Ne znam zašto, ali ja sam neprestano zadivljen mišlju da je dvije i pol milijarde nas diljem svijeta povezano putem Interneta i da u svakom datom trenutku više od 30 posto svjetske populacije može otići na Internet kako bi učili, stvarali i dijelili. A količina vremena koju svatko od nas troši radeći sve ove stvari također nastavlja rasti. Nedavno istraživanje je pokazalo kako samo mlada generacija provodi više od osam sati dnevno na Internetu. Meni, kao ocu devetogodišnje djevojčice, taj broj izgleda jako mali. (Smijeh) Ali kao što je Internet za svakog od nas otvorio vrata prema svijetu, tako je i svijetu otvorio vrata prema svakome od nas. A u sve većoj mjeri, cijena koja se traži od nas da platimo za svu ovu povezanost naša je privatnost. Danas bi većina nas htjela vjerovati da je Internet privatno mjesto - nije. I svakim klikom miša i svakim dodirom ekrana, mi poput Ivice i Marice ostavljamo mrvice naših osobnih informacija posvuda gdje idemo digitalnom šumom. Ostavljamo svoje datume rođenja, svoja mjesta boravka, svoje interese i sklonosti, svoje veze s drugima, svoju financijsku povijest i tako dalje. Nemojte me pogrešno shvatiti, ni u jednom trenutku ne kažem da je dijeljenje podataka loša stvar. U stvari, kada znam koji podaci se dijele s drugima i kada me se izričito traži moj pristanak, ja želim da određene stranice razumiju moje navike. To im pomaže da mi predlože koje knjige pročitati, ili koje filmove da pogledam sa svojom obitelji, ili s kojim prijateljima da se povežem. Ali kada ne znam ili kada nisam priupitan, tada se javljaju problemi. To je fenomen koji se danas na Internetu zove praćenje ponašanja i vrlo je razvijen kao biznis. U stvari, postoji čitava industrija temeljena na praćenju nas u digitalnoj šumi i stvaranju profila svakoga od nas. I kada su svi ti podaci u njihovim rukama, oni s njima mogu učiniti gotovo štogod požele. Ovo je područje koje danas ima vrlo malo propisa, a još manje pravila. Izuzev nekoliko nedavnih priopćenja ovdje u SAD-u i u Europi, ovo je područje korisničke zaštite koje je skoro u potpunosti nezaštićeno. Dakle, dozvolite mi da malo više otkrijem ovu skrivenu industriju. Model koji vidite iza mene zove se Collusion, to je eksperimentalni dodatak za preglednik, kojeg možete instalirati u vaš Firefox, pomoću kojeg vidite kamo idu vaši mrežni podaci i tko vas prati. Crvene točke koje vidite su stranice koje prate ponašanje, koje ja nisam posjetio, ali me one prate. Plave točke su stranice koje sam izravno posjetio. A sive točke su stranice koje me također prate, ali nemam pojma tko su. Svi su oni povezani, kao što možete vidjeti, stvarajući sliku o meni na mreži. I ovo je moj profil. Dopustite mi da sad s primjera prijeđem na nešto vrlo konkretno i osobno. Prije dva tjedna instalirao sam Collusion na svoj laptop i pustio sam da me prati tijekom mog uobičajenog dana. Kao i većina vas, svoj dan započinjem odlaskom na Internet i provjeravanjem e-pošte. Zatim odem na stranicu s vijestima i pregledam naslove i u ovom konkretnom slučaju svidio mi se jedan na temu vrijednosti glazbene pismenosti u školama i podijelio sam to putem društvene mreže. Tada nam se naša kćer pridružila za doručkom i pitao sam je: "Postoji li naglasak na glazbenu pismenost u tvojoj školi?" A ona me, kao svaka devetogodišnjakinja, pogledala i zbunjeno pitala: "Što je pismenost?" I tako sam je, naravno, poslao da sama sazna na Internetu. Dozvolite mi da ovdje stanem. Tek što smo započeli s doručkom, već me je pratilo skoro 25 stranica. Ja sam posjetio samo četiri. Ukratko ću prepričati svoj ostatak dana. Odlazim na posao, provjeravam e-poštu, ulogiram se na još par društvenih stranica, pišem blog, provjerim još vijesti, nešto od toga podijelim dalje, pogledam nekoliko videa , vrlo tipičan dan -- u ovom slučaju, poprilično detaljan -- i na kraju dana, kako se dan primiče kraju, pogledajte moj profil. Crvene točke su eksplodirale. Sive točke su eksponencijalno narasle. Sve u svemu, ima preko 150 stranica koje prate moje osobne informacije, većina njih bez mog odobrenja. Pogledam ovo i izbezumim se. Ovo je ništa. Uhode me preko Interneta. A zašto se ovo događa? Vrlo jednostavno - to predstavlja ogroman biznis. Prihod nekoliko kompanija koje su u vrhu za ovo područje danas je preko 39 milijardi dolara. Mi kao odrasli svakako nismo sami u ovome. U isto vrijeme kada sam sebi instalirao Collusion, instalirao sam i svojoj kćeri. I za jedno subotnje jutro, nakon dva sata provedenih na Internetu, evo kako izgleda njezin Collusion profil. Ovo je devetogodišnja djevojčica, koja uglavnom posjećuje dječje stranice. Tu moja izbezumljenost prelazi u bijes. Ovo vam više ne govorim kao osoba za tehnologiju ili zagovaratelj privatnosti; ovo se tiče mene kao roditelja. Zamislite kada bi u stvarnom svijetu netko uokolo pratio našu djecu foto aparatom i bilježnicom i bilježio svaki njihov korak. Sigurno ne postoji osoba u ovoj prostoriji koja bi samo ležerno sjedila. Poduzeli bismo nešto, možda ne baš primjereno, ali bismo reagirali. (Smijeh) Ne možemo ni ovdje samo nezainteresirano sjediti. Ovo se događa danas. Privatnost nije moguća i to ne bi smjela biti cijena koju prihvaćamo samo da bismo koristili Internet. Naši glasovi su važni, a naša djela još važnija. Danas smo lansirali Collusion. Možete ga skinuti i instalirati u Firefox kako biste vidjeli tko vas nadzire na Internetu i tko vas prati kroz digitalnu šumu. Ubuduće svi naši glasovi trebaju se čuti. Jer stvari koje ne znamo, zapravo nam mogu nauditi. Zato što Internet zauvijek pamti. Pod nadzorom smo. Sada je vrijeme da mi nadziremo nadziratelje. Hvala. (Pljesak)