1
00:00:00,000 --> 00:00:07,000
Dobro jutro. Kako ste? Ovdje je sjajno, zar ne?

2
00:00:07,000 --> 00:00:11,000
Sve ovo ovdje me potpuno oduševilo.

3
00:00:11,000 --> 00:00:15,000
Zapravo, dosta mi je, odlazim.

4
00:00:15,000 --> 00:00:19,000
Kroz konferenciju se provlače tri teme,

5
00:00:19,000 --> 00:00:23,000
koje su važne

6
00:00:23,000 --> 00:00:25,000
za ono o čemu želim govoriti.

7
00:00:25,000 --> 00:00:29,000
Prvo je nevjerojatna ljudska kreativnost

8
00:00:29,000 --> 00:00:32,000
u svim prezentacijama koje smo vidjeli

9
00:00:32,000 --> 00:00:35,000
i kod svih sudionika. Tolika raznovrsnost i širina.

10
00:00:35,000 --> 00:00:38,000
Drugo je da nas to dovodi u situaciju

11
00:00:38,000 --> 00:00:41,000
da nemamo pojma kamo će nas sve to dovesti

12
00:00:41,000 --> 00:00:43,000
u budućnosti. Nemamo pojma

13
00:00:43,000 --> 00:00:45,000
kako će se to razviti.

14
00:00:45,000 --> 00:00:48,000
Mene jako zanima obrazovanje -

15
00:00:48,000 --> 00:00:51,000
zapravo, svatko je zainteresiran za obrazovanje.

16
00:00:51,000 --> 00:00:53,000
Zar ne? Ovo mi se čini vrlo zanimljivim.

17
00:00:53,000 --> 00:00:56,000
Ako ste na domjenku

18
00:00:56,000 --> 00:00:59,000
i kažete da radite u školstvu –

19
00:00:59,000 --> 00:01:06,000
doduše, ako radite u školstvu, onda niste često na domjencima.

20
00:01:06,000 --> 00:01:09,000
Ne pozivaju vas.

21
00:01:09,000 --> 00:01:14,000
I nikad vam ne uzvraćaju pozive. Zanimljivo. To mi je čudno.

22
00:01:14,000 --> 00:01:16,000
No, ako vas pozovu,

23
00:01:16,000 --> 00:01:18,000
i netko vas pita: “Čime se bavite?”

24
00:01:18,000 --> 00:01:20,000
a vi odgovorite da radite u školstvu,

25
00:01:20,000 --> 00:01:24,000
vidite kako problijede. Vidite kako se pitaju:

26
00:01:24,000 --> 00:01:30,000
“O Bože, zašto ja?! Moja jedina slobodna večer u tjednu.”

27
00:01:30,000 --> 00:01:32,000
Ali ako ih pitate za njihovo obrazovanje,

28
00:01:32,000 --> 00:01:34,000
pribiju vas na križ. Jer to je jedna od onih stvari

29
00:01:34,000 --> 00:01:37,000
koje su duboko u čovjeku, koje su mu jako važne, zar ne?

30
00:01:37,000 --> 00:01:40,000
Poput vjere, novca i takvih stvari.

31
00:01:40,000 --> 00:01:44,000
Obrazovanje mi je jako važno, mislim da nam je svima.

32
00:01:44,000 --> 00:01:46,000
Ono nam je svima iskonski važno,

33
00:01:46,000 --> 00:01:49,000
dijelom jer očekujemo da će nas ono odvesti

34
00:01:49,000 --> 00:01:52,000
u tu budućnost, koju još ne možemo pojmiti.

35
00:01:52,000 --> 00:01:55,000
Razmislite, djeca koja kreću u školu ove godine

36
00:01:55,000 --> 00:02:01,000
ići će u mirovinu 2065. Nitko nema pojma –

37
00:02:01,000 --> 00:02:04,000
usprkos svim stručnjacima koje smo slušali ovih dana –

38
00:02:04,000 --> 00:02:06,000
kako će svijet izgledati

39
00:02:06,000 --> 00:02:08,000
za pet godina. A ipak se očekuje

40
00:02:08,000 --> 00:02:11,000
da ih obrazujemo za taj svijet.

41
00:02:11,000 --> 00:02:13,000
Mislim da je nepredvidljivost golema.

42
00:02:13,000 --> 00:02:15,000
I treće je,

43
00:02:15,000 --> 00:02:20,000
svi smo se složili,

44
00:02:20,000 --> 00:02:23,000
koliko nevjerojatnu sposobnost za inovaciju

45
00:02:23,000 --> 00:02:25,000
imaju djeca. Na primjer, Sirena je sinoć bila

46
00:02:25,000 --> 00:02:28,000
zapanjujuća, zar ne? Što sve ona može!

47
00:02:28,000 --> 00:02:33,000
Ona jest iznimna, ali ne mislim da je

48
00:02:33,000 --> 00:02:36,000
iznimka u dječjem svijetu.

