Kada putujete, kao što to činite sada, imate li određenu misiju? Da približite ovo ljudima? Ne, moja jedina namjera, volim riječ namjera, jest das budem slobodan od sjećanja. Dakle, kamo god idem, to je prilika da otpustim i pustim Boga. Dakle, mjesta koja posjećujete dio su puta otpuštanja tih sjećanja? Da. U sebi. Ne u Vama, ne u nekome drugome. Kao da je Ljubav rekla, dat ću ti još jednu priliku da otpustiš. I ja kažem, Hvala ti puno. Dakle, ja sam na ovom planetu, u ovom postojanju da otpustim bilo što što se događa u meni, a doživljavam to kao "buntovničke sile" koje idu u smjeru suprotnom od mene i svjetla. Buddha je rekao, ako si prosvijetljen, možeš biti prosvijetljen samo na "Nuli". Dakle, moja jedina namjera je da nađem put do suštine. A suština je Ništa. Došao sam iz Ničega, i rado bih se vratio u Ništa. O svemu ovome govori se kao o stanju blaženstva... Više mi se sviđa Nulto stanje, jasnije je. Da, vrlo je jasno. "Blaženstvo" je zanimljivo, ali... Meni zvuči kao nešto što se postiže, čemu se smjera. Ali Vi već jeste to. Havajanci imaju riječ "aloha". Ja sam već u prisutnosti s Bogom. Ali ako vidim drugo od onog što Bog jest, imam problem na kojem trebam poraditi. Dakle, Vi ste sveto biće. Već savršeno. Ne trebate ništa raditi, trebate samo otpustiti. Što god je u podacima. Ovo je vjerojatno lijepo putovanje za Vas. Teško je. Koliko teško? Pa, zato jer zapnete u razmišljanju i suočavanju i upravljanju i sličnim stvarima. Iz dana u dan? Iz dana u dan, da. A onda provodite vrijeme sa sjećanjima u sebi u kojima sjedite na stražnjem sjedalu auta i onda te stvari mogu otići. Samo primijetite... Baš smo se vratili iz Koledža Immanuel i imao sam priliku na tome raditi. Što se događa u meni, doživljavam kao recimo, prosudbe. Naprimjer, ako upoznate intelektualce, oni su glupi. Na tome trebam poraditi. Naprimjer, ova kamera. Ova kamera mi govori da je bila drugdje. Radili ste druge intervjue, i zato to mora biti izbrisano da se kamera može vratiti natrag na "Nulu" i tako biti stvaralačka Sila, suprotno od toga da je zaglavljena u podacima. I zato je promatram. To je dobra usporedba, da. Zaista morate početi od nule. U suprotnom, brišete stvari koje želite upotrijebiti. Dakle, ova kamera ima svoju vlastitu mudrost, i to mora biti otpušteno, a jedini način da se to otpusti jest da sam ja prazan, onda će i ona biti prazna. Tada će slušati i moći jesti kekse od đumbira. Teško je jesti kad intervjuiraš. Ne, to Vam govore podaci. To su podaci, dobro. Ovaj keks od đumbira govori: „O Bože, on ima sud o meni“. Ispričavam se, i ja se toga mogu sjetiti. Ipak, ne intervjuiram često s keksima od đumbira, ali ovo je Ljubav i moram jesti. Kamo ćete dalje? Što to znači, kamo ćete dalje? Na sljedeći postupak čišćenja. Sad ste "uplesali" u Brisbon, u ono što je postalo moj grad, donoseći ovu poruku vjerojatno mnoštvu ljudi večeras. Ne znam to. Onda ja znam. Hvala Bogu, netko zna. Doći će mnogo ljudi. Putujete li oko svijeta trenutno? Idem odavde do... kamo, Mary Curler? Kalifornije. Kalifornije. Održat ću predavanje na tom području. Onda se vraćam i idem u Albany i natrag. Samo radi čišćenja, ispravljanja grešaka. Što se događa u meni da idem u avion koji...? Prosudba. Prosudba, da. Ili da uvijek uđem u avion u kojem je dijete koje vrišti? Radim na tom vrištanju 26 godina. To je najteže pročistiti. Još je uvijek tu i pojavljuje se. Želim Vam dobro s tim i, volim i ja Vas. I ja Vas volim. Bilo mi je veliko zadovoljstvo razgovarati s Vama. Hvala Vam puno. I radujem se sljedećem razgovoru. Dobro, puno Vam hvala što ste došli. Hvala. Jeste li ovime željeli nešto pokazati? Kao što je Buddha rekao, na početku je bilo Ništa, vidite? I tada je iz tog Ništavila došlo svjetlo. Ovo je suština pojedinčeva bivanja. Pojedinac je "nulta" osoba, što znači da je bezgranična, beskrajna, beskonačna. I tada se pojavi ovo svjetlo. I to svjetlo je izričaj Boga. Da. Ali sada imamo zamračenje, sjećanja koja se ponavljaju, pa se svjetlo ne može probiti. Ho'oponopono je otpuštanje toga, pa možete doživjeti svjetlo. To je to. Jednostavna stvar. Lagana. Samo se morate prihvatiti toga. Ne možete biti u strci, razmišljati, nositi se s time. Ako nešto naiđe, to je Vaša odgovornost, i ako nešto je ne preuzmete, nitko drugi neće. Kamera je još uvijek upaljena. To jest nešto što su rekli avatari, Krist, Buddha, Osho i mnogi drugi. To je uobičajena priča, svaki put ispričana drukčije. Sve što trebate napraviti jest reći, Volim te, Hvala Ti, borovnica, i to. Samo ću reći da je lako. Teško je doći do pročišćenja, ali kad napustim mjesto, imat ćete priliku reći, dobro, problem je sjećanje, problem je u Vama. Sada imate izbor. Izbor je biti ili ne biti slobodan. Ali mnogi ljudi ne znaju da je ovo ono što gledaju. I u Australiji također. Ja sam ovdje da kažem, oni to ne mogu vidjeti jer ih nešto u meni sprječava. To je stopostotna odgovornost. Ja sam taj koji to sprječava, a ne oni sami. Apsolutno. I sada, oni će moći iskusiti ono što jesu i tada možda reći, Čekaj, i ja mogu napraviti ovo za sebe. Ne trebam avatara ili nekog bezveznjaka koji će doći, nekog gurua, trenera da mi kaže. Doktora... Da. Koji će mi reći da mogu doći izravno do Svjetla. Jer ja jesam Svjetlo. Jedino što me odvaja od ovog Svjetla jest ovo smeće koje nosim. Ispustite sjećanja. Da. To također zvuči kao, živi u trenutku... Niti izbliza. Ili jeste ili niste. Čisti ili ne. Da. Dakle, ho'oponopono služi da budemo pročišćeni, mi sami, u jasnoći. Tako dugo dok ste pročišćeni u sebi, svjetlo može doprijeti. Kao što je Isus rekao, Tražite najprije kraljevstvo. A to je jasnoća. I svjetlo će doprijeti. Ali ja sam samo ovdje da bih rekao, ljudi to mogu sami. A ako to ne učine, nastavit će patiti. I sve što trebate činiti je jesti sladoled od vanilije, bombone M&M... Vrlo je jednostavno, ali to morate raditi neprestano. Ne možete se pročistiti napola. Možete to raditi samo nedjeljom, pet puta dnevno ili jednom godišnje.