Kada razmišljam o snovima, kao mnogi od vas, pomislim na ovu sliku. Bilo mi je 8 kada sam gledao Neila Armstronga kako silazi sa Lunarnog modula na površinu Mjeseca. Nikada prije nisam vidio ništa slično i nikada od tada nisam vidio ništa slično. Na Mjesec smo stigli iz jednog jednostavnog razloga, John Kennedy nas je obvezao krajnjim rokom. A da nije bilo tog krajnjeg roka, još uvijek bismo o tome sanjali. Leonard Bernstein je rekao da su dvije stvari nužne za veliko postignuće: plan i ne baš dovoljno vremena. (Smijeh) Rokovi i obveze velike su lekcije Apolla koje blijede. I one daju značenje izrazu "lansiranje na Mjesec". A našem su svijetu očajnički potrebni politički vođe voljni postaviti odvažne rokove Za ponovno postizanje smionih snova u rangu Apolla. Kada razmišljam o snovima, sjetim se transvestita iz LA-a i Stonewalla i milijuna drugih ljudi koji su riskirali sve razotkrivši se kada je to stvarno bilo opasno, i ove slike Bijele kuće obasjane duginim bojama, da -- (Pljesak) -- slaveći pravo na brak za američke gej i lezbijske građane. To je slika koju nisam mogao zamisliti ni u svojim najluđim snovima kada mi je bilo 18 i kada sam shvatio da sam gej i osjećao se otuđen od svoje domovine i od svojih snova zbog toga. Pomislim na ovu sliku moje obitelji koju nisam ni sanjao da bih ikada mogao imati -- (Pljesak) -- i naše djece koja drže ovaj novinski naslov za koji nisam sanjao da bi ikada mogao biti štampan o presudi Vrhovnog suda. Potrebno nam je više hrabrosti transvestita i astronauta. (Smijeh) (Pljesak) No, ja želim govoriti o potrebi da sanjamo u više od jedne dimenzije, jer bilo je nešto o Apollu što nisam znao kad mi je bilo 8, i nešto o organiziranju osvjetljenja u duginim bojama. Od 30 astronauta u originalnim programima Mercury, Gemini i Apollo samo je sedam brakova preživjelo. One čuvene slike astronauta kako skakuću po Mjesecu prikrivaju alkoholizam i depresiju na Zemlji. Thomas Merton, trapistički redovnik, upitao je u vrijeme Apolla, "Što možemo dobiti ploveći do Mjeseca ako nismo u stanju prijeći ponor koji nas razdvaja od nas samih?" A što možemo dobiti pravom na brak, ako nismo u stanju prijeći gorčinu i emocionalnu udaljenost koja nas tako često dijeli od naše ljubavi? I ne samo u braku. Vidio sam izuzetno štetne, destruktivne, tragične unutarnje sukobe unutar LGBT i AIDS aktivizma i aktivizma protiv raka dojke i neprofitnog aktivizma, sve u ime ljubavi. Thomas Merton je također pisao o ratovima između svetaca i da "postoji sveprisutni oblik suvremenog nasilja kojem najlakše podliježu idealisti: aktivizam i premorenost. Mahnitost našeg aktivizma neutralizira naš rad za mir. Ona uništava naš vlastiti unutarnji kapacitet za mir." Isuviše često naši snovi postaju kategorizirane fiksacije na neku budućnost uništavajući našu sposobnost da budemo prisutni u svom životu ovoga časa. Naši snovi o boljem životu za neko buduće čovječanstvo ili neko drugo čovječanstvo u drugoj zemlji otuđuje nas od prekrasnog ljudskog bića koje sjedi do nas upravo ovoga časa. No, to je samo cijena napretka, kažemo. Možete ići na Mjesec ili možete imati stabilnost u svom obiteljskom životu. I ne možemo zamisliti da sanjamo u obje dimenzije istovremeno. I ne postavljamo letvicu puno više od stabilnosti kada se radi o našem emocionalnom životu. Što je razlog da je naša tehnologija za međusobni razgovor otišla vertikalno, naša sposobnost da slušamo i razumijemo jedni druge nije otišla nikuda. Naš pristup informacijama popeo se do neba, naš pristup veselju, prizemljen. No, ova ideja da se naša sadašnjost i naša budućnost međusobno isključuju, da ispunjenje našeg potencijala za činjenje znači odricanje od našeg dubokog potencijala za bivanje, da se broj tranzistora u krugu može duplicirati i duplicirati, ali naša sposobnost za suosjećanje i ljudskost i spokoj i ljubav je na neki