49
00:02:36,000 --> 00:02:39,000
Ovdje se radi o osobi nevjerojatne predanosti

50
00:02:39,000 --> 00:02:41,000
koja je talentirana. A ja mislim

51
00:02:41,000 --> 00:02:43,000
da sva djeca imaju ogromnu nadarenost.

52
00:02:43,000 --> 00:02:45,000
A mi ju odbacujemo. Vrlo nemilosrdno.

53
00:02:45,000 --> 00:02:48,000
Želim govoriti o obrazovanju i

54
00:02:48,000 --> 00:02:51,000
želim govoriti o kreativnosti. Vjerujem da je kreativnost

55
00:02:51,000 --> 00:02:54,000
danas jednako važna u obrazovanju

56
00:02:54,000 --> 00:02:58,000
kao i pismenost. I trebamo se prema njoj jednako odnositi.

57
00:02:58,000 --> 00:03:06,000
Hvala vam.

58
00:03:06,000 --> 00:03:10,000
To je to. To je sve. Hvala vam.

59
00:03:10,000 --> 00:03:17,000
Dakle, imam još 15 minuta. No dobro. Rođen sam…

60
00:03:17,000 --> 00:03:21,000
Nedavno sam čuo prekrasnu priču – volim ju pričati –

61
00:03:21,000 --> 00:03:25,000
o djevojčici na satu crtanja. Bilo joj je šest godina

62
00:03:25,000 --> 00:03:27,000
i sjedila je otraga, crtajući

63
00:03:27,000 --> 00:03:29,000
i nikad nije previše obraćala pažnju – kaže učiteljica –

64
00:03:29,000 --> 00:03:33,000
osim na tom satu crtanja.

65
00:03:33,000 --> 00:03:35,000
Učiteljica je bila time očarana, otišla je do nje

66
00:03:35,000 --> 00:03:38,000
i upitala: “Što crtaš?”

67
00:03:38,000 --> 00:03:41,000
“Crtam Boga” odgovori djevojčica.

68
00:03:41,000 --> 00:03:44,000
“Ali nitko ne zna kako Bog izgleda” začudi se učiteljica.

69
00:03:44,000 --> 00:03:51,000
“Sad će vidjeti.”

70
00:03:51,000 --> 00:03:52,000
reče djevojčica.

71
00:03:52,000 --> 00:03:57,000
Kad je moj sin imao četiri godine u Engleskoj

72
00:03:57,000 --> 00:04:00,000
– zapravo, imao je četiri godine bilo gdje.

73
00:04:00,000 --> 00:04:06,000
Strogo govoreći, ma kamo da je išao, imao je četiri.

74
00:04:06,000 --> 00:04:08,000
Glumio je u priči o Isusovom rođenju.

75
00:04:08,000 --> 00:04:11,000
Sjećate li se priče? Ne, bilo je to važno.

76
00:04:11,000 --> 00:04:14,000
Mel Gibson je snimio nastavak.

77
00:04:14,000 --> 00:04:19,000
Možda ste ga vidjeli: “Priča o Isusovom rođenju 2.”

78
00:04:19,000 --> 00:04:22,000
No, James je dobio ulogu Josipa, što je nas oduševilo.

79
00:04:22,000 --> 00:04:24,000
Za nas je to bila jedna od glavnih uloga.

80
00:04:24,000 --> 00:04:26,000
Kod nas je sve bilo puno agenata s majicama

81
00:04:26,000 --> 00:04:29,000
"James Robinson JE Joseph!"

82
00:04:29,000 --> 00:04:31,000
Nije trebao govoriti, ali znate onaj dio

83
00:04:31,000 --> 00:04:34,000
gdje dolaze tri kralja. Ulaze noseći darove:

84
00:04:34,000 --> 00:04:36,000
zlato, tamjan i smirnu.

85
00:04:36,000 --> 00:04:38,000
To se zbilja dogodilo. Gledali smo ih

86
00:04:38,000 --> 00:04:40,000
i mislim da su se zabunom zamijenili.

87
00:04:40,000 --> 00:04:42,000
Poslije smo razgovarali s dječakom i pitali ga:

88
00:04:42,000 --> 00:04:44,000
“Ti si s time zadovoljan?” A on je odgovorio:

89
00:04:44,000 --> 00:04:46,000
“Aha. Zašto, Nešto nije u redu?” Oni su se jednostavno zamijenili.

90
00:04:46,000 --> 00:04:47,000
No, tri dječaka ulaze,

91
00:04:47,000 --> 00:04:49,000
četverogodišnjaci s ručnicima na glavi

92
00:04:49,000 --> 00:04:52,000
i stavljaju kutije na pod.

93
00:04:52,000 --> 00:04:54,000
Prvi dječak kaže: “Donosim vam zlato”.

94
00:04:54,000 --> 00:04:57,000
Drugi dječak kaže: “Donosim tamjan”.

95
00:04:57,000 --> 00:05:11,000
A treći dječak kaže: „Ovo je poslao Frank.” (umjesto "frankincense")

96
00:05:11,000 --> 00:05:13,000
Ono što je svemu tome zajedničko je to da će djeca pokušati, riskirat će.

