Ne znam zašto, ali ja sam
neprestano zadivljen mišlju
da je dvije i pol milijarde
nas diljem svijeta
povezano putem Interneta
i da u svakom datom trenutku
više od 30 posto svjetske populacije
može otići na Internet
kako bi učili, stvarali i dijelili.
A količina vremena koju svatko od nas
troši radeći sve ove stvari
također nastavlja rasti.
Nedavno istraživanje je pokazalo
kako samo mlada generacija
provodi više od osam sati
dnevno na Internetu.
Meni, kao ocu devetogodišnje djevojčice,
taj broj izgleda jako mali.
(Smijeh)
Ali kao što je Internet za svakog od nas
otvorio vrata prema svijetu,
tako je i svijetu otvorio
vrata prema svakome od nas.
A u sve većoj mjeri, cijena
koja se traži od nas da platimo
za svu ovu povezanost
naša je privatnost.
Danas bi većina nas htjela vjerovati
da je Internet privatno mjesto - nije.
I svakim klikom miša
i svakim dodirom ekrana,
mi poput Ivice i Marice
ostavljamo mrvice
naših osobnih informacija
posvuda gdje idemo digitalnom šumom.
Ostavljamo svoje datume rođenja,
svoja mjesta boravka,
svoje interese i sklonosti,
svoje veze s drugima,
svoju financijsku povijest i tako dalje.
Nemojte me pogrešno shvatiti,
ni u jednom trenutku ne kažem
da je dijeljenje podataka loša stvar.
U stvari, kada znam
koji podaci se dijele s drugima
i kada me se izričito traži moj pristanak,
ja želim da određene stranice
razumiju moje navike.
To im pomaže da mi predlože
koje knjige pročitati,
ili koje filmove da pogledam
sa svojom obitelji,
ili s kojim prijateljima da se povežem.
Ali kada ne znam ili kada nisam priupitan,
tada se javljaju problemi.
To je fenomen
koji se danas na Internetu
zove praćenje ponašanja
i vrlo je razvijen kao biznis.
U stvari, postoji
čitava industrija temeljena
na praćenju nas u digitalnoj šumi
i stvaranju profila svakoga od nas.
I kada su svi ti podaci
u njihovim rukama,
oni s njima mogu učiniti
gotovo štogod požele.
Ovo je područje koje danas
ima vrlo malo propisa,
a još manje pravila.
Izuzev nekoliko nedavnih priopćenja
ovdje u SAD-u i u Europi,
ovo je područje korisničke zaštite
koje je skoro u potpunosti nezaštićeno.
Dakle, dozvolite mi da malo više
otkrijem ovu skrivenu industriju.
Model koji vidite iza mene
zove se Collusion,
to je eksperimentalni
dodatak za preglednik,
kojeg možete instalirati u vaš Firefox,
pomoću kojeg vidite kamo idu
vaši mrežni podaci i tko vas prati.
Crvene točke koje vidite
su stranice koje prate ponašanje,
koje ja nisam posjetio, ali me one prate.
Plave točke su stranice
koje sam izravno posjetio.
A sive točke su stranice
koje me također prate,
ali nemam pojma tko su.
Svi su oni povezani,
kao što možete vidjeti,
stvarajući sliku o meni na mreži.
I ovo je moj profil.
Dopustite mi da sad s primjera prijeđem
na nešto vrlo konkretno i osobno.
Prije dva tjedna instalirao sam
Collusion na svoj laptop
i pustio sam da me prati
tijekom mog uobičajenog dana.
Kao i većina vas,
svoj dan započinjem odlaskom na Internet
i provjeravanjem e-pošte.
Zatim odem na stranicu s vijestima
i pregledam naslove
i u ovom konkretnom slučaju
svidio mi se jedan
na temu vrijednosti
glazbene pismenosti u školama
i podijelio sam to putem društvene mreže.
Tada nam se naša kćer
pridružila za doručkom
i pitao sam je: "Postoji li naglasak
na glazbenu pismenost u tvojoj školi?"
A ona me, kao svaka devetogodišnjakinja,
pogledala i zbunjeno pitala:
"Što je pismenost?"
I tako sam je, naravno,
poslao da sama sazna na Internetu.
Dozvolite mi da ovdje stanem.
Tek što smo započeli s doručkom,
već me je pratilo skoro 25 stranica.
Ja sam posjetio samo četiri.
Ukratko ću prepričati svoj ostatak dana.
Odlazim na posao, provjeravam e-poštu,
ulogiram se na još par
društvenih stranica, pišem blog,
provjerim još vijesti,
nešto od toga podijelim dalje,
pogledam nekoliko videa ,
vrlo tipičan dan -- u ovom slučaju,
poprilično detaljan --
i na kraju dana,
kako se dan primiče kraju,
pogledajte moj profil.
Crvene točke su eksplodirale.
Sive točke su eksponencijalno narasle.
Sve u svemu, ima preko 150 stranica
koje prate moje osobne informacije,
većina njih bez mog odobrenja.
Pogledam ovo i izbezumim se.
Ovo je ništa. Uhode me preko Interneta.
A zašto se ovo događa?
Vrlo jednostavno -
to predstavlja ogroman biznis.
Prihod nekoliko kompanija
koje su u vrhu za ovo područje
danas je preko 39 milijardi dolara.
Mi kao odrasli
svakako nismo sami u ovome.
U isto vrijeme kada sam
sebi instalirao Collusion,
instalirao sam i svojoj kćeri.
I za jedno subotnje jutro, nakon
dva sata provedenih na Internetu,
evo kako izgleda njezin Collusion profil.
Ovo je devetogodišnja djevojčica,
koja uglavnom posjećuje dječje stranice.
Tu moja izbezumljenost prelazi u bijes.
Ovo vam više ne govorim kao osoba za
tehnologiju ili zagovaratelj privatnosti;
ovo se tiče mene kao roditelja.
Zamislite kada bi u stvarnom svijetu
netko uokolo pratio našu djecu
foto aparatom i bilježnicom
i bilježio svaki njihov korak.
Sigurno ne postoji osoba u ovoj prostoriji
koja bi samo ležerno sjedila.
Poduzeli bismo nešto, možda ne baš
primjereno, ali bismo reagirali.
(Smijeh)
Ne možemo ni ovdje samo
nezainteresirano sjediti.
Ovo se događa danas.
Privatnost nije moguća
i to ne bi smjela biti cijena
koju prihvaćamo
samo da bismo koristili Internet.
Naši glasovi su važni,
a naša djela još važnija.
Danas smo lansirali Collusion.
Možete ga skinuti i instalirati u Firefox
kako biste vidjeli
tko vas nadzire na Internetu
i tko vas prati kroz digitalnu šumu.
Ubuduće svi naši glasovi trebaju se čuti.
Jer stvari koje ne znamo,
zapravo nam mogu nauditi.
Zato što Internet zauvijek pamti.
Pod nadzorom smo.
Sada je vrijeme
da mi nadziremo nadziratelje.
Hvala.
(Pljesak)