način ograničena, jest lažni izbor koji nas guši. Ja ne sugeriram samo uobičajenu ideju o boljoj uravnoteženosti poslovnog i privatnog života. Što mi koristi da provodim više vremena s djecom kod kuće ako su mi misli uvijek negdje drugdje dok to radim? Ja ne govorim čak ni o usredotočenosti. Usredotočenost je odjednom postala alat za poboljšanje produktivnosti. (Smijeh) Točno? Ja govorim o sanjanju, jednako hrabrom u dimenziji našeg postojanja kao što sanjamo o industriji i tehnologiji. Ja govorim o neustrašivoj autentičnosti koja nam dozvoljava da plačemo jedno s drugim, herojskoj poniznosti koja nam dozvoljava da skinemo maske i budemo stvarni. Upravo naša nesposobnost da budemo jedno s drugim, naš strah da plačemo jedno s drugim, uzrokuje toliko mnogo problema koje mahnito pokušavamo riješiti prije svega, od zastoja u Kongresu do ekonomske nehumanosti. (Pljesak) Ja govorim o onome što je Jonas Salk nazvao Epoha B, nova epoha u kojoj postajemo jednako uzbuđeni i znatiželjni i znanstveni u razvoju naše ljudskosti kao što smo to u razvoju naše tehnologije. Ne bismo smjeli ustuknuti pred ovom prilikom samo zato jer je zapravo ne razumijemo. Bilo je vrijeme kada nismo razumjeli svemir. Ili zato jer su nam bliži tehnologija i aktivizam. To je sama definicija zaglavljenosti u zoni ugode. Nama je sada vrlo ugodno zamišljati nezamisliva tehnološka postignuća. U 2016. upravo je dimenzija samog našeg bića ono što vrišteći traži svoj pravedni dio naše imaginacije. Svi smo mi ovdje da sanjamo, no, možda, ako ćemo biti iskreni, svatko od nas ganja vlastiti san. Čitajući imena na bedževima da vidim tko bi mi mogao pomoći s mojim snom, ponekad gledajući ravno kroz našu ljudskost. Ne mogu se s tobom gnjaviti ovaj čas. Imam ideju za spas svijeta. Točno? (Smijeh) Prije više godina, jednom davno, imao sam ovo prekrasno društvo koje je smišljalo duga putovanja s ciljem herojskog građanskog angažiranja. I imali smo ovu mantru: "Čovječan. Ljubazan. Budi oboje." I poticali smo ljude da besramno eksperimentiraju s dobrotom. Kao, "Hajde pomozite svima da postave svoje šatore." A bilo je puno šatora. (Smijeh) "Hajde kupite svima ledene lizalice." "Pomozite ljudima popraviti probušene gume, čak iako znate da će red za večeru biti još dulji." I ljudi su to stvarno prihvatili, do te mjere da ako vam je pukla guma na vožnji protiv AIDS-a imali ste problem da ju zamijenite jer vam je toliko ljudi nudilo pomoć. Tijekom nekoliko dana, za desetine tisuća ljudi, mi smo stvarali te svjetove i svi su rekli da bi željeli da svijet uvijek može biti takav. Kako bi bilo da probamo stvoriti takvu vrstu svijeta u ovih sljedećih nekoliko dana? Pa umjesto da nekome priđemo pitajući, "Čime se vi bavite?" da ih pitamo, "Koji su vaši snovi?" ili "Koji su vaši neostvareni snovi?" Znate, kratica "TED." Služite snovima jedno drugoga. (Pljesak) Možda je san "Želim ostati trijezan" ili "Želim sagraditi kuću na drvetu sa svojim klincem." Umjesto da priđete osobi koju svatko želi upoznati, priđite osobi koja je sasvim sama i pitajte ju želi li popiti kavu. Ja mislim da mi najviše strahujemo da će nam biti uskraćena prilika da ispunimo svoj pravi potencijal, da smo rođeni da sanjamo, a mogli bismo umrijeti bez da ikada imamo tu priliku. Zamislite da živite u svijetu u kojem jednostavno prepoznajemo taj duboki, egzistencijalni strah jedan u drugome i hrabro volimo jedan drugoga jer znamo da biti čovjek znači živjeti s tim strahom. Vrijeme je da sanjamo u više dimenzija istovremeno, a negdje izvan dosega svih čudesnih stvari koje možemo i hoćemo i moramo učiniti leži domena svih nevjerovatnih stvari koje bismo mogli biti. Vrijeme je da zakoračimo u tu dimenziju i otkrijemo činjenicu da i tamo imamo snove. Kad bi Mjesec mogao sanjati, mislim da bi to bio njegov san za nas. Čast mi je biti s vama. Puno vam hvala. (Pljesak)