97
00:05:13,000 --> 00:05:16,000
Ako ne znaju kako, izmislit će.

98
00:05:16,000 --> 00:05:19,000
Zar ne? Oni se ne boje pogriješiti.

99
00:05:19,000 --> 00:05:24,000
Ne želim reći da je griješiti isto što i biti kreativan.

100
00:05:24,000 --> 00:05:25,000
Ali, ono što znamo jest da,

101
00:05:25,000 --> 00:05:28,000
ako niste spremni pogriješiti,

102
00:05:28,000 --> 00:05:31,000
nikad nećete smisliti nešto originalno.

103
00:05:31,000 --> 00:05:34,000
Nikad nećete smisliti nešto originalno, ni kad odrastete. Ako niste spremni pogiješiti.

104
00:05:34,000 --> 00:05:36,000
Kad odrastu, većina djece je već izgubila tu sposobnost.

105
00:05:36,000 --> 00:05:39,000
Počeli su se bojati pogriješiti.

106
00:05:39,000 --> 00:05:41,000
A tako upravljamo i svojim organizacijama.

107
00:05:41,000 --> 00:05:44,000
Osuđujemo pogreške.

108
00:05:44,000 --> 00:05:47,000
I vodimo obrazovni sustav tako kao da je pogreška

109
00:05:47,000 --> 00:05:50,000
najgora stvar koju možemo napraviti.

110
00:05:50,000 --> 00:05:53,000
Rezultat je da oblikujemo ljude IZVAN, mimo njihovih kreativnih sposobnosti.

111
00:05:53,000 --> 00:05:56,000
Picasso je jednom rekao

112
00:05:56,000 --> 00:05:59,000
da su sva djeca rođeni umjetnici.

113
00:05:59,000 --> 00:06:03,000
Problem je kako ostati umjetnikom dok odrastaš.

114
00:06:03,000 --> 00:06:05,000
Čvrsto vjerujem da odrastanjem ne postajemo kreativni(ji),

115
00:06:05,000 --> 00:06:08,000
već sve manje kreativni. Obrazujemo se da ne budemo kreativni.

116
00:06:08,000 --> 00:06:10,000
Zašto je tome tako?

117
00:06:10,000 --> 00:06:14,000
Do prije pet godina živio sam u Stratford-on-Avon

118
00:06:14,000 --> 00:06:16,000
Od tamo smo se preselili u Los Angeles.

119
00:06:16,000 --> 00:06:20,000
Možete zamisliti kako je to glatko prošlo.

120
00:06:20,000 --> 00:06:22,000
Zapravo,

121
00:06:22,000 --> 00:06:24,000
živjeli smo u mjestu Snitterfield.

122
00:06:24,000 --> 00:06:26,000
A tamo je rođen Shakespeare-ov otac.

123
00:06:26,000 --> 00:06:31,000
Jel' vas zapanjila nova pomisao? Mene jest.

124
00:06:31,000 --> 00:06:33,000
Nikad niste razmišljali o tome da je Shakespeare imao oca. Zar ne?

125
00:06:33,000 --> 00:06:35,000
Zar ne? Jer ne razmišljamo o tome

126
00:06:35,000 --> 00:06:37,000
da je Shakespeare bio dijete.

127
00:06:37,000 --> 00:06:40,000
Shakespeare od sedam godina? Nikad mi to nije palo na pamet.

128
00:06:40,000 --> 00:06:42,000
Mislim, jednom je morao imati sedam godina.

129
00:06:42,000 --> 00:06:51,000
I bio je na nečijim satovima engleskog, zar ne? Nije li to nezgodno?

130
00:06:51,000 --> 00:07:05,000
“Moraš se više truditi!” korio ga je otac

131
00:07:05,000 --> 00:07:08,000
pred spavanje. “U krevet sad.”

132
00:07:08,000 --> 00:07:10,000
reče otac Williamu Shakespeare-u. „I prestani pisati.

133
00:07:10,000 --> 00:07:18,000
I prestani govoriti tako čudno.

134
00:07:18,000 --> 00:07:23,000
Zbunjuješ ljude."

135
00:07:23,000 --> 00:07:26,000
Dakle, preselili smo se iz Stratford-a u Los Angeles

136
00:07:26,000 --> 00:07:30,000
i zapravo želim samo nešto reći o toj promjeni.

137
00:07:30,000 --> 00:07:33,000
Moj sin se nije htio seliti.

138
00:07:33,000 --> 00:07:36,000
Imam dvoje djece. On sada ima 21, a kćer 16.

139
00:07:36,000 --> 00:07:38,000
Nije se htio seliti u Los Angeles. Sviđalo mu se tamo, ali

140
00:07:38,000 --> 00:07:43,000
imao je djevojku u Engleskoj. Sara je bila ljubav njegovog života.

141
00:07:43,000 --> 00:07:45,000
Poznavao ju je mjesec dana.

142
00:07:45,000 --> 00:07:48,000
Zamislite, imali su četvrtu godišnjicu,

143
00:07:48,000 --> 00:07:52,000
jer to je dugo vrijeme kad imaš 16.

