 00:04:47.000 No, tri dječaka ulaze, 00:04:47.000 --> 00:04:49.000 četverogodišnjaci s ručnicima na glavi 00:04:49.000 --> 00:04:52.000 i stavljaju kutije na pod. 00:04:52.000 --> 00:04:54.000 Prvi dječak kaže: “Donosim vam zlato”. 00:04:54.000 --> 00:04:57.000 Drugi dječak kaže: “Donosim tamjan”. 00:04:57.000 --> 00:05:11.000 A treći dječak kaže: „Ovo je poslao Frank.” (umjesto "frankincense") NOTE Paragraph 00:05:11.000 --> 00:05:13.000 Ono što je svemu tome zajedničko je to da će djeca pokušati, riskirat će. 00:05:13.000 --> 00:05:16.000 Ako ne znaju kako, izmislit će. 00:05:16.000 --> 00:05:19.000 Zar ne? Oni se ne boje pogriješiti. 00:05:19.000 --> 00:05:24.000 Ne želim reći da je griješiti isto što i biti kreativan. 00:05:24.000 --> 00:05:25.000 Ali, ono što znamo jest da, 00:05:25.000 --> 00:05:28.000 ako niste spremni pogriješiti, 00:05:28.000 --> 00:05:31.000 nikad nećete smisliti nešto originalno. 00:05:31.000 --> 00:05:34.000 Nikad nećete smisliti nešto originalno, ni kad odrastete. Ako niste spremni pogiješiti. 00:05:34.000 --> 00:05:36.000 Kad odrastu, većina djece je već izgubila tu sposobnost. 00:05:36.000 --> 00:05:39.000 Počeli su se bojati pogriješiti. 00:05:39.000 --> 00:05:41.000 A tako upravljamo i svojim organizacijama. 00:05:41.000 --> 00:05:44.000 Osuđujemo pogreške. 00:05:44.000 --> 00:05:47.000 I vodimo obrazovni sustav tako kao da je pogreška 00:05:47.000 --> 00:05:50.000 najgora stvar koju možemo napraviti. 00:05:50.000 --> 00:05:53.000 Rezultat je da oblikujemo ljude IZVAN, mimo njihovih kreativnih sposobnosti. 00:05:53.000 --> 00:05:56.000 Picasso je jednom rekao 00:05:56.000 --> 00:05:59.000 da su sva djeca rođeni umjetnici. 00:05:59.000 --> 00:06:03.000 Problem je kako ostati umjetnikom dok odrastaš. 00:06:03.000 --> 00:06:05.000 Čvrsto vjerujem da odrastanjem ne postajemo kreativni(ji), 00:06:05.000 --> 00:06:08.000 već sve manje kreativni. Obrazujemo se da ne budemo kreativni. 00:06:08.000 --> 00:06:10.000 Zašto je tome tako? NOTE Paragraph 00:06:10.000 --> 00:06:14.000 Do prije pet godina živio sam u Stratford-on-Avon 00:06:14.000 --> 00:06:16.000 Od tamo smo se preselili u Los Angeles. 00:06:16.000 --> 00:06:20.000 Možete zamisliti kako je to glatko prošlo. 00:06:20.000 --> 00:06:22.000 Zapravo, 00:06:22.000 --> 00:06:24.000 živjeli smo u mjestu Snitterfield. 00:06:24.000 --> 00:06:26.000 A tamo je rođen Shakespeare-ov otac. 00:06:26.000 --> 00:06:31.000 Jel' vas zapanjila nova pomisao? Mene jest. 00:06:31.000 --> 00:06:33.000 Nikad niste razmišljali o tome da je Shakespeare imao oca. Zar ne? 00:06:33.000 --> 00:06:35.000 Zar ne? Jer ne razmišljamo o tome 00:06:35.000 --> 00:06:37.000 da je Shakespeare bio dijete. 00:06:37.000 --> 00:06:40.000 Shakespeare od sedam godina? Nikad mi to nije palo na pamet. 00:06:40.000 --> 00:06:42.000 Mislim, jednom je morao imati sedam godina. 00:06:42.000 --> 00:06:51.000 I bio je na nečijim satovima engleskog, zar ne? Nije li to nezgodno? 