144
00:07:52,000 --> 00:07:54,000
No, bio je prilično uzrujan u avionu.

145
00:07:54,000 --> 00:07:56,000
„Nikad neću naći drugu djevojku poput Sare”

146
00:07:56,000 --> 00:07:58,000
A, iskreno rečeno, nama je to bilo drago,

147
00:07:58,000 --> 00:08:10,000
jer je ona bila glavni razlog

148
00:08:10,000 --> 00:08:13,000
našeg odlaska iz Engleske.

149
00:08:13,000 --> 00:08:16,000
No nešto vas iznenadi kad se preselite u Ameriku

150
00:08:16,000 --> 00:08:18,000
ili kad putujete svijetom.

151
00:08:18,000 --> 00:08:22,000
Svi obrazovni sustavi na svijetu ima istu hijerarhiju predmeta.

152
00:08:22,000 --> 00:08:24,000
Svi. Bez obzira u kojoj zemlji.

153
00:08:24,000 --> 00:08:26,000
Očekujete da će biti drukčije, a nije.

154
00:08:26,000 --> 00:08:29,000
Na vrhu su matematika i jezici,

155
00:08:29,000 --> 00:08:31,000
onda društveni predmeti, a na dnu umjetnost.

156
00:08:31,000 --> 00:08:33,000
Svugdje na svijetu,

157
00:08:33,000 --> 00:08:36,000
i skoro u svakom sustavu,

158
00:08:36,000 --> 00:08:38,000
postoji hijerarhija i u umjetnostima.

159
00:08:38,000 --> 00:08:40,000
Likovni i glazbeni odgoj uobičajeno imaju viši status

160
00:08:40,000 --> 00:08:43,000
od glume i plesa. Ne postoji obrazovni sustav na svijetu

161
00:08:43,000 --> 00:08:45,000
koji djecu poučava plesu svaki dan

162
00:08:45,000 --> 00:08:48,000
na isti način kao što ih poučava matematici. Zašto?

163
00:08:48,000 --> 00:08:50,000
Zašto ne? Mislim da je to jako važno.

164
00:08:50,000 --> 00:08:53,000
Mislim da je matematika jako važna, ali je i ples.

165
00:08:53,000 --> 00:08:56,000
Djeca plešu cijelo vrijeme, ako im dozvolimo. Svi bismo mi to radili, da smijemo.

166
00:08:56,000 --> 00:08:59,000
Svi imamo tijela, zar ne? Ili sam nešto propustio?

167
00:08:59,000 --> 00:09:03,000
Iskreno, ono što se dešava je to da,

168
00:09:03,000 --> 00:09:05,000
kako djeca odrastaju, sve više ih obrazujemo

169
00:09:05,000 --> 00:09:08,000
od pojasa na više. A onda se koncentriramo na njihove glave.

170
00:09:08,000 --> 00:09:10,000
I to pretežito samo na jednu stranu (mozga, lijevu).

171
00:09:10,000 --> 00:09:14,000
Kad bi vanzemaljac posjetio naš obrazovni sustav

172
00:09:14,000 --> 00:09:17,000
i pitao: “Koja mu je svrha?”,

173
00:09:17,000 --> 00:09:19,000
mislim da bi zaključak bio – gledajući rezultate:

174
00:09:19,000 --> 00:09:21,000
tko u njemu zaista uspijeva,

175
00:09:21,000 --> 00:09:23,000
tko napravi sve što se od njega traži,

176
00:09:23,000 --> 00:09:26,000
tko dobiva pohvale i nagrade, tko je pobjednik –

177
00:09:26,000 --> 00:09:29,000
mislim da bismo morali zaključiti da je cijela svrha javnog obrazovanja

178
00:09:29,000 --> 00:09:30,000
u cijelom svijetu

179
00:09:30,000 --> 00:09:34,000
proizvesti sveučilišne profesore, zar ne?

180
00:09:34,000 --> 00:09:36,000
Oni su ti koji u svemu tome (jedini) uspijevaju.

181
00:09:37,000 --> 00:09:40,000
I ja sam bio jedan od njih, znate.

182
00:09:40,000 --> 00:09:44,000
Ja volim sveučilišne profesore, ali znate,

183
00:09:44,000 --> 00:09:48,000
ne bismo ih trebali smatrati krajnjim postignućem ljudske vrste.

184
00:09:48,000 --> 00:09:50,000
Oni su samo oblik života,

185
00:09:50,000 --> 00:09:52,000
jedan oblik života. I ima nešto čudno u vezi s njima,

186
00:09:52,000 --> 00:09:54,000
a kad to kažem, kažem iz ljubavi prema njima.

187
00:09:54,000 --> 00:09:57,000
Iz svog iskustva mogu reći da je nešto čudno sa sveučilišnim profesorima -

188
00:09:57,000 --> 00:10:00,000
ne svima, ali tipično – oni žive u svojoj glavi.

189
00:10:00,000 --> 00:10:02,000
Oni žive ovdje gore, i pomalo samo na jednoj strani (lijevoj).

190
00:10:02,000 --> 00:10:06,000
Nekako su odvojeni od tijela, pomalo na doslovan način.

191
00:10:06,000 --> 00:10:08,000
Svoje tijelo smatraju

192
00:10:08,000 --> 00:10:17,000
transportnim sredstvom za svoju glavu, zar ne?

193
00:10:17,000 --> 00:10:24,000
To je način da njihove glave stignu na sastanke.

194
00:10:24,000 --> 00:10:27,000
Usput budi rečeno, ako želite pravi dokaz vantjelesnog iskustva,

195
00:10:27,000 --> 00:10:30,000
otiđite za vrijeme neke konferencije

196
00:10:30,000 --> 00:10:32,000
uvaženih profesora

197
00:10:32,000 --> 00:10:35,000
u diskoteku, završne večeri.

198
00:10:35,000 --> 00:10:39,000
Tamo ćete vidjeti odrasle muškarce i žene

199
00:10:39,000 --> 00:10:43,000
kako se nekontrolirano migolje, izvan ritma,

200
00:10:43,000 --> 00:10:47,000
čekajući da to prođe kako bi otišli kući i napisali referat o tome.

201
00:10:47,000 --> 00:10:53,000
Naš je obrazovni sustav zasnovan na ideji o akademskim sposobnostima.

202
00:10:53,000 --> 00:10:56,000
I za to postoji razlog.

203
00:10:56,000 --> 00:10:58,000
Cijeli je sustav konstruiran … U cijelom svijetu,

204
00:10:58,000 --> 00:11:00,000
prije 19-tog stoljeća nisu postojale javne škole.

205
00:11:00,000 --> 00:11:03,000
Svrha zbog koje su uspostavljene je

206
00:11:03,000 --> 00:11:04,000
da zadovolje potrebe industrijalizacije.

207
00:11:04,000 --> 00:11:07,000
Hijerarhijska podjela predmeta počiva na dvije ideje.

208
00:11:07,000 --> 00:11:11,000
Kao prvo, na vrhu su predmeti koji će vam biti najpotrebniji

209
00:11:11,000 --> 00:11:13,000
na radnom mjestu. Zbog toga su vas vjerojatno

210
00:11:13,000 --> 00:11:15,000
u školi dobronamjerno usmjeravali od onih stvari

211
00:11:15,000 --> 00:11:17,000
koje su vam se sviđale, s objašnjenjem da

212
00:11:17,000 --> 00:11:20,000
vjerojatno nećete naći posao radeći njih. Zar ne?

213
00:11:20,000 --> 00:11:22,000
Pusti glazbu, nećeš biti glazbenik.

214
00:11:22,000 --> 00:11:24,000
Pusti slikanje, nećeš biti slikar.

215
00:11:25,000 --> 00:11:29,000
Dobronamjeran savjet – ali danas suštinski promašen.

216
00:11:29,000 --> 00:11:30,000
Jer cijeli je svijet danas u velikom u preokretu.

217
00:11:30,000 --> 00:11:33,000
Drugo je akademska sposobnost,

218
00:11:33,000 --> 00:11:34,000
koja dominira našim pogledom na inteligenciju,

219
00:11:34,000 --> 00:11:37,000
jer su sveučilišta dizajnirala sustav prema sebi.

220
00:11:37,000 --> 00:11:39,000
Kad razmislite, cijeli sustav

221
00:11:39,000 --> 00:11:41,000
javnog obrazovanja u svijetu je

222
00:11:41,000 --> 00:11:43,000
produljeni proces sveučilišnog sustava.

223
00:11:43,000 --> 00:11:46,000
Posljedica toga je da mnogi jako talentirani,

224
00:11:46,000 --> 00:11:48,000
briljantni, kreativni ljudi misle da oni to nisu,

225
00:11:48,000 --> 00:11:50,000
jer ono u čemu su bili dobri u školi

226
00:11:50,000 --> 00:11:54,000
nije bilo cijenjeno ili je čak bilo osuđivano.

227
00:11:54,000 --> 00:11:56,000
Mislim da si ne možemo više priuštiti da tako ostane.

228
00:11:56,000 --> 00:11:58,000
U slijedećih 30 godina, prema UNESCO-u,

229
00:11:58,000 --> 00:12:01,000
više će ljudi u svijetu diplomirati

230
00:12:01,000 --> 00:12:03,000
nego u cjelokupnoj povijesti do tada.

231
00:12:03,000 --> 00:12:05,000
Više ljudi. A to je posljedica

232
00:12:05,000 --> 00:12:07,000
onoga o čemu smo ovdje govorili –

233
00:12:07,000 --> 00:12:10,000
tehnologije i njenog utjecaja na preobrazbu načina rada,

234
00:12:10,000 --> 00:12:12,000
demografije i eksplozivnog rasta stanovništva.

235
00:12:12,000 --> 00:12:15,000
Odjednom, diplome i titule više ništa ne znače. Zar nije tako?