00:06:51.000 --> 00:07:05.000 “Moraš se više truditi!” korio ga je otac 00:07:05.000 --> 00:07:08.000 pred spavanje. “U krevet sad.” 00:07:08.000 --> 00:07:10.000 reče otac Williamu Shakespeare-u. „I prestani pisati. 00:07:10.000 --> 00:07:18.000 I prestani govoriti tako čudno. 00:07:18.000 --> 00:07:23.000 Zbunjuješ ljude." NOTE Paragraph 00:07:23.000 --> 00:07:26.000 Dakle, preselili smo se iz Stratford-a u Los Angeles 00:07:26.000 --> 00:07:30.000 i zapravo želim samo nešto reći o toj promjeni. 00:07:30.000 --> 00:07:33.000 Moj sin se nije htio seliti. 00:07:33.000 --> 00:07:36.000 Imam dvoje djece. On sada ima 21, a kćer 16. 00:07:36.000 --> 00:07:38.000 Nije se htio seliti u Los Angeles. Sviđalo mu se tamo, ali 00:07:38.000 --> 00:07:43.000 imao je djevojku u Engleskoj. Sara je bila ljubav njegovog života. 00:07:43.000 --> 00:07:45.000 Poznavao ju je mjesec dana. 00:07:45.000 --> 00:07:48.000 Zamislite, imali su četvrtu godišnjicu, 00:07:48.000 --> 00:07:52.000 jer to je dugo vrijeme kad imaš 16. 00:07:52.000 --> 00:07:54.000 No, bio je prilično uzrujan u avionu. 00:07:54.000 --> 00:07:56.000 „Nikad neću naći drugu djevojku poput Sare” 00:07:56.000 --> 00:07:58.000 A, iskreno rečeno, nama je to bilo drago, 00:07:58.000 --> 00:08:10.000 jer je ona bila glavni razlog 00:08:10.000 --> 00:08:13.000 našeg odlaska iz Engleske. NOTE Paragraph 00:08:13.000 --> 00:08:16.000 No nešto vas iznenadi kad se preselite u Ameriku 00:08:16.000 --> 00:08:18.000 ili kad putujete svijetom. 00:08:18.000 --> 00:08:22.000 Svi obrazovni sustavi na svijetu ima istu hijerarhiju predmeta. 00:08:22.000 --> 00:08:24.000 Svi. Bez obzira u kojoj zemlji. 00:08:24.000 --> 00:08:26.000 Očekujete da će biti drukčije, a nije. 00:08:26.000 --> 00:08:29.000 Na vrhu su matematika i jezici, 00:08:29.000 --> 00:08:31.000 onda društveni predmeti, a na dnu umjetnost. 00:08:31.000 --> 00:08:33.000 Svugdje na svijetu, 00:08:33.000 --> 00:08:36.000 i skoro u svakom sustavu, 00:08:36.000 --> 00:08:38.000 postoji hijerarhija i u umjetnostima. 00:08:38.000 --> 00:08:40.000 Likovni i glazbeni odgoj uobičajeno imaju viši status 00:08:40.000 --> 00:08:43.000 od glume i plesa. Ne postoji obrazovni sustav na svijetu 00:08:43.000 --> 00:08:45.000 koji djecu poučava plesu svaki dan 00:08:45.000 --> 00:08:48.000 na isti način kao što ih poučava matematici. Zašto? 00:08:48.000 --> 00:08:50.000 Zašto ne? Mislim da je to jako važno. 00:08:50.000 --> 00:08:53.000 Mislim da je matematika jako važna, ali je i ples. 00:08:53.000 --> 00:08:56.000 Djeca plešu cijelo vrijeme, ako im dozvolimo. Svi bismo mi to radili, da smijemo. 00:08:56.000 --> 00:08:59.000 Svi imamo tijela, zar ne? Ili sam nešto propustio? 00:08:59.000 --> 00:09:03.000 Iskreno, ono što se dešava je to da, 00:09:03.000 --> 00:09:05.000 kako djeca odrastaju, sve više ih obrazujemo 00:09:05.000 --> 00:09:08.000 od pojasa na više. A onda se koncentriramo na njihove glave. 