236
00:12:15,000 --> 00:12:19,000
Kad sam ja bio student, ako si imao diplomu, imao si posao.

237
00:12:19,000 --> 00:12:22,000
Ako nisi imao posao, to je bilo zato što ga nisi htio.

238
00:12:22,000 --> 00:12:25,000
A ja ga zapravo nisam htio.

239
00:12:25,000 --> 00:12:30,000
Ali danas djeca s diplomom

240
00:12:30,000 --> 00:12:31,000
idu natrag kući igrati video igre,

241
00:12:31,000 --> 00:12:34,000
jer im treba magisterij tamo gdje je nekad bila dovoljna diploma,

242
00:12:34,000 --> 00:12:37,000
a doktorat gdje je trebao magisterij.

243
00:12:37,000 --> 00:12:39,000
To je proces akademske inflacije.

244
00:12:39,000 --> 00:12:41,000
On pokazuje da se cijeli sustav obrazovanja

245
00:12:41,000 --> 00:12:43,000
izmiče ispod naših nogu.

246
00:12:43,000 --> 00:12:44,000
Moramo radikalno promijeniti naš pogled na inteligenciju.

247
00:12:44,000 --> 00:12:46,000
O inteligenciji znamo tri stvari.

248
00:12:46,000 --> 00:12:49,000
Prvo, ona je raznovrsna. O svijetu razmišljamo na sve načine

249
00:12:49,000 --> 00:12:51,000
na koji ga doživljavamo. Razmišljamo vizualno,

250
00:12:51,000 --> 00:12:54,000
kroz zvuk, kroz dodir.

251
00:12:54,000 --> 00:12:57,000
Razmišljamo apstraktno i u pokretu.

252
00:12:57,000 --> 00:12:59,000
Drugo, inteligencija je dinamična.

253
00:12:59,000 --> 00:13:02,000
Ako pogledamo interakcije ljudskog mozga,

254
00:13:02,000 --> 00:13:05,000
kao što smo čuli jučer u nekoliko prezentacija,

255
00:13:05,000 --> 00:13:07,000
inteligencija je čudesno interaktivna.

256
00:13:07,000 --> 00:13:10,000
Mozak nije podijeljen na odjeljke.

257
00:13:10,000 --> 00:13:13,000
Zapravo, kreativnost – koju ja definiram kao

258
00:13:13,000 --> 00:13:15,000
sposobnost imanja originalnih ideja koje imaju vrijednost –

259
00:13:15,000 --> 00:13:18,000
najčešće se ispoljava u interakciji

260
00:13:18,000 --> 00:13:21,000
različitih načina „viđenja” stvari.

261
00:13:21,000 --> 00:13:23,000
Postoji snop živaca

262
00:13:23,000 --> 00:13:26,000
koji povezuje dvije moždane polutke

263
00:13:26,000 --> 00:13:28,000
koji se zove “corpus callosum”. Kod žena je deblji.

264
00:13:28,000 --> 00:13:30,000
Na osnovi onog što je Helen rekla jučer,

265
00:13:30,000 --> 00:13:34,000
to je vjerojatno uzrok da su žene bolje u “multi taskingu” –

266
00:13:34,000 --> 00:13:36,000
obavljanju više poslova istovremeno. Zar nije tako?

267
00:13:36,000 --> 00:13:39,000
Postoje istraživanja, ali ja to znam iz osobnog iskustva.

268
00:13:39,000 --> 00:13:41,000
Kad moja supruga kuha –

269
00:13:41,000 --> 00:13:45,000
što nije često, hvala bogu.

270
00:13:45,000 --> 00:13:48,000
No, kad kuha - ne, ona je dobra u nekim stvarima-

271
00:13:48,000 --> 00:13:50,000
ali kad kuha,

272
00:13:50,000 --> 00:13:52,000
istovremeno razgovara telefonom,

273
00:13:52,000 --> 00:13:55,000
govori djeci, boji strop

274
00:13:55,000 --> 00:13:58,000
i izvodi operaciju na otvorenom srcu. Istovremeno.

275
00:13:58,000 --> 00:14:01,000
Kad ja kuham, vrata su zatvorena, djeca su vani,

276
00:14:01,000 --> 00:14:04,000
telefon je isključen, a ako ona uđe, ja se uzrujam i kažem:

277
00:14:04,000 --> 00:14:17,000
“Terry, molim te, zar ne vidiš da pokušavam ispeći jaje? Ostavi me na miru.”

278
00:14:17,000 --> 00:14:19,000
Zapravo, sjećate li se onog starog filozofskog pitanja:

279
00:14:19,000 --> 00:14:22,000
"Ako drvo padne u šumi, a nitko to nije čuo,

280
00:14:22,000 --> 00:14:25,000
je li se to stvarno dogodilo?" Sjećate li se starog kestena?

281
00:14:25,000 --> 00:14:28,000
Nedavno sam vidio sjajnu majicu na kojoj je pisalo:

282
00:14:28,000 --> 00:14:31,000
“Ako muškarac govori što misli u šumi,

283
00:14:31,000 --> 00:14:40,000
a žena ga ne čuje, je li on i dalje u krivu?”

284
00:14:40,000 --> 00:14:42,000
Treća stvar vezana uz inteligenciju

285
00:14:43,000 --> 00:14:45,000
jest da je ona upečatljiva, posebna. Upravo pišem

286
00:14:45,000 --> 00:14:47,000
knjigu s naslovom “Bogojavljenje”, koja se zasniva na seriji

287
00:14:47,000 --> 00:14:49,000
intervjua s ljudima o tome kako su otkrili svoj talent.

288
00:14:49,000 --> 00:14:51,000
Fasciniran sam time kako su ljudi došli do toga.

289
00:14:51,000 --> 00:14:54,000
Knjiga je potaknuta razgovorom

290
00:14:54,000 --> 00:14:56,000
s predivnom ženom za koju mnogi možda nikad nisu čuli.

291
00:14:56,000 --> 00:14:58,000
Zove se Gillian Lynne.

292
00:14:58,000 --> 00:15:00,000
Jeste li čuli za nju? Neki jesu. Ona je koreograf

293
00:15:00,000 --> 00:15:02,000
i svi poznaju njena djela.

294
00:15:02,000 --> 00:15:04,000
Stvorila je mjuzikle “Mačke” i “Fantom u operi”.

295
00:15:04,000 --> 00:15:08,000
Ona je predivna. Nekad sam bio u upravi Kraljevskog baleta, u Engleskoj,

296
00:15:08,000 --> 00:15:10,000
kao što možete vidjeti.

297
00:15:10,000 --> 00:15:12,000
Dakle, jednog sam dana ručao s Gillian i pitao sam ju:

298
00:15:12,000 --> 00:15:14,000
“Gillian, kako si postala plesačica?”

299
00:15:14,000 --> 00:15:16,000
Odgovorila mi je da je to baš zanimljivo,

300
00:15:16,000 --> 00:15:19,000
jer je u školi bila beznadežan slučaj.

301
00:15:19,000 --> 00:15:21,000
To je bilo u 30-tima i škola je pisala roditeljima:

302
00:15:21,000 --> 00:15:23,000
“Mislimo da Gillian ima poremećaj učenja.”

303
00:15:23,000 --> 00:15:25,000
Nije se mogla koncentrirati, stalno se vrpoljila.

304
00:15:25,000 --> 00:15:29,000
Mislim da se to danas zove ADHD (poremećaj pažnje), zar ne?

305
00:15:29,000 --> 00:15:32,000
Ali to je bilo u 30-tima i ADHD tada još nisu izumili.

306
00:15:32,000 --> 00:15:35,000
To nije bila raspoloživa dijagnoza.

307
00:15:35,000 --> 00:15:39,000
Ljudi nisu bili svjesni da smiju imati takvu bolest.

308
00:15:39,000 --> 00:15:43,000
No, majka ju je odvela liječniku specijalisti.

309
00:15:43,000 --> 00:15:46,000
U toj drvom obloženoj sobi

310
00:15:46,000 --> 00:15:49,000
sjedila je na rukama 20 minuta

311
00:15:49,000 --> 00:15:51,000
dok je taj čovjek razgovarao

312
00:15:51,000 --> 00:15:53,000
s njenom majkom o svim problemima

313
00:15:53,000 --> 00:15:57,000
koje je Gillian imala u školi.

314
00:15:57,000 --> 00:15:59,000
Uznemiravala je ljude,

315
00:15:59,000 --> 00:16:01,000
kasnila je sa zadaćom, itd.,

316
00:16:01,000 --> 00:16:04,000
osmogodišnjakinja – na kraju je doktor

317
00:16:04,000 --> 00:16:06,000
sjeo kraj nje i rekao:

318
00:16:06,000 --> 00:16:08,000
“Gillian, slušao sam o svemu što mi je tvoja majka

319
00:16:08,000 --> 00:16:10,000
rekla i sad moram s njom razgovarati na samo.”

320
00:16:10,000 --> 00:16:13,000
“Pričekaj ovdje, vratit ćemo se brzo.”

321
00:16:13,000 --> 00:16:15,000
I na to su izašli i ostavili ju samu.

322
00:16:15,000 --> 00:16:17,000
No, dok su izlazili, doktor je uključio radio

323
00:16:17,000 --> 00:16:19,000
na svom stolu. Kad su izašli,

324
00:16:19,000 --> 00:16:21,000
rekao je majci:

325
00:16:21,000 --> 00:16:24,000
“Samo čekajte i gledajte ju.”

326
00:16:24,000 --> 00:16:28,000
Istog trenutka kad su napustili sobu, Gillian je ustala

327
00:16:28,000 --> 00:16:30,000
i počela se njihati u ritmu muzike. Promatrali su ju par minuta,

328
00:16:30,000 --> 00:16:33,000
a onda se doktor okrenuo majci i rekao joj:

329
00:16:33,000 --> 00:16:37,000
“Gospođo Lynne, Gillian nije bolesna, ona je plesačica.