00:09:08.000 --> 00:09:10.000 I to pretežito samo na jednu stranu (mozga, lijevu). NOTE Paragraph 00:09:10.000 --> 00:09:14.000 Kad bi vanzemaljac posjetio naš obrazovni sustav 00:09:14.000 --> 00:09:17.000 i pitao: “Koja mu je svrha?”, 00:09:17.000 --> 00:09:19.000 mislim da bi zaključak bio – gledajući rezultate: 00:09:19.000 --> 00:09:21.000 tko u njemu zaista uspijeva, 00:09:21.000 --> 00:09:23.000 tko napravi sve što se od njega traži, 00:09:23.000 --> 00:09:26.000 tko dobiva pohvale i nagrade, tko je pobjednik – 00:09:26.000 --> 00:09:29.000 mislim da bismo morali zaključiti da je cijela svrha javnog obrazovanja 00:09:29.000 --> 00:09:30.000 u cijelom svijetu 00:09:30.000 --> 00:09:34.000 proizvesti sveučilišne profesore, zar ne? 00:09:34.000 --> 00:09:36.000 Oni su ti koji u svemu tome (jedini) uspijevaju. 00:09:37.000 --> 00:09:40.000 I ja sam bio jedan od njih, znate. 00:09:40.000 --> 00:09:44.000 Ja volim sveučilišne profesore, ali znate, 00:09:44.000 --> 00:09:48.000 ne bismo ih trebali smatrati krajnjim postignućem ljudske vrste. 00:09:48.000 --> 00:09:50.000 Oni su samo oblik života, 00:09:50.000 --> 00:09:52.000 jedan oblik života. I ima nešto čudno u vezi s njima, 00:09:52.000 --> 00:09:54.000 a kad to kažem, kažem iz ljubavi prema njima. 00:09:54.000 --> 00:09:57.000 Iz svog iskustva mogu reći da je nešto čudno sa sveučilišnim profesorima - 00:09:57.000 --> 00:10:00.000 ne svima, ali tipično – oni žive u svojoj glavi. 00:10:00.000 --> 00:10:02.000 Oni žive ovdje gore, i pomalo samo na jednoj strani (lijevoj). 00:10:02.000 --> 00:10:06.000 Nekako su odvojeni od tijela, pomalo na doslovan način. 00:10:06.000 --> 00:10:08.000 Svoje tijelo smatraju 00:10:08.000 --> 00:10:17.000 transportnim sredstvom za svoju glavu, zar ne? 00:10:17.000 --> 00:10:24.000 To je način da njihove glave stignu na sastanke. 00:10:24.000 --> 00:10:27.000 Usput budi rečeno, ako želite pravi dokaz vantjelesnog iskustva, 00:10:27.000 --> 00:10:30.000 otiđite za vrijeme neke konferencije 00:10:30.000 --> 00:10:32.000 uvaženih profesora 00:10:32.000 --> 00:10:35.000 u diskoteku, završne večeri. 00:10:35.000 --> 00:10:39.000 Tamo ćete vidjeti odrasle muškarce i žene 00:10:39.000 --> 00:10:43.000 kako se nekontrolirano migolje, izvan ritma, 00:10:43.000 --> 00:10:47.000 čekajući da to prođe kako bi otišli kući i napisali referat o tome. NOTE Paragraph 00:10:47.000 --> 00:10:53.000 Naš je obrazovni sustav zasnovan na ideji o akademskim sposobnostima. 00:10:53.000 --> 00:10:56.000 I za to postoji razlog. 00:10:56.000 --> 00:10:58.000 Cijeli je sustav konstruiran … U cijelom svijetu, 00:10:58.000 --> 00:11:00.000 prije 19-tog stoljeća nisu postojale javne škole. 00:11:00.000 --> 00:11:03.000 Svrha zbog koje su uspostavljene je 00:11:03.000 --> 00:11:04.000 da zadovolje potrebe industrijalizacije. 00:11:04.000 --> 00:11:07.000 Hijerarhijska podjela predmeta počiva na dvije ideje. 00:11:07.000 --> 00:11:11.000 Kao prvo, na vrhu su predmeti koji će vam biti najpotrebniji 00:11:11.000 --> 00:11:13.000 na radnom mjestu. Zbog toga su vas vjerojatno 00:11:13.000 --> 00:11:15.000 u školi dobronamjerno usmjeravali od onih stvari 00:11:15.000 --> 00:11:17.000 koje su vam se sviđale, s objašnjenjem da 00:11:17.000 --> 00:11:20.000 vjerojatno nećete naći posao radeći njih. Zar ne? 00:11:20.000 --> 00:11:22.000 Pusti glazbu, nećeš biti glazbenik. 