330
00:16:37,000 --> 00:16:39,000
Odvedite ju u plesnu školu.”

331
00:16:39,000 --> 00:16:41,000
Pitao sam ju: “I što se tad dogodilo?”

332
00:16:41,000 --> 00:16:44,000
Odgovorila mi je: “Odvela me je. Ne mogu vam opisati kako je to bilo predivno.

333
00:16:44,000 --> 00:16:46,000
Ušli smo u sobu prepunu ljudi poput mene.

334
00:16:46,000 --> 00:16:49,000
Ljudi koji nisu mogli mirno sjediti.

335
00:16:49,000 --> 00:16:52,000
Koji su se morali kretati da bi mislili.

336
00:16:52,000 --> 00:16:54,000
Plesali su balet, step, jazz,

337
00:16:54,000 --> 00:16:56,000
suvremeni ples.”

338
00:16:56,000 --> 00:16:59,000
Kasnije je primljena u Kraljevsku baletnu školu,

339
00:16:59,000 --> 00:17:01,000
postala je solist i imala prekrasnu karijeru s njima.

340
00:17:01,000 --> 00:17:03,000
Kad je diplomirala,

341
00:17:03,000 --> 00:17:05,000
osnovala je vlastitu

342
00:17:05,000 --> 00:17:08,000
plesnu skupinu

343
00:17:08,000 --> 00:17:11,000
i srela Andrew Lloyd Webera.

344
00:17:11,000 --> 00:17:13,000
Zaslužna je za neke od najuspješniji kazališnih

345
00:17:13,000 --> 00:17:18,000
produkcija u povijesti, podarila je užitak milijunima ljudi

346
00:17:18,000 --> 00:17:21,000
i postala multi milijunaš.

347
00:17:21,000 --> 00:17:25,000
Neki drugi liječnik bi joj prepisao

348
00:17:25,000 --> 00:17:27,000
lijekove za smirenje.

349
00:17:27,000 --> 00:17:30,000
Ja mislim … Ono što mislim, svodi se na ovo.

350
00:17:30,000 --> 00:17:32,000
Al Gore je neku večer govorio o

351
00:17:32,000 --> 00:17:35,000
ekologiji i revoluciji koju je pokrenula Rachel Carson.

352
00:17:35,000 --> 00:17:39,000
Vjerujem da je naša jedina nada za budućnost

353
00:17:39,000 --> 00:17:42,000
da prihvatimo novi koncept ljudske ekologije,

354
00:17:42,000 --> 00:17:46,000
onaj koji će obnoviti našu spoznaju

355
00:17:46,000 --> 00:17:48,000
o bogatstvu ljudskih sposobnosti.

356
00:17:48,000 --> 00:17:52,000
Naš obrazovni sustav iskorištava naše umove na isti način

357
00:17:52,000 --> 00:17:54,000
kao što mi ogoljujemo Zemlju radi iskorištavanja nekog (prirodnog) bogatstva.

358
00:17:54,000 --> 00:17:57,000
A to nije dobro za našu budućnost.

359
00:17:57,000 --> 00:18:00,000
Moramo ponovno osmisliti temeljna načela

360
00:18:00,000 --> 00:18:02,000
na kojima obrazujemo svoju djecu.

361
00:18:02,000 --> 00:18:06,000
Jonas Salk je prekrasno rekao:

362
00:18:06,000 --> 00:18:09,000
“Kad bi svi kukci nestali s lica Zemlje,

363
00:18:09,000 --> 00:18:12,000
za 50 godina nestao bi život sa Zemlje.

364
00:18:12,000 --> 00:18:15,000
A kad bi svi ljudi nestali,

365
00:18:15,000 --> 00:18:19,000
za 50 godina sve ostale vrste bi procvale.”

366
00:18:19,000 --> 00:18:21,000
I on je u pravu.

367
00:18:21,000 --> 00:18:24,000
Ono što TED slavi je dar ljudske mašte.

368
00:18:24,000 --> 00:18:28,000
Moramo se potruditi da taj dar

369
00:18:28,000 --> 00:18:31,000
koristimo mudro i da spriječimo neke scenarije

370
00:18:31,000 --> 00:18:34,000
o kojima smo ovdje govorili.

371
00:18:35,000 --> 00:18:38,000
Jedini način da to postignemo je da prepoznamo

372
00:18:38,000 --> 00:18:40,000
svo bogatstvo naših stvaralačkih sposobnosti

373
00:18:40,000 --> 00:18:43,000
i da u svojoj djeci vidimo nadu koja ona i jesu.

374
00:18:43,000 --> 00:18:46,000
Naš je zadatak obrazovati njihovo cijelo biće, tako da bude spremno za tu budućnost.

375
00:18:46,000 --> 00:18:49,000
Usput – mi možda nećemo vidjeti tu budućnost,

376
00:18:49,000 --> 00:18:52,000
ali oni hoće. A naš je posao

377
00:18:52,000 --> 00:18:54,000
da im pomognemo da nešto od toga naprave. Hvala vam.