00:11:22.000 --> 00:11:24.000 Pusti slikanje, nećeš biti slikar. 00:11:25.000 --> 00:11:29.000 Dobronamjeran savjet – ali danas suštinski promašen. 00:11:29.000 --> 00:11:30.000 Jer cijeli je svijet danas u velikom u preokretu. 00:11:30.000 --> 00:11:33.000 Drugo je akademska sposobnost, 00:11:33.000 --> 00:11:34.000 koja dominira našim pogledom na inteligenciju, 00:11:34.000 --> 00:11:37.000 jer su sveučilišta dizajnirala sustav prema sebi. 00:11:37.000 --> 00:11:39.000 Kad razmislite, cijeli sustav 00:11:39.000 --> 00:11:41.000 javnog obrazovanja u svijetu je 00:11:41.000 --> 00:11:43.000 produljeni proces sveučilišnog sustava. 00:11:43.000 --> 00:11:46.000 Posljedica toga je da mnogi jako talentirani, 00:11:46.000 --> 00:11:48.000 briljantni, kreativni ljudi misle da oni to nisu, 00:11:48.000 --> 00:11:50.000 jer ono u čemu su bili dobri u školi 00:11:50.000 --> 00:11:54.000 nije bilo cijenjeno ili je čak bilo osuđivano. 00:11:54.000 --> 00:11:56.000 Mislim da si ne možemo više priuštiti da tako ostane. NOTE Paragraph 00:11:56.000 --> 00:11:58.000 U slijedećih 30 godina, prema UNESCO-u, 00:11:58.000 --> 00:12:01.000 više će ljudi u svijetu diplomirati 00:12:01.000 --> 00:12:03.000 nego u cjelokupnoj povijesti do tada. 00:12:03.000 --> 00:12:05.000 Više ljudi. A to je posljedica 00:12:05.000 --> 00:12:07.000 onoga o čemu smo ovdje govorili – 00:12:07.000 --> 00:12:10.000 tehnologije i njenog utjecaja na preobrazbu načina rada, 00:12:10.000 --> 00:12:12.000 demografije i eksplozivnog rasta stanovništva. 00:12:12.000 --> 00:12:15.000 Odjednom, diplome i titule više ništa ne znače. Zar nije tako? 00:12:15.000 --> 00:12:19.000 Kad sam ja bio student, ako si imao diplomu, imao si posao. 00:12:19.000 --> 00:12:22.000 Ako nisi imao posao, to je bilo zato što ga nisi htio. 00:12:22.000 --> 00:12:25.000 A ja ga zapravo nisam htio. 00:12:25.000 --> 00:12:30.000 Ali danas djeca s diplomom 00:12:30.000 --> 00:12:31.000 idu natrag kući igrati video igre, 00:12:31.000 --> 00:12:34.000 jer im treba magisterij tamo gdje je nekad bila dovoljna diploma, 00:12:34.000 --> 00:12:37.000 a doktorat gdje je trebao magisterij. 00:12:37.000 --> 00:12:39.000 To je proces akademske inflacije. 00:12:39.000 --> 00:12:41.000 On pokazuje da se cijeli sustav obrazovanja 00:12:41.000 --> 00:12:43.000 izmiče ispod naših nogu. 00:12:43.000 --> 00:12:44.000 Moramo radikalno promijeniti naš pogled na inteligenciju. NOTE Paragraph 00:12:44.000 --> 00:12:46.000 O inteligenciji znamo tri stvari. 00:12:46.000 --> 00:12:49.000 Prvo, ona je raznovrsna. O svijetu razmišljamo na sve načine 00:12:49.000 --> 00:12:51.000 na koji ga doživljavamo. Razmišljamo vizualno, 00:12:51.000 --> 00:12:54.000 kroz zvuk, kroz dodir. 00:12:54.000 --> 00:12:57.000 Razmišljamo apstraktno i u pokretu. 00:12:57.000 --> 00:12:59.000 Drugo, inteligencija je dinamična. 00:12:59.000 --> 00:13:02.000 Ako pogledamo interakcije ljudskog mozga, 00:13:02.000 --> 00:13:05.000 kao što smo čuli jučer u nekoliko prezentacija, 00:13:05.000 --> 00:13:07.000 inteligencija je čudesno interaktivna. 00:13:07.000 --> 00:13:10.000 Mozak nije podijeljen na odjeljke. 00:13:10.000 --> 00:13:13.000 Zapravo, kreativnost – koju ja definiram kao 00:13:13.000 --> 00:13:15.000 sposobnost imanja originalnih ideja koje imaju vrijednost – 00:13:15.000 --> 00:13:18.000 najčešće se ispoljava u interakciji 00:13:18.000 --> 00:13:21.000 različitih načina „viđenja” stvari. NOTE Paragraph 00:13:21.000 --> 00:13:23.000 Postoji snop živaca 00:13:23.000 --> 00:13:26.000 koji povezuje dvije moždane polutke 00:13:26.000 --> 00:13:28.000 koji se zove “corpus callosum”. Kod žena je deblji. 00:13:28.000 --> 00:13:30.000 Na osnovi onog što je Helen rekla jučer, 00:13:30.000 --> 00:13:34.000 to je vjerojatno uzrok da su žene bolje u “multi taskingu” – 00:13:34.000 --> 00:13:36.000 obavljanju više poslova istovremeno. Zar nije tako? 00:13:36.000 --> 00:13:39.000 Postoje istraživanja, ali ja to znam iz osobnog iskustva. 00:13:39.000 --> 00:13:41.000 Kad moja supruga kuha – 00:13:41.000 --> 00:13:45.000 što nije često, hvala bogu. 00:13:45.000 --> 00:13:48.000 No, kad kuha - ne, ona je dobra u nekim stvarima- 00:13:48.000 --> 00:13:50.000 ali kad kuha, 00:13:50.000 --> 00:13:52.000 istovremeno razgovara telefonom, 00:13:52.000 --> 00:13:55.000 govori djeci, boji strop 00:13:55.000 --> 00:13:58.000 i izvodi operaciju na otvorenom srcu. Istovremeno. 00:13:58.000 --> 00:14:01.000 Kad ja kuham, vrata su zatvorena, djeca su vani, 00:14:01.000 --> 00:14:04.000 telefon je isključen, a ako ona uđe, ja se uzrujam i kažem: 00:14:04.000 --> 00:14:17.000 “Terry, molim te, zar ne vidiš da pokušavam ispeći jaje? Ostavi me na miru.” 00:14:17.000 --> 00:14:19.000 Zapravo, sjećate li se onog starog filozofskog pitanja: 00:14:19.000 --> 00:14:22.000 "Ako drvo padne u šumi, a nitko to nije čuo, 00:14:22.000 --> 00:14:25.000 je li se to stvarno dogodilo?" Sjećate li se starog kestena? 00:14:25.000 --> 00:14:28.000 Nedavno sam vidio sjajnu majicu na kojoj je pisalo: 00:14:28.000 --> 00:14:31.000 “Ako muškarac govori što misli u šumi, 00:14:31.000 --> 00:14:40.000 a žena ga ne čuje, je li on i dalje u krivu?” NOTE Paragraph 00:14:40.000 --> 00:14:42.000 Treća stvar vezana uz inteligenciju 00:14:43.000 --> 00:14:45.000 jest da je ona upečatljiva, posebna. Upravo pišem 00:14:45.000 --> 00:14:47.000 knjigu s naslovom “Bogojavljenje”, koja se zasniva na seriji 00:14:47.000 --> 00:14:49.000 intervjua s ljudima o tome kako su otkrili svoj talent. 00:14:49.000 --> 00:14:51.000 Fasciniran sam time kako su ljudi došli do toga. 00:14:51.000 --> 00:14:54.000 Knjiga je potaknuta razgovorom 00:14:54.000 --> 00:14:56.000 s predivnom ženom za koju mnogi možda nikad nisu čuli. 00:14:56.000 --> 00:14:58.000 Zove se Gillian Lynne. 00:14:58.000 --> 00:15:00.000 Jeste li čuli za nju? Neki jesu. Ona je koreograf 00:15:00.000 --> 00:15:02.000 i svi poznaju njena djela. 00:15:02.000 --> 00:15:04.000 Stvorila je mjuzikle “Mačke” i “Fantom u operi”. 00:15:04.000 --> 00:15:08.000 Ona je predivna. Nekad sam bio u upravi Kraljevskog baleta, u Engleskoj, 00:15:08.000 --> 00:15:10.000 kao što možete vidjeti. 00:15:10.000 --> 00:15:12.000 Dakle, jednog sam dana ručao s Gillian i pitao sam ju: 00:15:12.000 --> 00:15:14.000 “Gillian, kako si postala plesačica?” 00:15:14.000 --> 00:15:16.000 Odgovorila mi je da je to baš zanimljivo, 00:15:16.000 --> 00:15:19.000 jer je u školi bila beznadežan slučaj. 00:15:19.000 --> 00:15:21.000 To je bilo u 30-tima i škola je pisala roditeljima: 00:15:21.000 --> 00:15:23.000 “Mislimo da Gillian ima poremećaj učenja.” 00:15:23.000 --> 00:15:25.000 Nije se mogla koncentrirati, stalno se vrpoljila. 00:15:25.000 --> 00:15:29.000 Mislim da se to danas zove ADHD (poremećaj pažnje), zar ne? 00:15:29.000 --> 00:15:32.000 Ali to je bilo u 30-tima i ADHD tada još nisu izumili. 00:15:32.000 --> 00:15:35.000 To nije bila raspoloživa dijagnoza. 00:15:35.000 --> 00:15:39.000 Ljudi nisu bili svjesni da smiju imati takvu bolest. NOTE Paragraph 00:15:39.000 --> 00:15:43.000 No, majka ju je odvela liječniku specijalisti. 00:15:43.000 --> 00:15:46.000 U toj drvom obloženoj sobi 00:15:46.000 --> 00:15:49.000 sjedila je na rukama 20 minuta 00:15:49.000 --> 00:15:51.000 dok je taj čovjek razgovarao 00:15:51.000 --> 00:15:53.000 s njenom majkom o svim problemima 00:15:53.000 --> 00:15:57.000 koje je Gillian imala u školi. 00:15:57.000 --> 00:15:59.000 Uznemiravala je ljude, 00:15:59.000 --> 00:16:01.000 kasnila je sa zadaćom, itd., 00:16:01.000 --> 00:16:04.000 osmogodišnjakinja – na kraju je doktor 00:16:04.000 --> 00:16:06.000 sjeo kraj nje i rekao: 00:16:06.000 --> 00:16:08.000 “Gillian, slušao sam o svemu što mi je tvoja majka 00:16:08.000 --> 00:16:10.000 rekla i sad moram s njom razgovarati na samo.” 00:16:10.000 --> 00:16:13.000 “Pričekaj ovdje, vratit ćemo se brzo.” 00:16:13.000 --> 00:16:15.000 I na to su izašli i ostavili ju samu. 00:16:15.000 --> 00:16:17.000 No, dok su izlazili, doktor je uključio radio 00:16:17.000 --> 00:16:19.000 na svom stolu. Kad su izašli, 00:16:19.000 --> 00:16:21.000 rekao je majci: 00:16:21.000 --> 00:16:24.000 “Samo čekajte i gledajte ju.” 00:16:24.000 --> 00:16:28.000 Istog trenutka kad su napustili sobu, Gillian je ustala 00:16:28.000 --> 00:16:30.000 i počela se njihati u ritmu muzike. Promatrali su ju par minuta, 00:16:30.000 --> 00:16:33.000 a onda se doktor okrenuo majci i rekao joj: 00:16:33.000 --> 00:16:37.000 “Gospođo Lynne, Gillian nije bolesna, ona je plesačica. 00:16:37.000 --> 00:16:39.000 Odvedite ju u plesnu školu.” NOTE Paragraph 00:16:39.000 --> 00:16:41.000 Pitao sam ju: “I što se tad dogodilo?” 00:16:41.000 --> 00:16:44.000 Odgovorila mi je: “Odvela me je. Ne mogu vam opisati kako je to bilo predivno. 00:16:44.000 --> 00:16:46.000 Ušli smo u sobu prepunu ljudi poput mene. 00:16:46.000 --> 00:16:49.000 Ljudi koji nisu mogli mirno sjediti. 00:16:49.000 --> 00:16:52.000 Koji su se morali kretati da bi mislili. 00:16:52.000 --> 00:16:54.000 Plesali su balet, step, jazz, 00:16:54.000 --> 00:16:56.000 suvremeni ples.” 00:16:56.000 --> 00:16:59.000 Kasnije je primljena u Kraljevsku baletnu školu, 00:16:59.000 --> 00:17:01.000 postala je solist i imala prekrasnu karijeru s njima. 00:17:01.000 --> 00:17:03.000 Kad je diplomirala, 00:17:03.000 --> 00:17:05.000 osnovala je vlastitu 00:17:05.000 --> 00:17:08.000 plesnu skupinu 00:17:08.000 --> 00:17:11.000 i srela Andrew Lloyd Webera. 00:17:11.000 --> 00:17:13.000 Zaslužna je za neke od najuspješniji kazališnih 00:17:13.000 --> 00:17:18.000 produkcija u povijesti, podarila je užitak milijunima ljudi 00:17:18.000 --> 00:17:21.000 i postala multi milijunaš. 00:17:21.000 --> 00:17:25.000 Neki drugi liječnik bi joj prepisao 00:17:25.000 --> 00:17:27.000 lijekove za smirenje. NOTE Paragraph 00:17:27.000 --> 00:17:30.000 Ja mislim … Ono što mislim, svodi se na ovo. 00:17:30.000 --> 00:17:32.000 Al Gore je neku večer govorio o 00:17:32.000 --> 00:17:35.000 ekologiji i revoluciji koju je pokrenula Rachel Carson. 00:17:35.000 --> 00:17:39.000 Vjerujem da je naša jedina nada za budućnost 00:17:39.000 --> 00:17:42.000 da prihvatimo novi koncept ljudske ekologije, 00:17:42.000 --> 00:17:46.000 onaj koji će obnoviti našu spoznaju 00:17:46.000 --> 00:17:48.000 o bogatstvu ljudskih sposobnosti. 00:17:48.000 --> 00:17:52.000 Naš obrazovni sustav iskorištava naše umove na isti način 00:17:52.000 --> 00:17:54.000 kao što mi ogoljujemo Zemlju radi iskorištavanja nekog (prirodnog) bogatstva. 00:17:54.000 --> 00:17:57.000 A to nije dobro za našu budućnost. 00:17:57.000 --> 00:18:00.000 Moramo ponovno osmisliti temeljna načela 00:18:00.000 --> 00:18:02.000 na kojima obrazujemo svoju djecu. 00:18:02.000 --> 00:18:06.000 Jonas Salk je prekrasno rekao: 00:18:06.000 --> 00:18:09.000 “Kad bi svi kukci nestali s lica Zemlje, 00:18:09.000 --> 00:18:12.000 za 50 godina nestao bi život sa Zemlje. 00:18:12.000 --> 00:18:15.000 A kad bi svi ljudi nestali, 00:18:15.000 --> 00:18:19.000 za 50 godina sve ostale vrste bi procvale.” 00:18:19.000 --> 00:18:21.000 I on je u pravu. NOTE Paragraph 00:18:21.000 --> 00:18:24.000 Ono što TED slavi je dar ljudske mašte. 00:18:24.000 --> 00:18:28.000 Moramo se potruditi da taj dar 00:18:28.000 --> 00:18:31.000 koristimo mudro i da spriječimo neke scenarije 00:18:31.000 --> 00:18:34.000 o kojima smo ovdje govorili. 00:18:35.000 --> 00:18:38.000 Jedini način da to postignemo je da prepoznamo 00:18:38.000 --> 00:18:40.000 svo bogatstvo naših stvaralačkih sposobnosti 00:18:40.000 --> 00:18:43.000 i da u svojoj djeci vidimo nadu koja ona i jesu. 00:18:43.000 --> 00:18:46.000 Naš je zadatak obrazovati njihovo cijelo biće, tako da bude spremno za tu budućnost. 00:18:46.000 --> 00:18:49.000 Usput – mi možda nećemo vidjeti tu budućnost, 00:18:49.000 --> 00:18:52.000 ali oni hoće. A naš je posao 00:18:52.000 --> 00:18:54.000 da im pomognemo da nešto od toga naprave. Hvala vam.